Autor: Sebastijan Videc
Fotografije: Jerneja Jerak
Mjesto: Stadthalle, Graz, Austrija
Datum koncerta: 18.11.2013
Cijena karte: 42.50€
Kad sam prvi put čuo za Volbeat turneju na kojoj će kao predgrupa svirati Iced Earth, pomislio sam da je vjerojatno posrijedi greška. Ovi drugi su ipak veterani čiji počeci sežu u sredinu osamdesetih, s jakom bazom fanova i diskografijom koje se nitko ne bi posramio. No Volbeat su sa samo nešto više od desetljeća glazbenog staža i tek pet albuma pravi glazbeni fenomen; i trenutačno tako vrući da im se moraju pokloniti i takvi heavy metal veterani poput Iced Earth. Bez obzira na redoslijed nastupa, obećavala se vrhunska i kvalitetna zabava koja se još dugo neće zaboraviti.
Prometne gužve i mnoštvo oko dvorane najavljivali su velik broj posjetitelja, a do nastupa Volbeata velika se dvorana konkretno napunila; malo prostora za predah mogao je pronaći tek koji iscrpljeni slučajni prolaznik uz rubove dvorane. Posebno zanimljiv bio je pogled na publiku; nešto biker(ic)a i starih rockera i rokerica, nešto metalaca (lako prepoznatljivih po Iced Earth majicama), a preostalih tri četvrtine posjetitelja činilo se da u prosjeku ima šesnaest proljeća i da ih za neki rockerski ili, ne daj Bože, metalski imidž nije previše briga. Zapravo je bio osjećaj kao da smo došli na neku srednjoškolsku zabavu uz živu glazbu i bez pravila – potonje je bilo prilično očito, jer Austrijanci natpise »Bitte nicht rauchen« očito ne razumiju, a ni toliko pijane mladeži na jednom mjestu još nisam vidio – kraj koncerta izgledao je kao poprište neke bitke, jer je u gotovo svakom kutu ležao koji klinac kojem su otkazale motoričke funkcije i prepustio se zagrljaju gotovo ledene zemlje (ironično, zar ne?) te nemoćno i nehotice provjeravao sadržaj svog želuca. Jesu li organizatori to očekivali, ne znam, ali toliko zaštitara, vatrogasaca i zdravstvenih djelatnika nisam vidio ni na jednom koncertu, pa ni na festivalu. Po dolasku u predvorje dvorane dobar dio merchandisea već je bio rasprodan, a iz dvorane su se čuli posljednji taktovi predgrupe Teenage Bottlerocket, čiji nastup nisam primijetio da je igdje bio najavljen, a kolega ih je opisao kao »hopa cupa punk rock mješavinu starih Green Day i Ramones«.
U petnaest do osam ugasila su se svjetla i pred nama je zavladao zastor s grafikom nadolazećeg Iced Earth albuma Plagues of Babylon, a iz zvučnika su zagrmjeli prvi taktovi dugog uvoda u istoimenu skladbu. Izlazak nove ploče brzo se bliži i nije bilo iznenađenje da je bend iskoristio nastupe s Volbeat kao promociju nje i pripadajuće turneje. Usprkos svom glazbenom statusu, i ovaj se put, kao kod mnogih predgrupa dosad, već u prvim taktovima Plaguesa pojavio problem sa zvukom. Gitarski bas slio se s bubnjevima u neodredivo šuštanje, gitarski solo čuo se tek za nijansu, a Stu se jedva probijao vokalom kroz svu tu buku. Činilo se da jedino Schafferov ritam funkcionira kako treba. Situacija se s vremenom poboljšala, no ostavila je gorak okus u relativno kratkom programu koji je bend imao na raspolaganju. Dečki su kao i obično izvrsno obavili posao. Dette na bubnjevima je u usporedbi sa Sainijem na Metaldaysu odradio posao odlično. Uz dvije nove udarne skladbe, Amerikanci su predstavili i baladu If I Could See You, koja nastavlja njihov baladni stil i nedvojbeno će postati jedan od najtraženijih ‘sentića’ benda. Apatična maloljetna publika uopće nije shvaćala tko ili što svira na pozornici i samo je zaprepašteno pratila nastup vjerojatno trenutačno jednog od najboljih heavy metal bendova na svijetu. Stu i dalje uvjerava svojim glasom kao i ulogom frontmena i više je nego dostojno zamijenio tako omiljenog Barlowa. No 45 minuta bilo je odlučno premalo, a nekoliko desetaka prisutnih fanova benda tješila nas je samo činjenica da se bend vraća na turneju već za dva mjeseca, a tada će stati i u Ljubljani.
Dobrih pola sata pauze pratećoj ekipi trebalo je da pripremi pozornicu za zvijezde večeri, a posao su obavljali iza golemog zastora na kojem je bila glava kauboja – razbojnika, koji je preko usta imao zavezan rubac u austrijskim bojama. Imidž bend ima doista razrađen do tančina, pa se i sva pića u predvorju točila u Volbeat čašama. Kad su se ugasila svjetla, ispred zastora na pozornicu je došetao tip s bandžom u ruci i šeširom na glavi te na taj karakterističan instrument američkog divljeg zapada počeo svirati melodiju koja je ujedno bila uvod u koncert. Koncert je počeo masivno, jer je na kraju introa zastor pao na pozornicu uz prateću pirotehniku, a moćna svjetlosna pratnja lightshowa nadopunila je navalu euforije koja je zahvatila cijelu dvoranu i nije popuštala do kraja gotovo dva sata dugog nastupa. Hibrid rock’n’rolla i heavy metala koji sviraju Danci očito je baš prava mjera svježine da masovno privuče slušatelje u taj žanr, čemu smo svjedočili i u Grazu. Višetisućna publika doslovno im je jela iz ruke. Budući da je većina skladbi rock’n’rollerski kratka, izbor je obuhvatio cijeli opus benda, uključujući obrade. Scenska postava podsjećala je na prizor iz divljeg zapada s bubnjarskom utvrdom Fort Griffin u središtu, a nije nedostajalo ni groblja s nadgrobnim spomenicima likova iz skladbi s posljednjeg albuma i naravno vješala; Poultsenu je čak nespretno otpala ruka visećem nesretniku, a basist je kasnije prazan rukav iskoristio za brisanje čela. Teško bih izdvojio nekoga na pozornici, jer su se svi uspješno trudili izvući maksimum iz nastupa, ali ipak bih spomenuo Roba Caggiana. Bivši Anthraxovac donio je u bend novi vjetar, što je bilo više nego očito već na albumu, a još se više osjeti na pozornici. Koncertna kilometraža se vidi i s publikom komunicira s lakoćom kao da je frontman, a solaže starijih skladbi postale su potpuno nove, kompleksnije, ali još uvijek dovoljno ugodne za uho da metal ne prevlada nad r’n’r-om. Jedan od vrhunaca večeri sigurno je bio jedan od njihovih najvećih hitova, Sad Man’s Tongue, posvećen Johnnyju Cashu. Za uvod su naime odsvirali Cashov evergreen Ring of Fire, kod kojeg je Poultsen pustio publiku da otpjeva refren, a zatim su nastavili s već spomenutom skladbom. Doista nevjerojatna atmosfera, koja se u tom stilu nastavila uz pirotehniku kakvje se ne bi posramili ni In Flames ni Rammstein. Treba spomenuti i nemalo crowd surfinga, moshanja, dosadnog bacanja punih čaša piva po publici, a među crowd surferima našao se i dečko u invalidskim kolicima. Prije 16 Dollars pjevač je pozvao dečke da podignu cure na ramena, no odaziv među tinejdžerima nije bio baš velik – na kraju krajeva, nije ih bilo mnogo koji bi bili sposobni držati curu nekoliko minuta na ramenima. Malo prije kraja redovnog dijela na pozornici im se pridružio i Robov brat, kako ga je nazvao Poultsen, Jon Schaffer – fora je proizlazila iz toga što su obojica dugokosi i po licu porasli gitaristi i oboje su na koncertu nosili crnu kapu. Zajedno su odsvirali Pool of Booze, Booze, Booza. Schaffer i Poultsen su se naime jako sprijateljili na američkoj turneji, kad su Volbeat svirali kao predgrupa Iced Earthu, i tamo je nastala ideja da Poultsen nastupi u jednoj od skladbi Iced Earth, a sada se priča ponavlja u obrnutom smjeru. Dodatak je opet počeo pirotehnikom – ovaj put su se iza pozornice podigla krila na kojima je bila izložena lubanja s Elvisovom frizurom, a kad su odvalili Caroline Leaving, donji dio konstrukcije počeo je gorjeti, a vatre nije manjkalo ni drugdje po pozornici. Nekima je koncerta bilo prerano gotovo, nekima se oteglo predugo, a činjenica je da je više tisuća ljudi te večeri utažilo glad i za heavy metalom i za vremenima rock’n’rolla i pin-up girls.
Setlista
Iced Earth
1. Plagues of Babylon
2. Dystopia
3. Dark Saga
4. My Own Savior
5. If I Could See You
6. V
7. Peacemaker
8. Watching Over Me
9. Iced Earth
Volbeat
1. Doc Holiday
2. Hallelujah Goat
3. Radio Girl
4. The Mirror And The Ripper
5. The Nameless One
6. Guitar Gangsters & Cadillac Blood
7. Sad Man’s Tongue
8. Lola Montez
9. Heaven Nor Hell
10. 16 Dollars
11. Dead But Rising
12. The Garden’s Tale
13. Pearl Hart
14. A Moment Forever
15. Fallen
16. My Body
17. Pool of Booze, Booze, Booza
18. I Only Want To Be With You
19. The Hangman’s Body Count
—dodatek—
20. Caroline’s Leaving
21. Maybellene I Hofteholder
22. Cape Of Our Hero
23. Still Counting
Galerija slika
