Izvođač: Brother Firetribe
Izdavač: Spinefarm Records
Izdanje: 2008
Trajanje: 44.20
Ocjena: 4.5/5
Tako to ide kad ti dosadi “ostvarivanje” u matičnom sastavu… No, no… Radije okrenimo ploču na B stranu i započnimo ovu recenziju na pozitivan način. Emppu Vuorinen vam je vjerojatno poznato ime. Simpatični svjetlokosi mališan i gitarist vrlo popularnog sastava Nightwish osnovao je bend Brother Firetribe, ako me mozak ne vara, 2002. godine. Isprva nevin projekt namijenjen usporednom Nightwish življenju neostvarenih glazbenih snova izdavanjem prvijenca “False Metal” (2006) naišao je na neočekivano oduševljen odziv kritične glazbene mase. Dečki su se poslije toga još čvršće povezali i tako iz sebe iscijedili nasljednika “Heart Full Of Fire”. Pristupili su, dakle, posve poduzetno i profesionalno, što je Emppu strogo preuzeo iz svojih nightwishevskih iskustava.
Tko poznaje “False Metal”, neće biti iznenađen novim albumom. Riječ je o skandinavskom pristupu u potrazi za melodijski savršenom dovršenošću hard rock kompaktnosti. U nju je umiješan glamurozni element mirisa Sjeverne Amerike i porivi AOR rocka s tipičnim višedijelnim harmonijskim napjevima te otrovno zarazna zvučna zavjesa sintisajzera, koji nadograđuju revitalizaciju osamdesetih. To bi trebalo zahvatiti širok krug ljudi kojima bi Brother Firetribe mogli biti zanimljivi. Od Whitesnake 1987., starih dobrih Europe, pa sve do Survivor, Journey ili Night Ranger. Ali naravno, produkcijski osuvremenjeno.
Dok se tako šećemo po AOR primjesama novog albuma unutar skladbi, neka navrnem da je, ako već tražimo paralele radi lakše orijentacije, recimo Game They Call Love pravi križanac između Journey (refren) i zapadnjačkog AOR utjecaja nekih Survivor ili Night Ranger (predrefren). Otrovno djelotvoran refrenski napjev koji slušatelja u tren oka preuzme tako da ti se koža naježi do kraja!
Emppu u ekipi ima izvrsne suradnike, ali iz tog brašna vjerojatno ne bi bilo kruha bez Leverage pjevača Pekke Ansia Heina. Čovjek nije nikakav tanko cvrkutavi skandinavski vrapčić tipa Timo Kotipelto (Stratovarius) i sličnih, nego ima srednje orijentiran raspon koji posjeduje toplinu i baršunastost. Vjerujte, stil koji njeguju Brother Firetribe, u potrazi za adekvatnim vokalom, od skandinavskih vokalnih odličnjaka najviše bi pristajao upravo famoznom “false Coverdaleu” a.k.a. Jornu Landeu.
Bez obzira na to što se skupina odlučila za izdavanje dvaju singlova u korist promocije albuma, koje zastupaju Runaway i I Am Rock (to nije obrada Simon & Garfunkel!), kandidata za tu ulogu na albumu ima još. U gornjim odlomcima analitički smo ograničili izražajni dijapazon u kojem se skupina kreće. Bez obzira na uskog specijalista kakvi su Brother Firetribe, neka vam namignem da se skupina toj ograničenosti nevjerojatno učinkovito opire raznolikošću osnovnih motiva koji grade pompoznost ovog albuma. Unatoč tome što sve redom zrače jednakom frekvencijskom vibracijom, uspijevaju neprestano držati slušatelja uz sebe savršenim osjećajem za harmoničnost vodećih melodija.
Svakako je nekoliko činjenica koje govore u prilog mogućnostima daljnje popularizacije Brother Firetribe. Dosta su prašine na polju vraćanja melodičnog hard rocka isprva podigli prije tri godine Lordi. Osobito su u Skandinaviji u zadnje četiri godine skupine poput H.E.A.T., Hardcore Superstar, Wig Wam, The Poodles, Crash Diet naišle na veću medijsku izloženost i zanimanje masa. Ako sam malo zloban, ali pakostan prema Brother Firetribe, zamislite da se zanimanje masa za Brother Firetribe odjednom digne kao ono za Nightwish. Nažalost, Emppu nije fiziološki građen kao Anette Olzon ili vječna princeza na zrnu graška – njezina prethodnica Tarja, pa se to vjerojatno nikad neće dogoditi.
Brother Firetribe djeluju strogo profesionalno, a istodobno iskazuju veliki osjećaj za AOR elemente u rock glazbi. To definira činjenica učinkovite obrade skladbe Chasing The Angels, koja je korištena kao filmska podloga u Iron Eagle i u originalu je pjeva Loverboy pjevač Mike Reno. Zanimljiva je i suradnja Anette Olzon u duetu s Pekkom unutar naslovne skladbe albuma. Posve logična zgoda u vezi s Anettinim “pre Nightwish era” AOR rock sastavom Alyson Avenue.
“Heart Full Of Fire” je od glave do pete opremljen otrovnom melodičnošću, arenskim napjevima, bombastičnom produkcijom. I to od otvaranja s Who Will You Run To Now do zaključka s I Am Rock. Teško je izabrati favorita, a ipak Who Will You Run To Now, Wildest Dream, Play It From The Heart, Game They Call Love, Going Out With A Gang, možda s melankolijom savršeno pjevne refrenske AOR začinjenosti na albumu najjače pale. Riječ je, dakle, o albumu koji nakon prvog slušanja još ne govori ništa više od prvijenca “False Metal”. Treba ga se okrenuti više puta u playeru da bi mogao razlučiti njegovu još veću skladateljsku izbrušenost pojedinih AOR/melodic rock vatrenih komada, još veću raznolikost među vodećim melodijama skladbi te ukupno višu konzistentnost materijala u odnosu na “False Metal”. Dakle. Ustrajanje na putu uz novi korak naviše. Živio melodic rock revitalizam!
Postava
Pekka Ansio Heino – vokal
Emppu Vuorinen – gitara
Tomppa Nikulainen – klavijature
Jason Flinck – bas gitara, prateći vokal
Kalle Torniainen – bubnjevi
GOSTUJUĆA GLAZBENICA:
Anette Olzon – vokalni duet na skladbi br. 6
Produkcija
Emppu Vuorinen & Tomppa Nikulainen
Popis skladbi
1. Who Will You Run To Now
2. Wildest Dreams
3. Runaways
4. Game They Call Love
5. Play It From The Heart
6. Heart Full Of Fire
7. Heard It On My Radio
8. Going Out With A Bang
9. Out Of My Head
10. Chasing The Angels
11. I Am Rock
