Autor: Rok Klemše
Izvođač: Black Sabbath
Izdanje: 1980
Black Sabbath… glazbena institucija. Kult u pravom smislu riječi. Prvi pravi heavy metal bend (barem je to općeprihvaćeno mišljenje, ostavimo sad na stranu more utjecaja). Njihov prvi album, Black Sabbath, smatra se jednim od najvećih prekretnica rock glazbe. 13. veljače 1970. promijenio je glazbenu povijest. Tko ne zna mračne, doomy rifove genijalnog gitarista Tonyja Iommija i specifičan, jedinstven vokal kuma heavy metala Ozzyja “Madman” Osbournea? Retoričko pitanje ili ne, vjerojatno takvih nema puno.
Black Sabbath s Ozzyjem na čelu počeli su dakle prije skoro 40 godina pisati povijest. Sve do albuma Sabotage iz 1975. bili su na vrhuncu, bez ijednog lošeg izdanja. No uslijedilo je petogodišnje razdoblje krize, koje je dovelo do Ozzyjeva odlaska iz grupe.
Mnogi su u Ozzyjevu odlasku vidjeli smrt Black Sabbath, ali Iommi je ipak pronašao pravu zamjenu. Ozzyjevo mjesto više nego uspješno je popunio ex-Rainbow frontman Ronnie James Dio (“mali kralj rock and rolla”), koji se i danas smatra jednim od najboljih vokalista u žanru hard rocka/heavy metala. Dio je bendu udahnuo novi život. Istina je da više nema onog doomy zvuka koji je definirao rano stvaralaštvo grupe, a kojem je Ozzy snažno doprinio, ali Dio bendu daje potpuno novu dimenziju. Kod albuma Heaven and Hell riječ je o pravom heavy metal rušilcu! Black Sabbath su na albumu Heaven and Hell prvi put u karijeri doista napustili blues korijene koji su prevladavali u Ozzy eri. Dobro, lažem, ali o tome malo kasnije. Black Sabbath su dakle s Heaven and Hell zaplivali u vode pravog heavy metala, mjestimice čak i progresivnog rocka. Tome je najviše pridonio upravo fantastičan, operni stil Diova pjevanja. Unatoč tome, način sviranja Iommija, Butlera i Warda nije se drastično promijenio. Iako je Iommi vjerojatno upravo na ovom albumu iz sebe izvukao najbolje rifove i solaže u karijeri, i dalje se prepoznaje zvuk gitare, basa i bubnjeva. A bend nije zvučao ovako svježe i složno još od Children of the Grave! Tome je sigurno pridonio Dio, koji je bendu ponudio novu dozu inspiracije i novi smjer u potrazi za post-Sabotageom.
Dio je novim vjetrom prozračio ne samo glazbenu stranu, nego je presudno doprinio i novom tekstualnom stilu Black Sabbath. Dio je za razliku od Ozzyja pravi pjesnik, jer je za album napisao nekoliko zaista predivnih pjesama i posegnuo za temama fantazije, romantizma i lirike kojih prije u tekstovima gotovo nije bilo. Upravo tu će kritičari post-Ozzy Black Sabbath naći kost za glodanje. Na Heaven and Hell naime više nema one zloslutne i mračne note po kojoj su Black Sabbath tako poznati. No daleko od toga da bi se tekstovi mogli ocijeniti lošima, naprotiv, samo se bave posve drugim temama od onih s prvih albuma.
Album otvara dinamična i udarna skladba Neon Knights; brz, heavy opener koji pogađa iz prve, a opet je odličan. Black Sabbath su 1980. bili itekako živi! Fantastičan Iommijev lead koji se ponavlja kroz cijelu skladbu i fenomenalno Diovo pjevanje već u uvodnim trenucima albuma dokazuju da su pronašli recept za uspjeh.
U Children of the Sea album dobiva epskiji i mističniji prizvuk, čemu bez sumnje pridonosi prekrasan akustični intro koji je, što se mene tiče, i danas jedan od najboljih takvih introa u metalu! Skladba se gradi ponajprije na nevjerojatnoj Diovoj melodiji, a nakon introa eksplodira u brutalno žaganje power chordova. Iommi se pokaže melodičnim fillovima i, za Black Sabbath neobičnom, ali odličnom solažom. Jedna od najboljih skladbi koje su napisali Black Sabbath! “It’s never never never coming back, look out!”
Na početku sam spomenuo da nisam bio posve iskren kad sam rekao da su se Black Sabbath na Heaven and Hell posve otresli blues korijena, a to se jako osjeti na mid-tempo bluesy skladbi Lady Evil. Skladba koja opet nudi odlične Iommijeve fillove i odličan groovy zvuk Butlerova basa. Sve to podupire zarazan refren koji opčinjava baš kao i opaka gospođica o kojoj govori tekst skladbe. Točku na i dodaje zanimljiva solaža s wah pedalom.
S epskošću u pravom smislu riječi udara naslovna Heaven and Hell. Definitivno jedan od vrhunaca albuma i ujedno njegova najduža skladba. Udarna, heavy skladba s mnogo promjena tempa i ritma, koje podupire galopirajuća bas gitara što pomalo podsjeća na Harrisove Maiden galope. Ako vas Dio dosad nije uvjerio, ovom će vas skladbom bez problema osvojiti; istinski heavy metal u najboljem svjetlu. Sve je na pravom mjestu, svaka nota odsvirana je savršeno, solaža je opet odlična s delay efektom, a Dio svojim bljuvanjem stih za stihom nakon solaže posramljuje mnoge vokaliste. Klimaktični vrhunac smiruje završetak s klasičnom gitarom. Magično!
Wishing Well je još jedan zarazan “straight-in-the-face” rocker. Znam da se ponavljam, ali kad se ne može reći ništa drugo… Dio je odličan 🙂 Opet imamo dinamičnu bas liniju i akustične gitare koje nadglasa distorzirana električarka.
Die Young… meni osobno najdraža skladba Black Sabbath uopće. Unatoč pomalo morbidnom naslovu, skladba s optimističnom carpe diem porukom. Skladba koja me uvijek iznova puni pozitivom i adrenalinom. Iako je sa svojim klavijaturskim uvodom pomalo “cheesy”, provala koja slijedi više nego opravdava reputaciju jedne od najzanemarenijih skladbi Black Sabbath. Jedna od rijetkih skladbi koju bih mogao slušati iznova i iznova (baš u ovom trenutku vrti se već treći put zaredom, hehe). “So live for today, for tomorrow never comes!” Ako vas ni ovom skladbom Dio još nije uvjerio… vi ste kamen. Hehe.
Walk Away je vjerojatno “najlošija” skladba na albumu, jer su njome pokušali napisati pop singl koji bi se približio masama. Ali svejedno je svjetlosnim godinama ispred otrcanih Changes ili Am I Going Insane?
Lonely is the Word navodno je jedna od Iommijevih najdražih skladbi i kao završetak albuma sasvim je primjerena. Ta sanjarska bluesy skladba doduše, barem meni, nije na razini početnih skladbi, ali i dalje je riječ o vrlo solidnoj skladbi, sa zanimljivim gitarskim linijama i umetcima.
Kad sam počeo pisati ovu recenziju, još nisam bio posve siguran kako napisati zaključak. Sad mogu bez sumnje reći da je Heaven and Hell jedno od najboljih izdanja Black Sabbath, meni osobno čak i najdraže. Ozzy je bez sumnje “the voice of” Black Sabbath, baš kao što je Bruce Dickinson oduvijek bio prva violina Iron Maiden, ali mislim da mogu bez brige reći da ga Dio ostavlja daleko iza sebe. I instrumentalno je ovaj album jednostavno rečeno nevjerojatan. Iommi je davne 1980. sa svojim superiornim gitarskim vragolijama bio ispred svog vremena, a Butler i Ward činili su vrlo koherentnu ritam sekciju.
Heaven and Hell vratio je Black Sabbath na prijestolje kraljeva heavy metala. A vrlo skoro ćemo i mi malo mlađi napokon moći doživjeti Dia s Black Sabbath i uživo. Dobro… s Heaven and Hell.
Postava
Ronnie James Dio – vokal
Tony Iommi – gitara
Terrance “Geezer” Butler – bas gitara
Bill Ward – bubnjevi
Produkcija
Martin Birch
Popis skladbi
1. Neon Knights
2. Children Of The Sea
3. Lady Evil
4. Heaven And Hell
5. Wishing Well
6. Die Young
7. Walk Away
8. Lonely Is The Word
