Izvođač: Halford
Izdavač: Metal-Is Records
Izdanje: 2002
E pa dobro. Sad mogu zaključiti da je Rob visio u Judas Priestu dok je heavy metal bio “živ” (dokle je heavy metal bio živ i kad je trebalo Judas Priestu reći “hasta la vista”, znao je samo Rob), a onda je s Fight počeo miješati tadašnje trendove sa svojom glazbenom percepcijom. Kasnije je istim pristupom nastavio s projektom Two, a kad se činilo da će se dečko umiroviti, prije dvije godine uzburkao je glazbenu scenu oživljavanjem (“Resurrection”). Prvijencem je doista oživio i napravio točno ono što se od Judas Priesta očekivalo nakon 1990. Logična posljedica bila je da je time odveo ne samo “priestoljupce”, nego i širu publiku metalskog glazbenog univerzuma u sedmo nebo.
I dobro je tako, radi što mu srce poželi. Ali, je li bio iskren prema sebi i ovaj put? Ono što nam Halford sad nudi s “Crucible” točno je ono što je radio s Fight i Two. Opet je zamutio kristalno čistu vodu. A u Halfordovoj postpriestovskoj karijeri baš sve njegove glazbene devijacije sumnjivo se poklapaju s utapanjem u postojeće trendove (sjetimo se samo industrial Roba i tamošnjeg vokala). Zato ne vjerujem da je ni sadašnja Robova avantura iskrena i da ne ide samo za čistim oponašanjem onoga što se danas i u ovom trenutku zove “moderno”.
Dakle, lomljeni rifovi. Glazba nikako da krene. To je pjesma “Crucible”, koja opisuje praktički cijeli uradak. Jedini bljeskovi su “One Will” i “Betrayal”. Samo ondje čujemo pravog Roba Halforda. “Handing Out Bullets” odlično je zamišljen, pravi thrash napad, ali ga pjevanje užasno kvari. Sve ostalo nije vrijedno ni počinjene pare. Striko Halford opet je otišao tko zna kamo i sam vrag zna kad će opet udariti s nekim novim “Resurrection”. Ako uopće ikad.
Što to, dovraga, eksperimentiraš s vokalom, Rob? Više od pola ploče si njime zasrao. Dečki žare kako želiš i naređuješ, i to jako dobro žare, a ti pjevaš “mekano”. Istina je da su i ostale pjesme, “Heretic”, “Golgotha”, “Crystal”, “Hearts Of Darkness”… svojevrsne avanture cijele ekipe. Previše je novih bendova koji su u tome autentični. Ono što je Robu ppala na pamet kopiranje je trenutnih trendova, a time i priličan odmak od prethodnika. Novi Halford vrijedan je kušanja za one koji nisu opterećeni njegovom “priestovskom” ostavštinom. A onima koji znaju kakav vokal Halford izvlači iz sebe i znaju što znači pravi Halford, ovo sigurno neće biti pravo zadovoljstvo.
Produkcija je inače savršena (producent Roy Z). Nudi točno ono što od bendova možemo samo poželjeti. Neiskvaren, pun i živ zvuk. Nažalost, to nije dovoljno.
Na limitiranom izdanju nalaze se dvije bonus pjesme koje uopće ne bih propustio. “She” je baladetina podložena pospanim groovie beatom, a u prvom planu opet je “normalni” Robov vokal. Dakle, ni na njoj se opet ne osjeti onaj pravi “resurrection” Rob. “Fugitive” je još jedan promašaj na cijeloj liniji i nedostojan trošenja dodatnih riječi. Sjajno, opet smo pred retoričkim pitanjem: “Quo Vadis Halford?”
Postava
Rob Halford – vokal
Pat Lachman – gitara
Mike Chlasciak – gitara
Ray Riendeau – bas gitara
Bobby Jarzombek – bubnjevi
GOSTUJUĆI GLAZBENIK:
Ed Roth – klavijature
Produkcija
Roy Z & Ritchie Podolor
Popis skladbi
1. Park Manor [Instrumental]
2. Crucible
3. One Will
4. Betrayal
5. Handing Out Bullets
6. Hearts of Darkness
7. Crystal
8. Heretic
9. Golgotha
10. Wrath of God
11. Weaving Sorrow
12. Sun
13. Trail of Tears
14. She*
15. Fugitive*
*… bonus track
Trajanje albuma: 56:35
