Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Jethro Tull
Izdavačka kuća: EMI Records
Izdanje: 1978
Ocjena: 5/5
Koja bi rock grupa ili glazbenik uopće bio sposoban posvetiti svoj album plemenitoj pasmi drevnih seoskih konja kojima prijeti izumiranje? Odgovor je poprilično jednostavan, jer su jedini pravi farmeri među rockerima oduvijek bili samo jedni i jedinstveni – Jethro Tull. Za grupu koja ime nosi po izumitelju sijačice, “Heavy Horses” je još jedan važan doprinos glazbenom predstavljanju poljoprivrednih djelatnosti. Time se posebno rado bavi njihov karizmatični poglavar Ian Anderson, koji se u ono vrijeme na dulje vrijeme preselio na selo, gdje je crpio inspiraciju za većinu pjesama njihove folk rock trilogije (“Songs From The Wood “(1977), “Heavy Horses” (1978) i “Stormwatch” (1979)). Ian, pravi žilavi škotski farmer, među glazbenim znalcima ipak puno poznatiji kao ludi svirač flaute, multiinstrumentalist te alfa i omega glazbenog naslijeđa Jethro Tull (iako bi se na ovom mjestu sigurno imao što primijetiti i njihov dugogodišnji gitarist Martin Barre), koji se oduvijek rado vozi traktorom, iako je vozački ispit odavno otpisao, na “Heavy Horses” je uz pomoć svojih kamerada više nego uspješno predstavio svakodnevni život na farmi.
“Heavy Horses” nastavlja folklorni duh prethodnog remek-djela “Songs From The Wood” (1977), ali ipak na pomalo drukčiji način. Ako je prethodni album, po atmosferi i poeziji, idealizirao i mitizirao život na selu, na “Heavy Horses” je uhvaćen puno realističniji pogled. Umjesto bajkovitih priča, tekstovi opisuju svakodnevne seoske poslove i događaje koji su se krajem sedamdesetih doista odvijali na Ianovu imanju i na britanskom selu općenito. Zato je po atmosferi i primjetno manje šaljiv i pomalo mračniji od prethodnika, iako duhovitih tema i zvukova ni ovaj put ne nedostaje. Neke lirske teme zabavit će mnoge slušatelje čak i više nego ikad prije.
Kao i na odličnom prethodniku, Jethro Tull i ovaj put nastavlja svirati izvrstan progresivno usmjeren folk rock, s velikim naglaskom na akustici, koja pojedinim dijelovima vrlo uspješno unosi autentičnu ruralnu atmosferu. Zato su u mnogočemu “krivi” prije svega Ianovi izrazito ekspresivni tekstovi, koji od naizgled banalnih tema stvaraju izuzetno slikovitu, poetičnu i sočnu paletu atmosfera, pravih seoskih slika. Njegovi tekstovi, koji govore o miševima, mačkama, kokošima, konjima, vjetrokazima i slično, odlično se prepliću s glazbom koja dočarava keltski obojenu atmosferu zimzelenih ravnica, polja, otoka, jezera i naravno farmi. Što se tiče pojedinih instrumentalnih dionica, one su među najboljima i najenergičnijima u njihovoj povijesti, a osobito se doprinos ritam sekcije (John Glascock na basu i Barrie Barlow na bubnjevima) uvrštava u sam vrh njihovih dostignuća. U međuvremenu su Evansove i Palmerove klavijature ovaj put u pomalo podređenom položaju u odnosu na opsežne akustične dionice, osobito Ianovu flautu. Martinova gitara pak i ovaj put donosi poveznicu i nekakvu zlatnu sredinu između pojedinih folk i hard rock usmjerenih dionica. Jedan od mogućih razloga zašto je ovaj album tako poseban i u mnogočemu se razlikuje od svojih prethodnika možda je i doprinos posebnog gosta Darryla Waya (ex-Curved Air, Wolf) na violini, koji gostuje na “Moths” i naslovnoj pjesmi. Ian je ovaj put na većini pjesama odabrao osobito duhovit vokalni pristup, koji se kreće od oštre i energične naracije do izuzetno melodične ekspresije.
Već uvodno remek-djelo “And The Mouse Police Never Sleeps”, u kojem nas u središte događanja uvodi zvuk frktanja konja, nakon kojeg slijede kristalno čista akustična gitara, bubnjevi i Glascockova sočna linija bas gitare dok gospodin Anderson svojom oštrom i mjestimice grimasastom bojom glasa opisuje “važne” događaje na svojoj farmi te drevnu, nikad završenu sagu o mačkama i miševima, pjesma nas izbuši svojom nevjerojatnom energijom i slikovitom atmosferom. Izvrsna kompozicija koja sadrži nekonvencionalan ritam i brojne neobične prijelaze, a koju nakon ponavljajuće naracije na kraju zaključuje još i snažan kašalj prehlađenog brđanina.
“Acres Wild” je još jedna izvrsna tvorevina, nabijena poskočnim ritmom te sočnim keltskim melodijama za koje se brine izuzetno brzo valovanje između flaute i gitare, koje su obogaćene nekim odličnim Palmerovim orkestralnim aranžmanima. Martinova gitara nosi većinu instrumentalnih tekstura, a odlično u pjesmu upada i Wayeva violina, koja pjesmi daje još jednu dodatnu dimenziju. Ian i ovaj put poslužuje neke izuzetno šarolike vokale.
Nakon dviju relativno folk rock usmjerenih pjesama Tull se na “No Lullaby”, koja govori o večernjim seoskim priviđenjima što se noću pojavljuju na prozorima dječjih soba, okreće više prema smjeru svog tradicionalnog hard rocka, gdje najviše oduševljavaju snažnom melodijom, nekim kompleksnim Barreovim gitarskim rifovima i odličnim solom te frenetičnom ritam sekcijom u izvedbi dueta Glascock/Barlow. Poslastica za sve ljubitelje njihova tvrđeg lica.
“Moths” je još jedna autentična Tull klasika i po mom mišljenju jedan od vrhunaca albuma, koji predstavlja sve njihove akustične vrline. Jednostavan ritam na akustičnoj gitari cijelo je vrijeme nabijen bogatim melodijama, sočnom flautom i šarolikim orkestralnim aranžmanima. Ianov vokal je unatoč tome što uglavnom opisuje ples moljaca oko plamenova pun izuzetnog patosa. Doista nevjerojatno kako se čovjek sposoban uživjeti u nešto naizgled tako trivijalno kao što su moljci i njihova preuranjena smrt u sjaju plamenova.
“Journeyman”, koja govori o gradskom frajeru koji vikendom posjećuje selo, trenutak je kad Glascockova bas gitara zasja u svoj svojoj veličanstvenosti jer je uspio stvoriti neke izuzetno šarolike tonove koji prožimaju većinu pjesme i svjedoče o podcijenjenosti ovog odličnog basista. Njegov doprinos nadograđuje i unos Martinove distorzirane gitare, koja ovaj put ponovno reže kao uvrijeđeni tigar, i kao uvijek duhovita Ianova flauta.
“Rover” je još jedna izuzetno poskočna tvorevina, puna odličnih instrumentalnih dionica, a sadrži i izuzetno tečnu melodiju za koju se brinu akustična gitara, flauta i Ianov vokal, koji je i ovaj put u odličnoj vokalnoj formi i oduševljava sočnim refrenom. Najviše me ovaj put oduševljava izvrsna upotreba marimbe, koja bubnjevima dodaje još jednu dodatnu dimenziju. Još jedan od vrhunaca albuma, koji je inače do ruba napunjen dobrotama.
Akustična klasika “One Brown Mouse” još je jedna pjesma posvećena seoskim miševima, a odlikuju je akustična gitara i Ianov duboko izražajan vokal (kao i obično najviše oduševljava tamo gdje je riječ o životinjama prema kojima nikad ne skriva svoje velike simpatije).
Slijedi naslovno remek-djelo “Heavy Horses”, koje je veliki trijumf svih najboljih elemenata glazbenog izraza Jethro Tull i tvorevina koju bih odmah dao obavezno poslušati svakome tko ne poznaje njihovu glazbu. Pjesma koja nazorno pokazuje Ianovu bezgraničnu ljubav prema izvornoj pasmi seoskih konja, koje uspješno uzgaja na svojoj farmi da bi mu zatim vukli plug. Kompozicija je nabijena prekrasnim Palmerovim orkestralnim aranžmanima (odlična upotreba klavira), energičnim vremenskim prijelazima, gdje su u prvom planu osobito Martinova gitara i Ianov vokal. Na sredini tempo iznenada skokovito naraste, jer slijedi duhovita dionica u kojoj nas izbuše odličnim orkestralnim aranžmanima, koje nadograđuje duhovita violina majstora Darryla Waya i jedan od najboljih Ianovih vokalnih nastupa. Veliki vrhunac albuma i jedno od najvećih remek-djela u povijesti progresivnog folk rocka.
Album na optimističan način zaključuje još jedna nezaboravna akustično začinjena klasika “Weathercock”, koja je uvijek jedna od mojih favorita pri izboru njihovih najdražih pjesama. Riječ je o romantičnoj folk rock kompoziciji koja je od početka do kraja prožeta izuzetno snažnom keltskom, ali i pomalo srednjovjekovnom atmosferom. Ianovo duboko izražajno pjevanje podloženo je bogatom akustičnom melodijom, srednjovjekovno obojenim ritmom i opsežnom upotrebom raznih svirala i flauta. Još jedna čista desetka koja album zaključuje na jednako odličan način kao što ga je i otvorila.
Ne treba zanemariti da aktualno reizdanje u produkciji donosi još “življi” zvuk u odnosu na original, a sadrži i dvije dodatne pjesme. Prva od njih, “Living in These Hard Times”, sasvim je solidna, akustično obojena tvorevina, iako bi se na službenom izdanju prilično slabo snašla. Puno više oduševljava akustična balada “Broadford Bazaar”, koja je podložena vrlo lijepom, folkyjem melodijom, nastalom u Ianovoj solističkoj režiji, to jest samo na vokalu, flauti i akustičnoj gitari. Moja jedina zamjerka na reizdanju odnosi se na činjenicu da su ovaj put u knjižici potpuno zaboravili navesti glazbenike, producente i ostale odgovorne za nastanak albuma. Isto tako je izdavačka kuća umjesto da pokvari odličan omot oznakom “kontrola kopiranja” mogla radije zalijepiti naljepnicu s upozorenjem. No, to su već sitnice koje jedva utječu na više nego ispunjavajući osjećaj koji me obuzme nakon svakog slušanja ovog izvrsnog albuma.
“Heavy Horses” je njihovo posljednje veliko remek-djelo, klasika progresivnog folk rocka i jedan od najboljih prog rock albuma s kraja sedamdesetih, koji prečesto ostaje zaboravljen kad se nabrajaju njihova najbolja dostignuća. Osobno ga doživljavam čak kao logičnu nadgradnju odličnog prethodnika, čime su ponovno nadmašili sami sebe i začepili usta svim nevjernim Tomama koji su bili uvjereni da nikad neće dosegnuti, a kamoli premašiti veličinu prethodnog remek-djela. “Heavy Horses” svojom ruralnom magijom lijepo dokazuje da duga epska djela, dramatični klimaksi i kompleksnost još zdaleko nisu jedino mjerilo kvalitetnog progresivnog rocka, nego se najbolje tvorevine često nalaze u malim i naizgled skromnim kapljicama. Bezbrižnih stvaralačkih vremena ove raspoložene postave neukrotivih glazbenih farmera, koja je za mnoge bila njihova najbolja, nažalost je nakon izlaska odličnog dvostrukog live albuma “Bursting Out” (1978) ubrzo bilo kraj, jer je sa sjevera na farmu zapuhao hladan vjetar koji je donio mraz i najavio “Stormwatch”, posljednje poglavlje njihove folk rock trilogije.
Postava
Ian Anderson – vokal, flauta, akustična gitara, električna gitara, mandolina
Martin Barre – električna gitara
John Glascock – bas gitara
Barriemore Barlow – bubnjevi, udaraljke
John Evans – klavir, orgulje
David Palmer – orgulje, klavijature, orkestralni aranžmani
GOSTUJUĆI GLAZBENIK:
Darryl Way – violina na pjesmama 2 i 8
Produkcija
Ian Anderson
Popis pjesama
1. …And The Mouse Police Never Sleeps (3:13)
2. Acres Wild (3:26)
3. No Lullaby (7:55)
4. Moths (3:27)
5. Journeyman (3:58)
6. Rover (4:16)
7. One Brown Mouse (3:23)
8. Heavy Horses (8:59)
9. Weathercock (4:03)
Trajanje albuma: 42:40
Bonus pjesme s reizdanja (2003):
10. Living In These Hard Times (3:10)
11. Broadford Bazaar (3:40)
