Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: It Bites
Izdavač: Virgin Records
Izdanje: 1988
Ocjena: 4.5/5
Kad se razgovor otme na legendarne art rockere It Bites, majstore sofisticiranog oblika progresivnog pop rocka, riječ je o jednom od najviše previđenih sastava svoje generacije, koji će, čini se, zauvijek ostati bez pravog priznanja. Iako se većina njihove glazbe ne može izbjeći stilskim usporedbama s nekim (neo)progresivnim sastavima tog vremena, It Bites razvili su vlastiti prepoznatljiv zvuk, koji se temelji na brojnim glazbenim elementima zahvaljujući kojima su sastavi poput Yes, Marillion, Peter Gabriel, Saga i Level 42 postali neki od najpopularnijih izvođača 80-ih. It Bites su, unatoč tome što su bili jedan od najzanimljivijih i najduhovitijih progresivnih sastava s kraja 80-ih, nažalost ostali bez zaslužene prepoznatljivosti. Bez obzira na to, većina njihove glazbe više je nego uspješno izdržala test vremena. Ono što ih i danas čini tako posebnima i zanimljivima brojnim ljubiteljima progresive i pop rocka njihovo je nadasve maštovito i inteligentno spajanje najboljih elemenata obaju glazbenih pristupa u predivnu, do kraja potenciranu mješavinu nekonvencionalnih melodija. It Bites bili su sposobni stvarati i radijske hitove i epska djela, prepuna zamršenih zvučnih struktura i vremenskih preokreta, kojima je zajednički nazivnik uvijek bila visoka melodičnost. Njihov glavni problem i razlog zašto im nikad nije uspio širi proboj ironično leži upravo u njihovoj najvećoj vrlini: slušateljima mainstreama bili su malo previše kompleksni, dok su se mnogi ljubitelji progresive podsmjehivali radijski prilično prijateljskom zvuku. It Bites bili su, unatoč nekim manjkavostima, izvanredan sastav koji je svoj glazbeni izraz gradio ponajprije na izuzetnom talentu karizmatičnog pjevača i odličnog gitarista Francisa Dunnerya te stvarao glazbu koja i danas zvuči svježe, dok glazba mnogih njihovih suvremenika danas zvuči prilično anakrono.
Na “Once Around The World” It Bites su zamjetno produbili svoje progresivne aspekte u odnosu na prvijenac “The Big Lad In Windmill” (1986) te su obilje zarazних vokalnih harmonija i melodija vrlo uspješno spojili s nepredvidljivim vremenskim preokretima, koje su Dunneryjeve gitarske dionice i svemirske klavijature iz standardnih pop okvira često odnijele u neku posve drugu dimenziju. Najbolji dokaz da je sastav ovaj put stavio veći naglasak na svoju progresivnu stranu jest naslovna, gotovo 15-minutna epska majstorija, prepuna nepredvidljivih preokreta. It Bites bili su poznati i po odličnoj produkciji. Nakon Alana Shacklocka (najpoznatijeg kao gitarist sastava Babe Ruth) dužnosti producenta preuzeo je nitko drugi nego starina space rocka, legendarni gitarist Steve Hillage (ex-Egg, ex-Gong, solo), koji zacijelo nikad ne bi surađivao s glazbenicima koji ne bi imali barem malo vlastitog pristupa progresivnoj glazbi.
Album se otvara eksplozivnim, popom začinjenim “Midnight”, prvim od tri singla s albuma. U srži je to lagani pop funk s blagim disko pulsom, kojem je glavna odlika karizmatični Francisov vokal, odlučne dionice na gitari i duhovite teksture na klavijaturama. Slijedi “Kiss Like Judas”, koji je kao singl bio čak i manji hit. Skladba se temelji na poskočnom ritmu, snažnoj melodiji, brojnim skladnim vokalima i romantičnoj atmosferi. Mogu reći da je to lijep dokaz da i progresivni sastavi mogu stvarati odlične pop hit singlove, a da pritom ni na koji način ne žrtvuju svoj stvaralački izraz. Nakon intenzivnog popa dobro dođe suptilni “Yellow Christian”, prva od tri konceptualne skladbe na albumu, koja sadrži brojne svemirske teksture na sintesajzerima, mjestimice dostojne čak i velikih majstora poput Tonyja Banksa (Genesis). I ovaj put uživamo u karizmatičnom vokalu, Yesovski obojenim vokalnim harmonijama i nekim prilično neobičnim vremenskim preokretima, među kojima najviše oduševljava završna instrumentalna sekcija u kojoj se izmjenjuju svemirski sintesajzeri i gitarske dionice. Iako je “Yellow Christian” u osnovi balada, to se u njoj jedva primjećuje. “Rose Marie” je nadasve ukusna mješavina progresive i pop metala, koja najviše osvaja zapanjujuće brzim dionicama Dunneryjeve gitare, Yesovskim vokalnim harmonijama i višeslojnim klavijaturama, lijepo položenima na izuzetno energičan ritam. Uz nju će prste polizati ponajprije svi ljubitelji Yes (iz 80-ih) i Sage. “Black December” ima erotski naboj i odličan hard rockerski ritam. Glavna mu je odlika izvrstan, strastven refren, prožet sanjivom, svemirski začinjenom linijom sintesajzera, koja inače solidnoj skladbi dodaje još dodatnu magiju i diže je na višu artističku razinu. Najbolje na albumu tek dolazi! “Old Man And The Angel” jedan je od vrhunaca albuma, na kojem posebno blistaju višeslojne klavijature Johna Becka i izvrsne vokalne harmonije, pune duhovitih iznenađenja. Kompozicija je začinjena brojnim zanimljivim preokretima, a pritom ni najmanje ne popušta u izuzetno visokoj melodičnosti. I “Hunting The Whale”, koja se otvara šaljivom mornarskom melodijom i oglašavanjem kitova, jedno je od najsofisticiranijih i progresivno najzačinjenijih djela na albumu, na kojem Dunnery do kraja potencira svoj vokalni talent i nevjerojatnu dramatiku. Tekst odražava ekološku osviještenost sastava. It Bites dokazuju da su prvorazredni šaljivdžije i na odličnoj i izuzetno zabavnoj “Plastic Dreamer”, čiji tekst govori o začaranoj trgovini plastičnim igračkama koje noću ožive i divljaju. Ovdje smo svjedoci obilja smiješnih vokalnih akrobacija, neobičnih zvukova i bebina škakljanja pri kraju. Dunnery ovdje otresa odličan gitarski solo, dok cijelo vrijeme vlada nevjerojatno suzvučje između njega i Becka. Za završni vrhunac slijedi epsko naslovno djelo “Once Around The World”, koje je po mom mišljenju čak najbolje i najprogresivnije ostvarenje koje su It Bites dosad snimili, nekakav “Supper’s Ready” s kraja 80-ih. Nakon relativno smirenog uvoda slijede brojni zanimljivi instrumentalni preokreti, odlične Dunneryjeve, jazzom začinjene gitarske dionice i višeslojne vokalne harmonije. Atmosfera skladbe stalno se stupnjuje, od epske dramatičnosti i jazzerskog šaljivdžiluka na saksofonima do izuzetne profinjenosti kroz izvrsne harmonije gitare i klavijatura. Prava majstorija, koja se posve ravnopravno može mjeriti s brojnim puno poznatijim progresivnim epovima.
“Once Around The World” bez sumnje je najbolji i najprogresivniji album ovih majstora sofisticiranog prog popa, koji nakon nedavnog ponovnog okupljanja još dugo nisu rekli posljednju. Album krasi odlična produkcija, dokazan profesionalizam i nevjerojatna, samo njima svojstvena energija. It Bites su i drugim albumom dokazali da su bili jedan od najimpresivnijih progresivnih sastava s kraja 80-ih, kojima je najviše značila stvaralačka sloboda, a tek onda komercijalni uspjeh. Netko ih je jednom nadasve slikovito opisao kao seksualno do kraja potencirane Marillion, s čime bih se, unatoč blagoj grotesknosti, u mnogočemu čak složio, jer It Bites, što se tiče erotske drskosti, iza sebe ostavljaju brojne progresivne suvremenike.
Postava
Francis Dunnery – vokal, gitara
Dick Nolan – bas-gitara, prateći vokal
John Beck – klavijature, prateći vokal
Bob Dalton – bubnjevi, prateći vokal
Produkcija
Steve Hillage
Popis skladbi
1. Midnight (4:04)
2. Kiss Like Judas (4:08)
3. Yellow Christian (6:29)
4. Rose Marie (3:33)
5. Black December (3:50)
6. Old Man And The Angel (9:21)
7. Hunting The Whale (4:46)
8. Plastic Dreamer (3:53)
9. Once Around The World (14:46)
Trajanje albuma: 54:50
