Autor: Rok Klemše
Mjesto: Športna dvorana, Postojna
Datum koncerta: 06.03.2009
Broj posjetitelja: 0
Cijena karte: 12€/15€
Dosta smo dugo čekali na novi Heavy Metal Night. Prošli se dogodio još 16. srpnja 2007. u Velikom Ubeljskom kraj Postojne, a već je tada bio najavljen i za iduću godinu otprilike u isto vrijeme. No, kad HMN u rujnu prošle godine još uvijek nije stigao, uši su bile gladne slovenskog dana heavy metala, grla već suha, a želja za odličnim tradicionalnim besplatnim bambusom sve veća. Krajem siječnja organizatori su nas ipak razveselili. Heavy Metal Night će se, usprkos manjem kašnjenju, ipak dogoditi! I to 7. ožujka u športskoj dvorani u Postojni, s velikim headlinerima. Kao prvi nositelji večeri 15. godišnjicu rada proslavili su kultni slovenski heavy metalci/hard rockeri Requiem, uz pomoć Dawn Patrol, a za desert još i očevi slovenskog heavy metala Pomaranča te AC/DC Tribute bend.
Postojnska športska dvorana, inače i poprište svakogodišnjeg Božićnog rock koncerta, oko osam navečer već se lijepo punila, a u zraku se osjećalo da su slovenski metalci Heavy Metal Night zaista jedva dočekali. U devet su na pozornicu izašli velike nade slovenskog heavy metala Dawn Patrol, koji su nastupili usprkos nedavnim neugodnim zapletima. No ni to se dečkima i curi nije nimalo primijetilo, jer su energično i samouvjereno zakoračili u svojih tričetvrt sata. Heavy metal rušilice poput Control, Dark Side of Society, Ametist i novog Alcoholic zvuče fantastično i na velikoj pozornici, usprkos nešto lošijem zvuku. Ovaj put se nažalost malo slabije čula Izijeva gitara, ali ni to nije pokvarilo činjenicu da su Dawn Patrol naprosto rođeni za tako velike pozornice. Aleš osim što posjeduje vjerojatno najbolji vokal kod nas, i rođeni je frontmen, a bolju scensku pojavu teško da ćeš naći. Najveća pohvala ipak ide bubnjaru koji je na HMN-u sjedio za bubnjevima Dawn Patrol, Borutu Rampihu (Eruption). Borut je na samo tri probe naučio sve Dawn Patrol skladbe, a povrh svega je po opnama mlatio bez milosti i s izuzetnim osjećajem. Svaka čast! Razjarenu publiku još su više zagrijale autorske majstorije Fortress i himna Rockstar Ate My Hamster, a set su lijepo nadopunile odlično odsvirana obrada Iron Maiden The Wicker Man i malo slabija obrada Megadeth Symphony of Destruction. Dawn Patrol su na dobrom putu da uskoro i sami kao headlineri vladaju takvim pozornicama. Nadajmo se da će to biti i u inozemstvu!
Nakon kraćih priprema pozornicu su zauzeli veliki povratnici slovenske teškometalne scene, Requiem. Requiem su ime koje će zauvijek biti zapisano u povijesti heavy metala/hard rocka kod nas, jer tko se ne sjeća kultnih klasika poput Amsterdam, Mr. Twister, a posebno himne domaćeg heavy metala, Stare device. Povratak povodom 15. godišnjice grupe bio je planiran nadasve velikopotezno; obećavali su se odlična setlista, posebna iznenađenja i sudjelovanje članova iz svih razdoblja sastava Requiem. Obično takve velike najave izazovu poneku sumnju, ali Requiem su već u prvim trenucima raspršili sve sumnje. Requiem su osvježeni i pomlađeni i zvuče bolje nego ikad prije. Sastav je fantastično uigran i usklađen, instrumentalno su virtuozni, novi član, Miha Nedoh na bubnjevima, potpuno se uklopio u bend, a povrh svega pokazao je zaista izvrstan bubnjarski performans i snare tukao do iznemoglosti. Gitarski dvojac Marko Slokar i Marc Kavaš ponudio je šarolik izbor sigurno i čisto odsviranih rifova nadahnutih Rainbowom, Black Sabbathom, Deep Purpleom i sličnim velikanima. Točku na i stavio je prvi vokalist grupe Primož Romšak, koji nas je vokalom za koji ti zastaje dah odveo kroz prva tri albuma, MCMXCV,X, Ogenj i III. Ne samo da je sastav bio potpuno uigran i usklađen, nego je energija iz Requiem naprosto bljuvala na publiku, ponajviše zahvaljujući podivljalom, samouvjerenom i živahnom Primožu, koji je izvrsno odkričao klasike poput Amsterdam, Čarovnice, prelijepe balade Kaja, Heroji, ubojito dobrog Zvezdnato nebo, Pekel in raj, Rock ‘n Roll naj živi i vječne klasike Stare device. Repertoar je zaista bio za svih deset prstiju polizati (oh yeah, foot fetish, hehe). Najljepši trenutak koncerta zasigurno se dogodio uz lijepo posvećenje pjesmom Ker te ni žal prerano preminulom bubnjaru Damijanu Brezovcu, a nezaboravnu atmosferu stvorila je izvanredna igra scenskih svjetala koja je dočarala sanjivu, bajkovitu rasvjetu. Kad su se odvrtjele prve tri ploče, bilo je vrijeme da se Sergej Škofljanec iza bas gitare pomakne na vokal, jer je došla na red posljednja ploča grupe, Zadnja molitev, na kojoj je za vokale (i još ponešto) pobrinuo Sergej. Nakon introa Lacrimosa Requiem su zapalili vjerojatno najboljom heavy metal pjesmom kod nas, rušilačkim, apokaliptičnim Križarji. Sergej je odmah zapanjio vokalom koji je teško opisati riječima, a pravu notu pjesmi dodao je još i odglumljeni svećenik s središnjim obraćanjem. Nimalo lošije nije zvučala ni epska 12 let, a kod Mr. Twister na pozornicu se popeo i spomenuti gospodin. Šteta što s Zadnje molitve nismo čuli još koju pjesmu, ali Requiem su nam ponudili dva sata vrhunskog heavy metala. A što bi čovjek nakon Starih devica s Primožem i Sergejem uopće još mogao poželjeti!? Koncert su Requiem i snimili za nadolazeći DVD, kojemu će biti dodana prva ploča koja je davno planula!
Nakon fenomenalnog nastupa Requiem, koji će ga vjerojatno biti nemoguće ponoviti (zapravo se nadam da griješim), nastupilo je dugo čekanje na starine i začetnike slovenskog heavy metal pokreta, legendarnu Pomarančo. Od njih se očekivalo mnogo, ali su nažalost potpuno razočarali. Zvučali su potpuno razglašeno, a najlošije se pokazao vokalist Boris Krmac, koji je svoj uvenuli vokal skrivao iza gomile efekata. Bend je na pozornici djelovao potpuno statično, dosadno i ostarjelo. Usprkos vijencu klasika s izvanrednim Soldatom i njegovom vječnom, dubokom porukom, Pomaranča je ovaj put ostavila potpuno gorak okus. Iskreno se nadam da će ga u bliskoj budućnosti zasladiti, što imenu i slavi Pomaranče bez sumnje i dolikuje. Ako ne, nažalost će ostati samo slušanje s ploča i CD-ova.
Heavy Metal Night 2009 uspio je u svakom pogledu. Svaka čast organizatorima na odličnoj organizaciji (zahtjevi škole donijeli su neke neugodnosti, ali to se ne računa u minus općoj organizaciji) i požrtvovnosti pri pripremi velikog događaja. S veseljem na idući Heavy Metal Night možemo čekati već ovog ljeta. A uostalom, nije važno kada će se dogoditi. Heavy Metal Night je slovenski praznik heavy metala!
Fotografije: Mojca Perdih
Galerija slika
