Autor: Urban Bolta
Izvođač: Meat Loaf
Izdavač: Legacy Recordings
Izdanje: 2012
Trajanje: 53:05
Ocjena: 2.5/5
Nakon samo dvije godine Metal Loaf se vratio s novim, ukupno dvanaestim albumom svoje dugogodišnje karijere, koja traje već četiri desetljeća. Kratka stanka od prethodnog albuma u glazbenom svijetu obično znači kreativnu svježinu koju izvođač želi što prije unovčiti izdavanjem novog dokumenta, no album »Hell in a Handbasket« to nepisano pravilo nažalost ne potvrđuje.
Američkog vokala Meat Loafa većina pamti po znamenitoj trilogiji albuma »Bat Out of Hell«, koja mu nije donijela samo svjetsku slavu i obilje love, nego ga je njezin uspjeh (pogotovo prvi dio trilogije iz 1977.) prema prodajnim brojkama svrstao čak među najuspješnije rock izvođače svih vremena. No uspoređivanje današnjeg Meat Loafa s nedavnom prošlošću uspjeha Šišmiša iz pakla jednostavno nije na mjestu. Ne samo da njegov vokal više nije toliko moćan kao nekoć, glavnina razloga krije se u svojevrsnom poluneprijateljskom odnosu s arhitektom njegovih uspjeha, skladateljem Jimom Steinmanom. Steinman je većinski kreator Meat Loafova uspjeha, no nažalost, njih dvojica posljednjih su godina utaborjena svaki na svojoj obali rijeke (u prošlom su se desetljeću čak vukli po sudovima) i ništa ne upućuje na to da će si tijekom zemaljskog života ikad više pružiti ruke i stvoriti kakav novi hit.
Meat Loaf je tako bio primoran u svoju bazu ponovno privući skladatelje iz svih vjetrova. Zadržao je nekoliko suradnika iz vremena nastanka prethodnog albuma »Hang Cool Teddy Bear«, a inače je dobrano promiješao karte oko sebe. Takav izbor skladatelja, odabran »na dida-didi«, već u osnovi onemogućuje nastanak dubljeg albuma konceptualne naravi, na kojem skladbe čine skladan zaokružen skup. Još je apsurdnije bilo Loafovo promotivno naklapanje prije izlaska, kad je album »Hell in a Handbasket« opisivao kao »djelo koje ga od svih u njegovoj karijeri opisuje najbolje«. S obzirom na to da je u njegov nastanak, kao i obično, bio uključen samo kao vanjski promatrač, a aktivno se pridružio tek u izvedbenoj fazi snimanja, izjava je poprilično smiješna.
Skup od dvanaest skladbi (čiji se redoslijed između europske / američke i australske verzije lagano razlikuje) slijedi logične korake prethodna dva albuma, jer u usporedbi sa svojim klasičnim zvukom Meat Loaf zvuči sve tvrđe. Razlog je u pojačanoj ulozi gitara, koje polako, ali uporno istiskuju klavir iz uloge središnjeg gradivnog elementa kompozicija. Ako su nekoć Meat Loafov vokal i klavirska pratnja činili ubojit tandem i stvorili nekoliko nezaboravnih himni rock opere, danas je klaviru dodijeljena tek sporedna uloga gradivnih elemenata atmosfere, a lijep primjer je skladba 40 Days. I tandem sa ženskim vokalom izgubio je sav svoj pomp. Patti Russo, koja je Loafova glazbena partnerica već debela dva desetljeća, osjećajnim nastupom u skladbi Our Love and Our Souls teško parira kompoziciji Loafova hita I Would Do Anything For Love (But I Won’t Do That), u kojoj muški i ženski vokal dijalogom stvaraju napetu atmosferu koja vrhunac doseže s himničnim refrenom. Nijedna skladba nema karizmu potencijalnog radijskog hita, iako se primjerice uzornim kompozicijama rockerske naravi All of Me i Live or Die uspijeva probiti iz sivog (pod)prosjeka. Kao da skladatelji nisu bili svjesni da je Meat Loafov glavni adut moćan, pompozan vokal, na albumu »Hell in a Handbasket« s urođenim osjećajem za teatralnu interpretaciju slušatelja vokal ni u jednoj jedinoj točki ne zna odvesti u svoj svijet.
Vrhunac ismijavanja svojeg klasičnog zvuka Meat Loaf doseže s čak dvije skladbe, Blue Sky/Mad Mad World/The Good God is a Woman and She Don’t Like Ugly i Stand in the Storm, u kojima gostuju razni hip hop velikani. Njihovo repanje krajnje je dosadno ako ste duboko ukorijenjeni u zvuk klasičnog rocka. Ako ništa drugo, barem su naslovi nekih komada još uvijek dugi kao crijeva, reći ćete! Neka vrsta posvete svojim glazbenim počecima, kad je Meat Loaf krajem šezdesetih u Kaliforniji svirao u psihodeličnim bendovima, jest obrada hita The Mamas & The Papas California Dreamin’ s intenzivnom, ushićenom suradnjom muškog i ženskog vokala.
Albumom »Hell in a Handbasket« Meat Loaf nastavlja koračati prema modernijem zvuku, i stilski i kompozicijski, pitanje je samo – kome u čast? Čak i da si je američki vokalist nakon niza prosječnih albuma u posljednjem desetljeću poželio novi neočekivani uzlet, kakav mu je 1993. nakon mlakih osamdesetih već pošao za rukom, promijenjenom formulom koketiranja s trendovski popularnim (pop) rockom to zasigurno neće uspjeti.
Postava
Paul Crook – gitara, klavijature, sintisajzer
Randy Flowers – gitara, prateći vokal
Danny Miranda – bas-gitara
Justin Avery – klavir, klavijature, sintisajzer, prateći vokal
Dave Luther – saksofon, prateći vokal
John Miceli – bubnjevi, udaraljke
Patti Russo – glavni ženski vokal (10), vokal (7), prateći vokal
Jamie Muhoberac – klavijature, sintisajzer (1, 8, 10)
Gosti:
Ginny Luke – violina (5)
Caitlin Evanson – guslice (6)
Glen Duncan – mandolina (9)
Bruce Bowden – pedal steel (11)
Jerry Flowers – prateći vokal (4)
Chuck D – rap vokal (4)
Mark McGrath – vokal (10)
John Rich / Trace Adkins – vokal (10)
Lil Jon – rap, programiranje bubnjeva (10)
Produkcija
Paul Crock, Lil Jon
Popis skladbi
1. All of Me
2. The Giving Tree
4. Blue Sky/Mad Mad World/The Good God is a Woman and She Dont Like Ugly
3. Live or Die
5. California Dreamin’
6. Party of One
7. Another Day
8. 40 Days
9. Our Love and Our Souls
10. Stand in the Storm
11. Blue Sky
12. Fall from Grace
