Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Helloween
Izdavač: Noise Records
Izdanje: 1985
Trajanje: 26:22
Ocjena: 4/5
Helloween, hamburški očevi power metala, svoj su put započeli kao opskuran speedmetalski kolektiv nastao spajanjem bendova Gentry, Iron Fist i Powerfool. Njihove prve službeno objavljene studijske snimke možeš naći na kompilaciji »Death Matel Sampler« iz 1983. na kojoj se nalaze skladbe »Oernst Of Life« te brža verzija omiljenog standarda »Metal Invaders«. Ključni skladatelji i vizionari u njihovom ranom razdoblju, dok su još djelovali kao kvartet, bili su gitarist/pjevač Kai Hansen i njegov gitarski kompić Michael Weikath. U pomoć im je bio izniman ritam tandem, koji su činili basist Markus Grosskopf i bubnjar Ingo Schwichtenberg, a bio je jedan od najboljih i najbržih u tadašnjem teutonskom metalu.
Helloween su u ranom razdoblju zvučnu inspiraciju crpili prije svega kod nekih američkih speedmetalskih i thrashmetalskih sastava te kod Iron Maiden. Upravo je kod potonjih Hansen dobio ideju za njihovu prvu maskotu, isprva jednookog svemirca Fangfacea, koji je u mnogočemu podsjećao na Eddieja. Fangface, kojeg je kasnije prenio u svoj sljedeći bend Gamma Ray, zajedno s bundevom pojavio se već na naslovnici prvog Helloween EP-ja iz 1985., jednostavno nazvanog »Helloween«, koji je izašao kao uvertira u njihov studijski prvijenac »Walls Of Jericho« (1985.).
»Halloween« doduše nema baš previše veze s njihovim kasnijim powermetalskim stilom, no unatoč tome sadrži vrhunske, uglavnom speedmetalski začinjene skladbe, što znači da u brutalnim ritmičkim nijansama prevladava otrovno brzo udaranje dvostruke bas pedale na bubnjevima, preko kojih su navučene opasno zašiljene gitarske dionice. Posebno poglavlje je Hansenovo pjevanje začinjeno punkerskom energijom, koje je u usporedbi s oba njegova nasljednika, Michaelom Kiskeom i Andijem Derisom, tehnički slabo, no taj nedostatak uspješno nadoknađuje svojim žestokim, buntovničkim pristupom i dosezanjem zavidno visokih vokalnih registara pod snažnim utjecajem Roba Halforda (Judas Priest). Kai je tada imao mnogo problema s istovremenim sviranjem gitare i pjevanjem te je u početku želio da Helloween u svoje redove prime njegova prijatelja, pjevača Ralfa Scheepersa (Tyran’ Pace, kasnije Gamma Ray i Primal Fear), no ovaj im se nije stigao pridružiti. Tako se Hansen morao nekako snaći, a njegova ‘povampirena’ boja glasa pojedinim je skladbama donijela izniman karakter, zbog čega su neke tvorevine na »Helloween« već po izlasku postale kultne među europskim metal zaljubljenicima.
Uvod u energetski katalizator »Starlight« sadrži kratak zvučni isječak iz filma ‘Noć vještica 3’. Zbog lude humornosti ta kratka filmska uvertira zvuči izrazito ‘zappovski’, tako da su Helloween već tada bili veliki šaljivdžije, iako su njihovi rani tekstovi gotovo svi redom sadržavali oštre društvene bodlje, ako već nisu bili tipične ode metalskom načinu života. Spomenuti »Starlight« odmah nakon početnog kaosa donosi Kaijevo specifično vriskanje. Nazubljene, ali istodobno melodične gitarske dionice poduprte su štropotavim bubnjarskim maršovima i opasno visokim vokalnim položajima, dok vlada izrazito mračna atmosfera, koja je u priličnoj suprotnosti s većinom njihovih kasnijih ‘happy Helloween’ radova. Također »Murderer«, još jedan omiljeni standard iz ranog razdoblja, u kojem se Hansen izvrsno uživljava u dramatičnu kriminalku, nastavlja s mrakobnom atmosferom, koju sustvara moćan spoj duhovitih gitarskih varijacija i izluđenih ritmičkih nijansi. Izmjena gitarskih solaža između Hansena i Weikatha teče izuzetno tečno i profinjeno, dok je Kai ponovno pravi vokalni vampir.
»Warrior«, još jedna oštra socijalna kritika, protkan je bodljikavim gitarskim dionicama i barbarskim bubnjarskim kroševima. Nevjerojatno je kako Kaijevo žestoko vriskanje pojedinim tvorevinama na »Helloween« unosi buntovničku i fatalističku energiju. Najbolju stvar na EP-ju pak predstavlja demonski labirint »Victim Of Fate«. Potonji sadrži sve najbolje i prepoznatljive elemente klasičnog teutonskog metala, ali i sličnu gitarsku frazeologiju kao Iron Maiden klasik »Phantom Of the Opera« te jedan od najboljih refrena u ranoj Helloween fazi. Poseban ambijentalni vrhunac nastupa u srednjem, narativno usmjerenom dijelu, kad se Hansen nakratko pretvori u demonskog napasnika, prije nego što posluži još jednom visokoregistarskom vokalnom eksplozijom. U završnici oba gitarista pokazuju da izvrsno vladaju i tercetnim gitarskim harmonijama zbog kojih su usporedbe s Iron Maiden postale same po sebi razumljive.
»Cry For Freedom«, koji pomalo podsjeća na određena postignuća Judas Priest, otvara se kao melankolična balada dok moćna gitarska fraza ne najavi zaokret u mnogo udarnije vode. ‘Vikinški’ zborski refreni, zanimljivo, dosta podsjećaju na njihov kasniji powermetalski stil, a inače je to još jedno sjajno ostvarenje koje je poručivalo da će se na Helloween u budućnosti trebati još kako računati.
Helloween su već na svom prvom EP-ju, koji inače nije imao previše veze s kasnijim powermetalskim dosezima, najavili proboj na sam vrh teutonskog metala te se pobrinuli za više nego uspješno zagrijavanje pred izlazak kultnog prvijenca »Walls Of Jericho«. Već se tu zorno može čuti da je originalni, speedmetalski kvartet posjedovao sve potrebne vizije i ambicije za juriš na vrh, a ni produkcija u režiji članova benda nije bila loša u usporedbi s nekim drugim ranim ostvarenjima njihovih njemačkih metal vršnjaka.
Postava
Kai Hansen – vokal, gitara
Michael Weikath – gitara
Markus Grosskopf – bas gitara
Ingo Schwichtenberg – bubnjevi
Produkcija
Helloween
Popis skladbi
1. Starlight
2. Murderer
3. Warrior
4. Victim Of Fate
5. Cry For Freedom
