Our Darkest Days (Limited Tour Edition)

Autor: Sandi Sadar Šoba

Izvođač: Ignite
Izdavač: Century Media
Izdanje: 2007
Trajanje: 46:48
Ocjena: 4.5/5

Kad pokušavaš definirati sastav Ignite, vrlo lako možeš upasti u zanimljivu dilemu pri ladicama: je li riječ o HC-u, suvremenoj verziji MTV-jevski orijentiranog modernog rocka, punku ili nečem posve trećem. Istina je da su Ignite tim miješanjem utjecaja uspjeli unijeti taman dovoljno intrige da im lako posegnu i zgodne mlade djevojke i bradati ljubitelji dobre zabave i melodično oštrih kompozicija, a pečat vječnosti i sjeme zaraznosti Ignite su posijali oštrijim i manje uglačanim klicima ploča Call On My Brothers, In My Time, potom produkcijski dovršenijim i punim hitovima srčanosti i galantne kritike suvremenog društva u obliku albuma Past Our Means i A Place Called Home, a onda je 2006. u svijet prodro i izvanredni album Our Darkest Days. Slučajno mi je kod dobrog prijatelja i izvanrednog ljubitelja zaoštrenije HC melodike u ruke dospio pravi poseban dragulj – za europsku turneju 2007. izdani pločica iznimno rijetke edicije spomenutog albuma, koja je publici poslužila i s dvije dodatne skladbe. Kao krik revolta u pravo vrijeme, iskrica novootkrivene starodobne izvanrednosti ispunjava me do kraja i dalje zbog nekoliko faktora koje s veseljem dijelim s vama.

Prvo je tu činjenica da se majstorija prepozna već na prvo slušanje, a zatim i činjenica da su Ignite sve prije nego uobičajeni sastav iz Orange Countyja. Glazba je izvanredno dovršena, a više nego izvanredni gitarski zid izvanrednih rifova te bubnjeva i basa, ključan je višeoktavni, višeoktanski prodorni tenor izvanrednog vokalnog ekspresionista Zolija Teglasa, koji nadmašuje svu konkurenciju pjevača koji iz sebe znaju iscijediti tek dva ili tri tonski nejasno postavljena grlena krika. Teglas je izvan konkurentskih usporedbi s njima, a ako tome dodate još i inteligentno napisane tekstove koji drže ogledalo američkoj stvarnosti i društvenoj nejednakosti te istodobno nude i rješenja u obliku uglazbljenih vinjeta i bljeskova, mjera je gotovo puna do onog ruba nakon kojeg daljnja argumentacija više nije ni potrebna. Ili tim više? Ne radi se o trendovski postavljenoj igri na prvu, a Ignite su sve prije nego komercijalno uvjetovani, jer su korijeni, ravnost i iskreno držanje glavni adut ovog vrlo slušljivog albuma, koji se ne odriče melodičnosti u teškom zvuku i spontanom eksplozivnom pozivu na spontani obrat u mosh pitu.

Ono što je zajedničko svim skladbama jest potpuna strukturiranost i prirodna usmjerenost prema ekstremnoj pjevnosti, što se odvija od uvodnog Intra nadalje, a uz snagu srce probadajućeg Bleedinga u prvi plan dolaze svi aduti. To su izvanredne gitarske dionice, izvanredni bubnjevi i Zolijev vječni izljev melodičnog gnjeva koji obračunava sa svim kratiteljima slobode i dušnosti. Nakon 11. rujna 2001. država je skliznula u krug straha, a grč tjeskobe donio je sa sobom, kao "spas", ograničavanje sloboda i prava govora (i misli). Fear Is Our Tradition sažima sve predikate američkog društva nakon pada blizanaca, a jedan izvanredni pjevni vrhunac preljeva se u drugi i kraja zapravo nema. Kvintet izvanrednih glazbenika ovdje iznosi na vidjelo nove slojeve izvanredne glazbene nadahnutosti, a skladbe poput izvanrednog Let It Burn, punkoidnog i protiv tiranije ciljanog Poverty For All, otrovno dobrog My Judgement Day i odmah zatim savršenog Slowdown naprosto pune uši i duh. Nadahnuća je toliko da se cijedi iz svih pora, a aduta za postavljanje ploče na pijedestal izvanrednosti gotovo koliko i skladbi na albumu. Unatoč tome, ne mogu mimo činjenice da se vlastitom setu izvanrednih testosteronskih bombi, poput Three Years, super ubrzanog Know Your History ili s graffinovskom pjevnošću okrunjenog Strength, u zdjelu dodaju i tuđa izvanredna jaja.

https://www.youtube.com/watch?v=0jn5AslRvko

Ovaj put u liku Iraca s izvanrednom političkom notom – izvanrednih U2. Sunday Bloody Sunday u izvedbi sastava Ignite ne kompromitira sanjivost i zloslutnost, a istodobno gitarski ubrzava kotačić priče o krvavom pokolju civila na ulicama Belfasta, dok akustični završni finale izvanredno pjevne skladbe Live For Better Days album zaključuje tako da se sočna srž albuma ne pokvari i ne propadne zbog nekoliko poteza po neelektrificiranoj gitari. A potom još malo povratka u Zolijevo domaće okrilje mađarskog sela. Zamisli izmaglicu nad poljem kojim je nekoć hodala Atilina vojska, a sada preko polja zapuše mađarski napjev mlade dame, kojoj se nakon zvižduka elektrificiranih gitara na materinskom jeziku pridruži još i Zoli. Rastresiti finale glavnog dijela ploče okrunjen je zatim još dvama izvanserijskim dodacima. Last Time zagrmi snagom desetotonskog čekića, a kao točka na i uši ti ispuni demo verzija skladbe Bleeding, koja je namjerno brutalno neuglačana, a iz zvučnika gotovo zapuše miris prostorije za probe u kojoj Ignite u kalež genijalnosti ulijevaju svoj znoj, krv i čistu melodičnu povezanost sa svojim astralnim sferama nadsvjetskog nadahnuća.

Možda ti se čini da je sve preljepo da bi bilo istinito ili čak sumnjaš da hvalospjev nije posve opravdan, ali ja iz sebe izlučujem prije svega ono što se kemijski odvija u mom vlastitom tijelu, mojoj vlastitoj duši i mojim vlastitim mislima. Ignite su možda doista iskrica iz gustog melodičnog kresiva koja zna zapaliti lijep plamen revolta, a plamenica lijepo osvijetli sve one tamne kutke vremena i društva u kojem živimo. Možda nekome naivna melodika nije posve u suzvučju s duhom revolucije i otpora, ali smatram da je poziv na nenasilnu intelektualnu revoluciju u 21. stoljeću primjereniji od barbarskog zveckanja oružjem. Nasilje rađa nasilje. Our Darkest Days je tako nezamjenjiv traktat o osobnoj odgovornosti, a svojim samosvojnim, melodično prožetim atipičnim izvođenjem HC punkoidnosti daje nadu da se žanrovska monotonija može lijepo nadograditi te da će time preživjeti i klonirano zvučeći glazbeni univerzum sastava koji zvuče kao da su stvoreni iz genski udvostručene stanice ovce Dolly, koju Fat Mike skriva u podrumu svog Fat Wreck Recordsa. Raritetni izljev genijalnosti ovaj put daje jedinstven dokaz da nešto dobro i sočno u igru starih veterana mogu unijeti i dobro potkovani mladci iz Orange Countyja. Ignite su tako iznimka koja ne potvrđuje pravilo da je glazbeno nadahnuće na bilo koji način povezano s geografskim podrijetlom mjesta u kojem se mladi i malo manje mladi entuzijasti odluče prihvatiti instrumenata i napraviti nešto »samo svoje«. To uspije samo rijetkima, a Ignite su to stanje glazbenog zena savršeno apsolvirali!

Postava

Zoli Teglas – vokal
Brett Rasmussen – bas
Brian Balchack – gitara
Nik Hill – gitara
Craig Anderson – bubnjevi

Produkcija

Cameron Webb

Popis skladbi

1. Intro (Our Darkest Days)
2. Bleeding
3. Fear Is Our Tradition
4. Let It Burn
5. Poverty For All
6. My Judgement Day
7. Slowdown
8. Save Yourself
9. Are You Listening
10. Three Years
11. Know Your History
12. Strength
13. Sunday Bloody Sunday
14. Live For Better Days
15. Last Time (bonus)
16. Bleeding demo (bonus)