Autor: Rok Klemše
Mjesto: Piano bar, Kranj
Datum intervjua: 01.06.2009
Sastav Helstar, koji dolazi iz Houstona (Texas), bez sumnje je jedno od najvećih imena američkog power metala, odnosno heavy/speed metala uopće. Skupina osnovana 1982. u svojoj je karijeri od ’84. do ’89., od prvijenca Burning Star do albuma Nosferatu, nanizala četiri besmrtne metal klasike, nakon slabije prihvaćene ploče Multiples of Black izdane 1995. raspala se dvije godine kasnije. U općem trendu povratka manje ili više legendarnih skupina iz osamdesetih, od 2000. se zahvaljujući legendarnom vokalistu Jamesu Riveri vraćalo i ime Helstar. Povodom obilježavanja 20. obljetnice izdanja albuma Remnants of War skupina se konačno ponovno formirala u postavi James Rivera (vokal), Larry Barragan (gitara), Rob Trevino (gitara), Jerry Abarca (bas) i Russell DeLeon (bubnjevi). U toj su postavi snimili odličan “come-back” album The King of Hell, koji su predstavili i na koncertu u kranjskom Izbruhovem bazenu. I vjerujte, to je bio jedan od najboljih koncerata koje su slovenske pozornice ikad doživjele! Preporođeni i energični Helstar oduševljeni su Slovenijom pa su kod nas ostali i idući dan, a u sunčano nedjeljno poslijepodne u Kranju je zabrujao diktafon i snimio…
RockLine: Ovaj ste put prvi put zasvirali u Sloveniji kao Helstar, a ti si James nas već prije dvije godine posjetio s Vicious Rumors.
James: Da, tako je.
RockLine: Kako se dakle osjećate danas, kad je koncert iza vas?
James: Uf, odlično! Bez sumnje je to bio najbolji koncert ove turneje do sada. Ljudi u Sloveniji doista su duboko u metal sceni.
RockLine: Dotaknimo se za početak malo povijesti benda. Okupili ste se oko ’82., a zatim se raspali oko 2000.
James: Konačno smo se raspali već ’97., a oko 2000. sam ja počeo svirati s raznim ljudima i polako oživljavati ime Helstar.
RockLine: Zašto ste se zapravo uopće raspali ubrzo nakon izdanja albuma Multiples of Black?
James: Jednostavno, tada nije bilo pravo vrijeme za metal. Pogotovo u SAD-u scenu je potpuno preplavila grunge scena.
RockLine: S tim si djelomičnim reunionima počeo ponovno oživljavati ime benda, a kada ste se odlučili da se konačno reformirate?
James: Kad se približavala 20. obljetnica albuma Remnants of War. Naš prijatelj iz San Antonija, koji vodi radijsku emisiju, uvjeravao nas je da bi bilo stvarno kul da se vratimo na pozornice, pogotovo jer se bliži obljetnica albuma. Rekli smo da, ali najviše za jedan koncert pa ćemo vidjeti kako će ispasti. Onda su slijedili novi i novi koncerti, a onda su dečki odjednom počeli pisati te lude, nove rifove i evo nas (smijeh).
RockLine: Helstar ste imali prilično šaranu povijest, kako danas, skoro 20 godina nakon nastanka, gledate na cjelokupnu američku power/heavy/speed metal scenu?
James: To su bila stvarno lijepa vremena. Malo je smiješno, jer me je jučerašnji koncert podsjetio na ta vremena. Čini mi se da iz nekog čudnog razloga ta vremena kod vas još uvijek žive. Koncert je imao potpuno “old-school” atmosferu, a najneviđenije je da sam vidio samo jednog starog čovjeka, a svi ostali bili su mladi. Cure su stvarno divne i teško je povjerovati kad ti u razgovoru spomene da pohađa srednju školu! Što je to, dovraga! (smijeh)
RockLine: Upravo ste izdali novu ploču, The King of Hell, koja dobiva praktički same pozitivne ocjene, a odlično su je prihvatili i fanovi. Po čemu se snimanje ovog albuma razlikovalo od snimanja starijih?
James: Potpuno drugačije je bilo. Ploču smo za promjenu napisali kao bend, kao cjelina. Nekad su Larry ili Jerry napisali cijelu pjesmu zajedno s tekstovima. Tako smo nekad radili, ili je Larry napisao cijelu glazbu, a ja sam napisao tekst. Ovaj put smo pak sve dijelove sastavljali zajedno.
RockLine: Lani ste izdali kompilaciju Sins of Past na kojoj ste u stilu Testamentova albuma First Strike Still Deadly ponovno snimili nekoliko klasičnih pjesama. Kako ste odabrali koje ćete pjesme ponovno snimiti?
James: Naravno, prvo smo odabrali one najpopularnije, ali smo istovremeno odabrali i one za koje smo mislili da će se uklopiti sa smjerom setliste u kojem sada idemo. Imali smo već nekoliko novih pjesama i kad smo slušali stare, izbacili smo one koje su zvučale previše “eighties”. One koje smo odabrali snimili smo mračnije i heavyjnije, da zvuče kao da su snimljene u isto vrijeme. Kad je The King of Hell izašao ubrzo nakon toga, i te su pjesme zvučale kao dio istog snimateljskog procesa. Puno je ljudi gunđalo zašto smo ponovno snimili klasike, ali nismo ih snimili iz dosade ili zbog novca, nego zato što smo pred sobom imali neki cjeloviti uzorak. Sins of Past bio je korak prema King of Hell.
RockLine: Logičan korak prema novoj ploči dakle?
James: Da, točno tako.
RockLine: Kakva je priča iza pjesme The Garden of Temptation, koja je najduža pjesma koju ste ikad snimili?
James: To će najlakše objasniti Larry.
Larry: The Garden of Temptation? Jesi gledao film Kristova muka? Sasvim na početku, kad se Isus nalazi u Getsemanskom vrtu i moli, u film su ubacili Vraga koji se zafrkava s njim. U Bibliji se to nije dogodilo, ali u filmu mi se to učinilo ludim pa sam tu ideju uzeo i proširio je. Govori o Vražjoj igri s Isusom i o zavođenju da mu se pridruži.
James: Da, nikoga neće biti briga koliko si patio na onom križu, hajde sa mnom, idemo na žurku, na cure, na metal (smijeh).
Larry: Pratio sam jednostavno tu priču i razvio je u nešto veće. Kao što kaže stih u pjesmi: “Your father’s words have all been lies, take my hand you’ll never die”. U tome je poanta, a Jamesova izvedba je nevjerojatna!
RockLine: Zapravo je cijeli album izrazito mračan, s nekoliko stvarno “bolesnih” tekstova a la The Plague Called Man…
Larry: Tekst za tu pjesmu napisao sam u smislu toga da provodimo genocid nad samima sobom.
James: Čovjek je čovjekov najveći neprijatelj, uvijek će razmišljati o ratu i mržnji.
Larry: Žene stvaraju, a muškarci uništavaju (smijeh).
RockLine: Kako to da ste se s albumom Nosferatu odlučili snimiti konceptualnu ploču o Drakuli?
James: Zapravo je ideju dao Larry, a kad mi ju je predstavio, i mene je skroz izludila. Drakula mi se oduvijek sviđao, ali nikad nisam o toj temi znao previše, dok nisam pogledao poveći broj filmova i pročitao nekoliko knjiga. Nisam baš pretjerani čitatelj knjiga, što je prilično loše za nekoga tko piše tekstove, ali tijekom snimanja tog albuma pročitao sam više knjiga nego u cijeloj srednjoj školi. Pročitao sam svaku knjigu koja mi je došla pod ruke i proučio svaku sitnicu i ako tako pogledaš, zapravo smo stvorili vlastiti film. Čudno je da tada nije bilo vrijeme gotha i sličnog smeća. Da smo to napravili danas, vjerojatno ne bi bilo bendova poput Cradle of Filth (smijeh). Sve bismo im pokvarili, jer bi rekli da je onaj bend Helstar već iscrpio temu o vampirima (smijeh).
RockLine: Nakon raspada Helstara djelovao si u mnogim drugim bendovima, od Distant Thunder, Destiny’s End, Seven Witches i drugih. Kako danas gledaš na stvaranje u tim bendovima?
James: Sve se događa s razlogom. Danas je besmisleno razmišljati o tome zašto se nešto dogodilo, na nebu se nije pojavio nikakav znak ili nešto slično (smijeh). To se jednostavno moralo dogoditi da bi se stvari dovele do ove točke gdje smo danas. Ako bi pogledao s poslovnog stajališta, rekao bih da su se jednostavno ponudile prilike i ja nikad nisam izašao iz glazbene industrije. S Destiny’s End na scenu smo došli kad je metal u SAD-u punih dvije godine potpuno zamro. Trebalo mi je nešto slično kao što je bio Helstar, a Destiny’s End bio je savršen stroj – sličan Helstaru, a istovremeno drugačiji. I tako je za mene opet sve ponovno počelo.
RockLine: Sada se ponovno udružuješ i sa Seven Witches.
James: Da, opet smo udruženi, radimo na albumu i planiramo turneju. Zajedno s Helstarom, Seven Witches i svojim tribute bendom pokušavam glazbom plaćati račune. Prokleti sam lijenčina, neću posao (smijeh). Ali ako pogledaš cijelu priču, kroz sva sranja kroz koja smo morali proći, to je posao. Zapravo radim više nego da sjedim doma i ne radim ništa.
RockLine: Sviraš i u tribute bendu u kojem preslikavaš Black Sabbath i Judas Priest.
James: Da, ime benda je Sabbath Judas Sabbath. Imam četiri benda, jer su SAD tako velike da mogu samo doletjeti u grad i tamo me već čeka bend. Moj cilj je pokrenuti jedan i u Europi.
RockLine: Jeste li zbog toga obradili klasik Judas Priesta Beyond the Realms of Death na albumu Multiples of Black?
James: Ne, tada još nisam svirao u tribute bendu, izabrali smo jednostavno pjesmu koja se svima nama jako sviđa.
RockLine: Što mislite o mnogim reunionima raspadnutih bendova u posljednje vrijeme. Smatrate li da je zaista riječ o ljubavi prema glazbi i lojalnosti prema fanovima ili samo o iskorištavanju stare slave i zaradi?
James: Neki to jednostavno rade, ali već se u samoj glazbi čuje da nije iskreno. Neki to pak rade kao mi, dogodi se nešto magično što ima smisla. Mi sami nismo planirali da se udružimo i zaradimo nešto novca, jednostavno se dogodilo. I vjeruj mi, ne zarađujemo baš puno (smijeh). Neki su imali novac u prošlosti i žele ga još više, a zapravo samo uništavaju ono što su izgradili u prošlosti. Ako nova ploča zvuči kao sranje, bolje da se opet raspadnu i nikad se više ne udruže.
Larry: Kad smo snimali The King of Hell pitali smo se hoće li se ljudima svidjeti ili ne. Mnogima se sviđa, ali ne pitaj mene jer sam pristran (smijeh).
James: Bili smo malo skeptični, ali kad je album izašao, već su prve recenzije bile vrlo pozitivne i mislim da se više nemamo čega bojati. Sigurno je to odličan početak za reunion benda.
RockLine: Je li pritisak tijekom snimanja novog albuma bio velik, u vašoj se diskografiji naime nalazi nekoliko neospornih vječnih klasika metala?
James: Ne, uopće ne! Ovo snimanje je meni barem bilo najzabavnije i najopuštenije. Ako ništa, prije je bilo ogromno pritiska. Ja sam oduvijek mrzio snimanje i jedva sam čekao da završimo, a pri ovom snimanju stvarno sam uživao. Pogotovo pri gradnji same ploče, jer to prije nije bilo.
Larry: Većinu pjesama smo ovaj put napisali zajedno, a prije je Jerry napisao tekstove, bas dionice, gitarske dionice, harmonije, vokale… Sada ja napišem riff, pošaljem ga Robu, koji ga smjesti u pjesmu, James napravi vokalne linije i tako baš svi sudjelujemo u pisanju pjesama.
RockLine: Klišejsko pitanje za kraj. Kakva je budućnost za Helstar?
James: Samo prema gore (smijeh). Ostat ćemo zajedno, bez sumnje. Iako smo si različiti, u jezgri ostajemo odlični prijatelji. Čini mi se da smo još luđi i zabavniji nego prije dvadeset godina.
Larry: Kad se bend raspao, među nama nikad nije bilo zle krvi. Radilo se samo o poslu. Što me je uništilo. Kad sam napustio Helstar, nisam više htio svirati čak ni gitaru. Gitaru sam spremio ispod kreveta i godinama nisam odsvirao ni notu. Kad sam se ženio, pridružio sam se nekom meksičkom bendu da bih zaradio novac za vjenčanje. Zaradio sam novac koji mi je trebao i gitaru opet spremio. Kad je umro moj djed, koji me odgojio, to je u meni ponovno probudilo želju za sviranjem i s Robom sam osnovao manji bend. S Jamesom o udruživanju nismo ni govorili jer je bio vrlo zauzet. Kad je došla 20. obljetnica Remnants of War, ponovno se otvorila prilika i kad smo prvi put opet zajedno zasvirali, bilo je kao da nikad nismo ni prestali.
James: Ta prva proba bila je konačni znak. Nismo se ni dobro zavjesti što se događa…
Larry: A stvarno se događalo (smijeh).
Larry: Nakon prvog koncerta dobili smo ogromno ponuda… Za Play It Loud, Keep it True, Rock Hard festivale.
James: Bilo je očito da moramo nastaviti s tim. Mislim da smo kao glazbenici trenutačno na svom vrhuncu. Uživo i na pločama.
Larry: Smiješno je jer energija kuljа iz nas. Mislio bi da bi se to događalo dok smo bili mladi, a još više se događa sada kad smo stari prdonje (smijeh).
RockLine: Ok, hvala za intervju, bilo mi je stvarno veselje!
James: Hvala tebi, i nama je bila čast i veselje svirati u Sloveniji. I još smo uvijek tu, vidiš koliko nam se ovdje sviđa (smijeh).
Fotografije: Robi Lipej
Galerija slika
