Mjesto: Biker Bar / Scheifling / Austrija
Datum intervjua: 31.01.2009
Razgovor s gitaristom Primal Fear i Sinner, Hennyjem Wolterom, došao je kao naručen, jer su Primal Fear tik pred izlaskom novog studijskog albuma “16.6.”, a Sinner su upravo završili europsku turneju. Uz to Henny vodi i treći sastav, kad nije u Primal Fear ili Sinner. Riječ je o tribute to Motorhead postavi imenovanoj Bomber. Trio je bio pozvan na koncert u austrijski Scheifling, kojih sat vremena vožnje od Klagenfurta prema sjeveru Austrije, u smjeru “utrkaškog” Zeltwega, gdje je priredio odličnu večer Motorhead zabave u tamošnjem klubu Biker Bar (RockLine reportažu pročitaj OVDJE). Frajer si je prije koncerta uzeo lijep komadić dragocjenog vremena da malo popričamo i pritom pruži zaista detaljan uvid u aktivnosti sastava Primal Fear i Sinner, kao i u svoju veliku ljubav prema Motorhead glazbi…
RockLine: Henny, u Scheifling si stigao iz preko 1000 km udaljenog Hannovera. Samo za ovaj gig. Jesi li umoran?
Henny: Dosta. Zapravo sam putovao dva dana do ovdje. Prvi dan sam se odvezao do Stuttgarta, gdje nam je bilo okupljalište, jer su odande oba preostala člana Bombera, Oimel i Bernd. Stuttgart je 560 km udaljen od Hannovera. Prespavao sam kod Oimela doma. Iz Stuttgarta smo krenuli danas oko 11.00 sati. A sutra se vraćam ravno u Hannover, bez zaustavljanja.
RockLine: I to među svim velikim svjetskim gradovima baš gig u malom Scheiflingu ovdje u Austriji. Kako je do toga došlo?
Henny: Ne znam…. Znaš, ja živim od glazbe. I kad sam slobodan od obveza prema Primal Fear ili Sinner, pokušavam to vrijeme nekako ispuniti. Primal Fear su upravo završili miksanje novog albuma. Tako sad imamo četveromjesečnu stanku, što za mene znači da ne zarađujem ništa. Zato si pomažem svojim Motorhead tribute bendom da ostanem stalno zaposlen. A cura koja nam bukira gigove, bukira nas posvuda gdje nas ljudi žele vidjeti. I čim stigne novac, krenemo tamo odakle je poslan. Tako se, na primjer, dogodilo da smo završili ovdje.
RockLine: Dakle, ovaj sastav koji sad imaš, posvećen Motorhead, za tebe je čisto uživanje i neka vrsta opuštanja?
Henny: Da. Uživanje, a omogućuje mi i da sam stalno zaposlen, da zaradim novac, da ne moram sjediti doma i dosađivati se uz ženu, ha, ha, ha…
RockLine: Večeras ipak nastupate u malo izmijenjenoj postavi. Kako to?
Henny: Naš bubnjar Klaus Sperling čistio je snijeg iz dvorišta, pri tome nespretno pao i ozlijedio ruku. Pao je na lakat. Nije bilo više nikakve nade da bi Klaus nastupio s nama. A Bernd jako dobro poznaje Motorhead skladbe pa odlično popunjava nastalu prazninu.
RockLine: Bernd je izvrstan studijski glazbenik, pomagao je i power metalcima Chinchilla.
Henny: Da. Bernd je profesionalni studijski bubnjar. Svirao je s Chinchillom i sastavom Saidian, koji je okrenut melodičnijem pristupu u metal glazbi uz dodatak klavijatura.
RockLine: Ljubav prema Motorhead glazbi vjerojatno je rasla u tebi još od djetinjstva?
Henny: Da. Prvi album sastava Motorhead bio je jedan od prvih albuma koje sam kupio. Mislim da je izašao 1979. (moguće je da je Henny vjerojatno mislio na album Overkill, op.p.). Oko 1980. otkrio sam Motorhead i od tada nadalje kupovao sam baš sve albume koje su izdavali. Oko mene je tada bilo puno glazbenika koji su svirali heavy metal i govorili su mi da su Motorhead užas jer ne znaju dobro svirati (u tehničkom smislu). To me uvijek jako ljutilo, jer sam bio jedini kome su se Motorhead sviđali. Onda su došle godine šminkanja i poziranja i svatko je za Lemmyja govorio: “Ah, ali on je tako ružan…” Znaš, nije im bilo jasno u čemu je poanta Motorhead. I kasnije je moja ljubav i divljenje prema tom sastavu rasla. Posebno mi se sviđa razdoblje u kojem su uz Lemmyja bili još i Philthy “Animal” Taylor i Eddie “Fast” Clark, a osobni favorit među Motorhead albumima za mene je “Another Perfect Day” s Brianom Robertsonom na gitari. Taj album po mojim pojmovima ima sve. Na njemu je prava, autentična rock n’ roll atmosfera, odlično gitarsko sviranje Briana Robertsona, ali svjestan sam da se sastav Motorhead u karijeri većinom distancirao od tog albuma. Tek prije dvije godine Lemmy je ponovno vratio skladbe s tog albuma u koncertni repertoar. Dugo je odbijao svirati skladbe koje je snimio s Brianom Robertsonom. To mi je super. U prosincu 2008. bio sam u Stuttgartu na koncertu u dvorani Hans Martin Schleyer, u društvu nekih 5000 ljudi i bilo je izuzetno glasno. Svaki put kad sviraju Back At The Funnyfarm ili I Got Mine s tog albuma, ljudi poludje.
RockLine: Dakle, večeras možemo očekivati sviranje s prva četiri Motorhead albuma?
Henny: Da. Prva četiri plus album “Another Perfectr Day”, s kojeg ćemo odsvirati jednu skladbu.
RockLine: A kakvo je trenutno raspoloženje u Primal Fear?
Henny: Atmosfera u Primal Fear trenutno je odlična. Ovaj put smo svi puno opušteniji nego tijekom snimanja prethodnog albuma. Tijekom snimanja albuma “New Religion” imali smo nešto unutarnjih trzavica i nakon snimanja gitarist Tom Naumann napustio je sastav. Bilo je dosta razmirica, Stefan je morao sam odsvirati sve ritam gitare, izgubili smo ogromno vremena zbog tih nesuglasica u sastavu. Ovaj put smo imali puno vremena za pripreme, stvari su tekle bez svađa. Naš novi gitarist Magnus Karlsson navikao je na rad u studiju i komponiranje, pa je k Primal Fear stigao u odličnoj formi. Stvari su išle zaista glatko.
RockLine: Možda ću sad nešto promašiti, ali činjenica je da si ti, na primjer, iz Hannovera, Magnus iz Švedske, Randy iz Kanade… Kako snimate skladbe? Šaljete li si mp3 uzorke za ideje poštom pa ih zatim nadograđujete u cjelinu, ili uspijete se naći zajedno u studiju gdje svatko snimi svoje dijelove?
Henny: Stvari idu ovako. Svatko od nas piše materijal doma. Zatim te ideje prosljeđujemo jedni drugima u obliku mp3-jeva. To je prvi stupanj cijele priče. Već u toj točki možemo reći što ćemo od toga odbaciti, a što upotrijebiti. Kad se skupi materijala za nekih 8, 9 ili 10 pjesama, okupimo se u gradu Malmö u Švedskoj, Mat, Magnus i ja. Nas trojica zatim oblikujemo grubu sliku novih pjesama. Ovaj put smo u Švedskoj za novi album napisali 9 skladbi. Tamo smo obavili i pretprodukciju, a onda se vratili u studio, gdje je trebalo sve precizno i ispravno snimiti iznova. Ovaj put smo točno znali što radimo i nismo morali pisati materijal u studiju.
RockLine: S obzirom na to da si veliki ljubitelj Motorhead, osjeća li se išta te Motorhead energije u tvojim Primal Fear rifovima, odnosno misliš li da se dio te energije preljeva kroz tvoje prste kad sviraš Primal Fear rifove, čak i kad, recimo, pišeš ideje za Primal Fear?
Henny: Bez obzira na cijelu poantu Motorhead, uvijek njegujem vrlo energičan pristup sviranju. Ali to je teško uopće uspoređivati, jer su Primal Fear potpuno drugo tijesto. Sviranje u Primal Fear zahtijeva veliku koncentraciju, preciznost u sviranju. Ne smije biti kolebanja, oklijevanja… Naravno, rifovi koje pišem izravno su gitarski orijentirani, volim težak gitarski zvuk, koji ga pokušavam što više približiti i istaknuti. Ali Primal Fear zahtijevaju puno više koncentracije tijekom sviranja. Na koncertu Primal Fear nije moguće doživjeti da netko od nas usred nastupa uzme bocu piva, poželi neku jamming točku i slično… Tijekom koncerta i prije njega članovi Primal Fear ne smiju piti alkohol.
RockLine: Imao si i još jedan sastav koji se zvao Donnerkopf. Što se dogodilo s njima?
Henny: Prije nego što sam se ponovno pridružio Primal Fear, imao sam sastav Donnerkopf. Izdali smo album, a u tom sastavu svirali su zapravo bivši članovi Thunderheada. Tu pjevam ja, na njemačkom.
RockLine: I opet su me proželi Motorhead kad sam čuo nešto Donnerkopf glazbe.
Henny: Da, da, to je zato što sam i sam obožavatelj Motorhead. To se osjeti. Ne znam hoćemo li još išta napraviti s Donnerkopf. Imam nekoliko ideja u glavi, ali sljedeće što bih htio raditi, uz zadatke u Primal Fear i Sinner, jest osnovati punk rock n’ roll sastav koji bi izvodio vlastite skladbe na engleskom jeziku. Dakle, po svoj prilici Donnerkopf neću obnavljati. Radit će se o drugom projektu, po svoj prilici s posve novim članovima u sastavu.
RockLine: Novi Sinner album je staroškolski rock n’ rollerski obojen, povremeno bježeći natukne nasljeđe Thin Lizzy.
Henny: Da. To je zato što smo Mat i ja veliki ljubitelji Thin Lizzy, a Mat je htio napraviti što prirodnije zvučan, autentičan rock album, bez posebnog glazbenog eksperimentiranja.
RockLine: Kako je bilo na turneji sa Sinner?
Henny: Super. Pred nama je na koncertima nastupao Ross The Boss, bivši gitarist Manowar. Odlično smo se slagali. On je što se tiče sviranja gitare zapisan tradicionalnoj rock školi. Iznenadio me. Očekivao sam, naime, tipa koji će doći uzdignut pred nas i propovijedati nam o “true” metalu i slično. A bio je nevjerojatno opušten, pristupačan,… naravno, uz to je silno rado naginjao vrčeve piva tijekom turneje. Zato sam mu rekao: “Hej Ross, iznenađuješ me! Posve drugačiji pristup imaš od svojih kolega iz Manowar. One slike s naslovnica Manowar, koža, ulje, napeti mišići, itd…” Odgovorio je: “Znaš, to je dio Manowar showa, koji se odvija neovisno o tvojoj osobnosti.” Ross inače ima punk rock postavu Dictators. Riječ je o pravom njujorškom hard core punk bendu koji potječe iz 1977. Naravno, ti su dečki sad stari, ali sviraju punk. To je posve druga energija i pristup od onog koji imaju Manowar i to mi je omogućilo razumijevanje da je to što rade Manowar, uz sviranje i pisanje glazbe, sve dio velikog showa. Mnogi se, naime, pitaju dok prate Manowar šale li se ti tipovi ili misle ozbiljno. To je sve show, ali vrlo ozbiljan show. To mi je sad jasno, kad sam došao u kontakt s Rossom, jer je napisao većinu starih Manowar hitova. I jako je ljut na Joeya jer ih Manowar na koncertima još uvijek sviraju.
RockLine: Pa jesi li ti zagovornik pristupa Manowar, ili ti je draža rockerska izravnost, bez tih dodatnih scenskih parada i maskiranja?
Henny: Zapravo ti na to pitanje vrlo teško odgovaram. Zapravo ti ne mogu. Sve naime ima svoje opravdanje. Svaki veći sastav ima neki zaštitni prepoznatljivi znak koji pokušava unovčiti. Nešto po čemu ih njihovi fanovi pamte i vole ih. Nije pošteno reći da je neki sastav užas samo zato što na sebe stavlja toliko pudera i ostale šminke. Pa ne znaš, možda na koncertu priredi izniman show. Sve je to prvenstveno stvoreno zato da zabavlja ljude. Svaki veći sastav smisli nešto što ga dodatno čini posebnim, prepoznatljivim. Zapravo nema razlike između Lemmyjeve parole: “We are Motorhead, and we play rock n’ roll” i scenskih parada Manowar u čast “true” metalu. Ali sve to moraš raditi tako da ostaneš kredibilan. Ako ti to uspije, dodatno uvjeriš ljude, koji ti tako još više vjeruju.
RockLine: Imaš li osjećaj da ljudi danas traže “tribute to” sastave poput tvojih Bomber?
Henny: Da, imam osjećaj da su ljudima ti sastavi danas zanimljivi. Osim našeg, još je nekoliko “Motorhead tribute to” sastava u našoj blizini, ali ih je zaista malo i dobrih. Recimo, jedan od članova sastava Immortal, pjevač sastava, ima vrlo dobar “Motorhead tribute bend”. Drugi takav vrlo dobar tribute to Motorhead bend dolazi iz Belgije, zovu se Snaggletooth. Onda smo tu mi, Bomber. Znaš, zaista volim kod nas kad pjeva Oimel. Njegov vokal se jako približi Lemmyju, zato nas ljudi brzo prihvate, a uz to naravno pokušavamo i u svemu ostalom zvučati kao pravi Motorhead.
RockLine: Kao kažeš, za Bernda nije bilo nikakvih problema da uskoči u Klausove cipele. Imao je, naime, silno malo vremena.
Henny: Srećom je iz prošlosti ovladavao većinom Motorhead materijala koji i mi izvodimo na koncertima. Morao je naučiti samo dvije pjesme koje izvodimo uživo. To su Please Don’t Touch i Back At The Funnyfarm
RockLine: Je li već nešto poznato u vezi s novom Primal Fear turnejom?
Henny: Sve je u pripremi, dakle traže se koncertni termini. Za sada je sve neslužbeno. Poznato je da ćemo u kolovozu krenuti u Južnu Ameriku, u rujnu na europsku turneju, a dobili smo i ponudu za nastup na pet koncerata u SAD-u, koje bismo trebali odsvirati ovog listopada.
RockLine: Možemo li očekivati Stefanov povratak u Primal Fear u narednim godinama?
Henny: Oh, da sam ja vidovnjak… Ne mogu prognozirati.
RockLine: Pa Tom Naumann je jednom otišao, pa se vratio, pa opet otišao. Ti slično.
Henny: Da, znam. To je vrtuljak. Stefan jednostavno nije mogao više. Redovno je zaposlen, ima dvoje djece, ženu, bio je u fazi kad je kupovao kuću i nije si mogao priuštiti da ode na turneju s Primal Fear na tri mjeseca. Rekao je samo da mu je jako žao što mora otići i da će to ovaj put i doista učiniti. Svakako treba pritom biti razumijevajući. Jako smo sretni da je uskočio Magnus. Imali smo u igri pet potencijalnih kandidata za novog gitarista u Primal Fear. Na zadnjoj turneji pomogao nam je Alex Beyrodt. Ali on je više “Yngwie” tip gitarista, svilene košuljice, Fender Strato, itd… Zato smo rekli: “Zašto ne bismo dali priliku Magnusu, pri pisanju novog materijala!” Magnus nam je pomogao već na albumu “Seve Seals” i Matov je dugogodišnji prijatelj. Cijelo vrijeme je zaposlen u studiju. Svi smo znali da je odličan pisac skladbi, skladatelj, aranžer, ali nismo znali kako se ponaša na pozornici. Znaš kako je to. Može se dogoditi da odličan gitarist onda na pozornici stoji posve nepomično i bulji u vrat gitare dok baca rafale nota. Htjeli smo tipa koji je živahan na pozornici. A Magnus se uklopio s nama odmah. Od početka. Prvo, vrlo je miran tip i vrlo dobro podnosi stresne situacije. Kad smo ga jednom na jednom od prvih koncerata koje je Magnus odsvirao s nama predstavili kao: “Dopustite da vam predstavimo našeg novog gitarista iz Švedske, velikog Magnusa Karlssona….”, u sljedećem trenutku mu je na pozornici eksplodirao pojačalo, ha, ha, ha, ha…. Ostao je posve miran. Bili smo u nezgodnoj situaciji. Rezervno pojačalo nismo imali. Znaš, u takvim situacijama upoznaš čovjeka. Magnus je mogao početi komplicirati itd… a dogodilo se da smo Primal Fear s Magnusom u postavi zaista imali sreće! Magnus svojim dolaskom podiže i kreativni kapacitet, odnosno kreativni domet budućih skladbi sastava Primal Fear. Zapravo nas je njegov dolazak na tom području jako obogatio. Magnus u Primal Fear donosi snažnu melodičnu komponentu i to u strogom smislu. Dakle, nove skladbe Primal Fear iz pera Magnusa Karlssona mogao bih opisati kao silno melodične, mogu im biti dodane i klavijature, ali preko svega s teškim rifovskim gitarama. Dakle, u svemu Primal Fear, još uvijek vrlo brzo, jer je i Magnus izuzetno brz gitarist. Ja sam prispijevao nekoliko drugačijih rifova i sve se odlično uskladilo. Sve se super uklopilo i sastav, kao cjelina, ima odličan osjećaj o obavljenom poslu za novi Primal Fear album, koji nosi naslov “16.6” i već nestrpljivo iščekuje kako će se taj materijal snaći na pozornici.
RockLine: Dakle, album “16.6.” donijet će iznenađenja?
Henny: Pa… znaš, skladbe koje je napisao Magnus nose njegov pristup, primijetiš ga. Isto tako što se tiče mojih skladbi ili Matovih. Pokušavamo naći neki kompromis između melodičnog pristupa – znaš, mnogim našim fanovima najviše se sviđaju upravo naše epske skladbe, i vatre rafala koji dolaze iz gitarskog rifanja. Mnogo ljudi koji prati razvoj glazbe Primal Fear sad očekuje novosti u smislu da će moći prepoznati Magnusov pristup. Smatram da bi neki među njima bili jako razočarani kad ne bi osjetili na novom materijalu u produkciji dodir Magnusa Karlssona.
RockLine: Riječ je dakle o prirodnoj evoluciji sastava.
Henny: Da. Ali želim naglasiti da bi, kad bismo uz unošenje novina osjetili bilo kakvu nelagodu, Mat prvi udario šakom o stol. Mat je taj koji nas neprestano drži zajedno u pravom elementu Primal Fear pogona. Ako, na primjer, dojurim do Mata s novom idejom i odsviram mu rif te pitam: “Misliš li da je ovo dobro za novu Primal Fear skladbu?”, odgovorio bi: “Hmmm, pa da… uopće nije loše, ali to bismo mogli upotrijebiti kod Sinner, ako bi malo usporio.” Pa, recimo, dođe do njega Magnus s pompoznom idejom za novu Primal Fear skladbu, odsvira mu ideju, a Mat mu odgovori: “Hmmm, pa da… uopće nije loše, ali neka ta ideja ostane za sljedeći Allen/Lande album”, ha, ha, ha… Mat dakle slijedi viziju Primal Fear, održava naš osnovni smjer. On nas vodi. No to je težak zadatak. U sastavu uvijek moraš imati nekoga tko kaže što jest, a što nije Primal Fear. Svakako je glavni zaštitni znak Ralfov vokal, a i Ralf uvijek pozorno sluša na što prvenstveno upućuje Mat. Dakle, mogu ti jamčiti uz sve to da ćemo na tržište isporučiti novi 100% Primal Fear album.
RockLine: Jeste li puno vježbali prije zadnje Primal Fear turneje?
Henny: Zapravo ništa. Našli smo se dvaput. Sami se pripremamo. Svatko za sebe doma. Zatim se okupimo na nekih dva dana i reći ćemo zajedno isprobamo kako to funkcionira.
RockLine: Henny, koji su ti kratkoročni planovi za budućnost?
Henny: Što se tiče Bombera, htio bih da sviramo što češće. U svibnju me čeka izlazak novog Primal Fear albuma, zatim krećemo na turneju. A do ušiju mi je došlo i to da se uskoro približava termin kad ćemo početi pisati materijal za novi Sinner album.
Galerija slika
