Izvođač: Ballard, Russ
Izdavač: EMI Records
Izdanje: 1985
Ocjena: 4.2/5
Russ Ballard je engleski multiinstrumentalist. Vjerojatno je ljubiteljima glazbe najpoznatiji kao izvorni pjevač progresivne grupe Argent. Kad su se on i vođa grupe, Rod Argent, posvađali oko daljnjeg smjera grupe, Ballard je pokupio svoje stvari i krenuo na samostalni put. Ballard je želio da Argent sviraju normalniji rock, pogodan za radijske postaje, dok je Rod Argent želio malo više eksperimentirati. Budući da je Argent ipak bio šef grupe, Ballard je otišao, no unatoč tome nije bilo zle krvi.
Tako je Russ 1974. otišao na samostalni put. Već 1975. uslijedio je njegov prvi samostalni uradak, nazvan jednostavno Russ Ballard. Slijedila je hrpa vrhunskih izdanja, no čini mi se da je najviše “disao” upravo u osamdesetima. Tu spada i The Fire Still Burns, koji je nažalost bio posljednji album za Ballarda prije nego što se nakon deset godina pauze ponovno vratio.
Na albumu se nalaze sami potencijalni hitovi i nebrojeno melodija koje ti odmah uđu u uho. To je idealna glazba za u auto, jer te puni energijom. Ballard ipak nije tipičan AOR glazbenik. U pjesme zna unijeti i izuzetnu atmosferu i nekoliko odličnih, više instrumentalnih dijelova. Doduše, radi se o prilično očitoj britanskoj verziji AOR-a, no Ballard ne crpi previše od drugih sastava tog kova, kao što je to imalo običaj raditi mnogo izvođača u tom razdoblju. Čovjek ima neki svoj stil, koji zna biti na trenutke prilično rockerski, a na trenutke pak sasvim sanjiv (za to su ponajviše zaslužne klavijature). Kod mnogih AOR izvođača zna se dogoditi da se pojavi previše ljubavnih balada, no toj se zamci Ballard ovdje vješto izbjegne. Zna biti romantičan, ali u granicama dobrog ukusa i nikad nije previše sladunjav.
Ballard je zapravo “one-man band”. Odsvira sve klavijaturske i gitarske dionice, a povremeno doda još bas i programirane bubnjeve. Od takvih se ljudi obično ne očekuju ne znam kakve strašne tehničke sposobnosti i Ballard doista na prvi pogled u svemu što radi djeluje suzdržano, no ispod površine se primijeti da se skriva barem odličan gitarist, koji ni na klavijaturama ne zaostaje previše. I njegov je glas vrlo ugodan, s pravim AOR “šarmerskim” osjećajem. Na albumu mu se ponovno pridružuje omiljeni studijski glazbenik, basist Mo Foster, koji je surađivao već s Jonom Andersonom (Yes), Philom Collinsom (Brand X) i drugima. Dodatni glazbenici svoje dionice doprinose samo na bubnjevima, no svoj posao obavljaju s rutiniranom AOR uglađenošću.
Russ Ballard je u to vrijeme doista radio same izvanredne stvari. Čini se kao da nije mogao zabrljati. I The Fire Still Burns tipičan je primjer britanske AOR savršenosti. Svaka pjesma ima tako lijepe vokalne melodije, gitarske dionice i pomalo skrivene klavijature, koje su ipak odlično uklopljene u glazbu. The Fire Still Burns pokazuje da je u Ballardu tada još uvijek gorjela vatra muzikalnosti i pravog osjećaja. Ljubitelji melodičnog rocka ovo ne smiju propustiti, a zapravo je kroz sva osamdeseta izdavao dragulj za draguljem, pa je teško reći koji je album bolji. Ali možeš, na primjer, početi baš s The Fire Still Burns.
Postava
Russ Ballard – vokal, klavijature, gitara, bas, električni bubnjevi
Stuart Elliott – bubnjevi
Mike Richardson – bubnjevi
Peter Van Hooke – elektronski bubnjevi
Mo Foster – bas
Produkcija
Russ Ballard
Popis skladbi
1. Once A Rebel
2. The Omen
3. Hey Bernadette
4. Searching
5. Time
6. Your Time Is Gonna Come
7. Dream On
8. The Fire Still Burns
