Izvođač: Ten
Izdavačka kuća: Frontiers Records
Izdanje: 2012
Trajanje: 68:55
Ocjena: 3.8/5
Ponovno razigrani Ten, koji su nakon prosječnog »The Twilight Chronicles« utonuli u dulje razdoblje mirovanja, vratili su se 2011. s fenomenalnim »Stormwarning«, koji je pokazao da je Gary Hughes s ekipom ponovno pronašao onu pravu zlatnu sredinu koja u pravoj mjeri spaja pompoznu melodičnu bombastiku, kombiniranu s nadahnutim rifovima i aranžerskom pronicljivošću – u slučaju Ten, benda koji spada u kategoriju melodičnog rocka, čak i s (pre)obilno razmažujuće razigranim aranžiranjem.
»Heresy And Creed« pokušava punokrvno slijediti odličnog prethodnika »Stormwarning«. Nakon uvodnog preludija Gates Of Jerusalem, instrumentala, album uzlijeće visoko na krilima tipične Ten bombastike i osjećaja za plazmu visokog melodičnog iskorištenja s Arabian Knights (logičan arapski »nastavak« uvoda) s dojmljivim refrenom i visokom atmosferičnošću, a takav dinamični kontrast i razvoj albuma održava i sljedeća Gunrunning, koja je izašla i kao promotivni singl, za koji je snimljen i video.
Odlična produkcija održava izniman pragmatizam masivne pozadine zvučne pratnje na dijalogu čvrstog gitarskog rifa potkrijepljenog bogatim harmoniziranjem klavijatura. Ovo je nemoguće previdjeti i »Heresy And Creed« je u tom pogledu zasigurno izbrušen briljant. Nadasve posrećena, osvježena, kreativna veza gitarista Dana Mitchella i Johna Halliwella, koji uz osnovne gitarske figure, kakve zahtijeva Ten glazba, donose izvrsno soliranje, ne prestaje oduševljavati na albumu.
Ipak, povremeno počne smetati nešto drugo. Primjerice, vodeća tema refrena The Lights Go Down u razvoju melodije podsjeća na ubrzanu verziju Whitesnake skladbe Aint’ No Love In The Heart Of The City, a odmah iza nje je Raven’s Eye, koja bi kao balada mogla biti jedan od vrhunaca ploče, s integriranim keltskim napjevom u strofi i odličnim prijelazom u refrensku kreščendo, da melos strofe ne vuče na napjev kultnog Simon And Garfunkel evergreena Bridge Over Trouble Water. I skladba The Priestess po okosnici, doticaju bluesa koji grabi za melodičnu rock formu benda, podsjeća na nešto što su nekoć napisali Whitesnake.
Nakon »mašila« Insatiable, prema kraju album ponovno na krila podiže odlična Another Rainy Day, s prepoznatljivim sentimentom stare Ten škole. S obzirom na to da u zvučnoj strukturi skladbe klavijature guraju u prvi plan, ovaj »polubaladni rocker« (uzimajući u obzir razvoj vodećih melodija) djeluje blizu starom dobrom aranžiranju grupe Asia. Album ubrzana Unbelievable, svojom većom grabežljivošću izvedenih vodećih melodija, odnese gotovo na razinu intenziteta početnog dijela, što je iznimno zahvalno, ako ne i poželjno.
Postavljanje balade na kraj albuma može biti dvosjekli mač. The Riddle je srećom odlična balada i jedan od najboljih trenutaka albuma, koji album sretno dovodi u luku te ostavlja dojam da je riječ o još jednom vrlo kvalitetnom Ten albumu. Posljednja izlazna minuta u svojim keltskim ornamentima utkanima u jezgru pratnje pozadinske kulise zvučne slike podsjeća na melos kojim Coldplay s lakoćom osvajaju svoje mase, no stvar je odsvirana i inkorporirana u sjaju stroge glazbene retorike grupe Ten.
Inače se album drži tipične forme aranžiranja Garyja Hughesa, zbog čega je »Heresy And Creed« tipičan Ten album – »tenovskije« već gotovo ne ide. A što je najvažnije, nosi zaštitni znak prepoznatljivosti glazbenog karaktera benda. Već sama specifična boja glasa i pristup interpretaciji Garyja Hughesa osnovni su element te prepoznatljivosti, a uz nas je, kao što smo spomenuli, i naglašeni kontrast bombastične »melotragike« Ten teatra. Britanska škola, nema što. Melankolično, tragično, a istodobno bombastično i grabežljivo!
Unatoč nekim primjedbama o mogućim aranžerskim paralelama s drugim izvođačima, novi Ten album je i dalje iznimno kvalitetan i vrlo dovršen album koji svjedoči o tome da je Gary Hughes u studiju uhvatio još jedan pravi trenutak pune inspiriranosti, čime je još jednom majstorski kapitalizirao svoje neslućene talente glazbenog genija. Spomenimo i to da je Gary, među ostalim, napisao glazbu za čak tri samostalna studijska albuma pjevača Magnuma Boba Catleya, a dobro je poznata i usidrena u ušima poznavatelja njegova rock opera »Once and Future King« s »all star« popisom gostujućih glazbenika. U aranžersko-atmosferičnom pogledu »Heresy And Creed« stoji na visokoj razini.
Samo tako visok stupanj pronicljivosti kao prethodnik »Stormwarning« novi album naprosto ne dostiže. Možda i zato što je izašao samo godinu i pol nakon »Stormwarnig« pa je novi album vrlo sličan prethodniku. Da ne duljim. »Heresy And Creed« je album koji će obožavatelje Ten definitivno oduševiti, jer bend njime dokazuje da, poput starog dobrog vina, neumoljivo sazrijeva.
Postava
Gary Hughes – vokal, gitara, programiranje
Dan Mitchell – gitara
John Halliwell – gitara
Steve McKenna – bas-gitara
Darrel Treece-Birch – klavijature
Max Yates – bubnjevi, udaraljke
Produkcija
Dennis Ward & Gary Hughes
Popis skladbi
1. The Gates Of Jerusalem (Instrumental)
2. Arabian Knights
3. Gunrunning
4. The Lights Go Down
5. Raven’s Eye
6. Right Now
7. Game Of Hearts
8. The Last Time
9. The Priestess
10. Insatiable
11. Another Rainy Day
12. Unbelievable
13. The Riddle
