Izvođač: Darkness, The
Izdavač: Canary Dwarf
Izlazak: 2012
Trajanje: 40:39
Ocjena: 4/5
Kontroverzni britanski glam rockeri The Darkness pošteno su promiješali karte 2003., kad je izašao prvijenac »Permission To Land«. Svoj krajnji ekstrem glazbenog ekscesa sastav je dosegnuo dvije godine kasnije s »One Way Ticket To Hell… And Back«. U vremenu kad su na MTV-ju kraljevali bendovi bezgraničnog dosadnjikavog derivata post grunge faze tipa Staind, Nickelback,… The Darkness su sa svojom “frizurom” neočekivano desantnog šok principa, koji blagotvorno djeluje na čišćenje i najzatvorenijih sjemenovoda, s profinjenim plasmanom parodije “podmetnuli pokvareno jaje” pop kulturi masovnog zaglupljivanja. Rock ‘n’ roll se vratio dolaskom The Darkness ponovno u fokus masa. Morao je pući u Velikoj Britaniji. Ne u SAD-u, gdje se stvari po pravilu samo oponašaju pa ih se kasnije, prepakirane, još jednom prodaje glupavoj masi.
Nažalost, zabava nije dugo trajala. Bend je 2006. prestao djelovati, a šef benda Justin Hawkins zbog iscrpljenosti je objavio da se mora neko vrijeme potpuno odreći aktivnosti povezanih s glazbenim poslom. Pa je došlo razdoblje prošle godine, kad je rehabilitirani Justin (očišćen od svih loših razvada) stupio u ozbiljan dijalog s bratom Danom, a oboje su se složno odlučila da pokrenu The Darkness u novo djelovanje. I to u originalnoj postavi s albuma »Permission To Land«.
A The Darkness su trebali tip albuma koji će graditi na »Permission To Land«. Ne na malo preproduciranom, zločestijem i slađem, ali svejedno odličnom »hit maker« nasljedniku »One Way Ticket To Hell… And Back«, s kojim su The Darkenss napokon »pokorili« i mase u SAD-u! The Darkness su se morali spustiti još jednom do svojih korijena, da se prisjete prabiti rockerske retorike! »Hot Cakes« nudi sirovu, neposrednu, svučenu iskonsku produkciju prave rock n’ roll histerije. Kao takav svojom kvalitetom izražava u svemu kredibilan i pravilno odmjeren punosupstancijalan korak grupe u novi početak. Zadržava naime pravi karakter The Darkness tipičnosti. Justin Hawkins, muškarac, danas očišćen od svih sila zla, s cankarjanski zavinutim brčićima, cvrkuće kao vrapčić i 2012. pa tako The Darkness princip uspješno i dalje zadržava potpunu prožetost izljevima viškova testosterona, a istodobno nešto više aranžerske promišljenosti, što dolazi naravno s godinama u kojima kao glazbenik sazrijevaš i rasteš. Tipične satire i crnog humora na »Hot Cakes« ne manjka, inače parodija ne može upaliti.
Tu su tipične značajke koje su oduvijek obilježavale The Darkness. U trenucima ekstremno visoko melodično pjevanje Justina Hawkinsa, uz koje lagano pucaju staklene čaše debele nekoliko decimetara, (Concrete, Forbidden Love, Love Is Not The Answer,..), lukavo plasirani melodični napjevi koji vuku na staru školu Queen (Forbidden Love, Nothing Gonna Stop Us Now), karakteristični svučeni rifovi koji sažimaju mješavinu AC/DC retorike (She’s Just A Girl, Eddie), prožeti melodičnom figuracijom britanski melankoličnog i klasicistički obojenog principa starošolskih heavy rockera U.F.O.
Album te odmah zgrabi za uši i u svojoj visoko izdržljivoj erektivnoj poziciji ne popušta do kraja. Od Every Inch Of You, Nothing Gonna Stop Us Now, With A Woman, do Keep Me hangin On i dalje. Pritom je najvažnije to da su skladbe međusobno dovoljno raznolike u vodećim melodijama i atmosferskom razvoju. Istodobno te prožima osjećaj nevjerojatnosti spoznaja da će te svaka skladba cijelo vrijeme na nešto podsjećati. Na nešto staro, staro rockersko, a s druge strane nećeš moći točno definirati što bi to moglo biti. Jednostavno zato što je sve to što rade The Darkness tako lijepo zapakirano u punu satiru iskričave The Darkness komedije, koja odvede slušatelja na posve samosvojne tračnice. The Darkness tračnice dakle! Takvi su osjećaji rijetki u rock glazbi. A karakteristični su za zdrav oblik parodije. I The Darkness i s »Hot Cakes« ostaju na tom putu.
The Darkness su na »Hot Cakes« iznenadili i integracijom obrade Street Spirit (Fade Out) – izvornika Radiohead. Nevjerojatno, ali istinito! Ta skladba nosi mračan veo koji nije baš svakodnevan za The Darkness. Rušilački penetrativan riff, koji dolazi izravno iz jurisdikcije starog dobrog N.W.O.B.H.M. pokreta, jezgra je koja vodi u punom galopu ovu odličnu obradu. Kao takva odlično stupnjuje dinamični razvoj samog albuma i isporučuje na njega još jedan poseban trenutak koji obilježava posebno raspoloženjsko stanje. Pravi starošolski šrapnel koji miriše na najranije Iron Maiden.
Oni najzagriženiji domoći ćete se količinski ograničenog, ali sadržajno proširenog izdanja albuma »Hot Cakes«. Na njemu će vas čekati četiri dodatne skladbe, među kojima će sigurno najzanimljivija biti upravo posljednja, Cannonball. Ta u svojoj tipičnoj »The Darkness iztirjenosti« povlači na suradnju presvijetlog Jethro Tull flautista i šefa grupe Iana Andersona, koji prozrači skladbu svojim tipičnim jethrotullovskim soliranjem. Još jedna nevjerojatna kombinacija koja ipak odlično funkcionira. Naravno, kao što rekoh. Dostupna samo na količinski ograničenom izdanju albuma »Hot Ckakes«.
Karakter ovog albuma jasno kuca na spoznaju da se The Darkness obvezno ide obilaziti na koncerte. To je grupa rođena za pozornicu. Zvučna homogenost i kompaktnost, kao i aranžerska pronicljivost, koja se temelji na principu »manje je više«, zadržava temelj The Darkness definicije i na »Hot Cakes«, a istodobno sva iskričava rock’ n’ roll dražljivost jasno daje do znanja da je njezina poruka potpuno ostvarena tek uz izvedbu na pozornici!
»Hot Cakes« svojom satirom, komičnošću, a istodobno i zrelom promišljenošću, što je nešto novo kod Justina Hawkinsa, vraća grupu na nekadašnje mjesto rock karte, pa makar The Darkness danas više ne mogu zapaliti tako vruće kao 2003. (vremena se pač mijenjaju, a s njima i generacije masa). Istodobno »Hot Cakes« održava još bitniju stvar The Darkness poante. Rock ‘n’ roll s »Hot Cakes« ostaje profinjeno infiltriran u neskromnu pop kulturu MTV-jevskog formata. To je dokazala već obavljena nedavna turneja, kad su The Darkness otvarali koncerte po Istočnoj Europi pred Lady Ga Ga. Djeluje strašno i u prošlim vremenima rock glazbe krajnje nedopustivo, a istodobno u tome nema brige za novo tisućljeće, jer su The Darkness sa svojom šaćom parodije atraktivna grupa koja zna pisati i aranžirati odlične skladbe kojima je zdravo hraniti usko definiranu poimljivost razumijevanja glazbe sive mase! Uski Spandex, zavinuti brčići, stojevi na glavi, razgolićena pileća prsa,… Sve to drži vodu. Jednostavno. The Darkness su predobri glazbenici da bi se mogli osmješiti. Isporučite još više takve robe, dečki!
Postava
Justin Hawkins – vokal, gitara
Dan Hawkins – gitara
Frankie Poullain – bas gitara
Ed Graham – bubnjevi
GOSTUJUĆI GLAZBENIK:
Ian Anderson – flauta na skladbi Connonball (uključena samo na limitirano izdanje albuma “Hot Cakes”)
Produkcija
Nick Brine, Justin Hawkins & Dan Hawkins
Popis skladbi
1. Every Inch of You
2. Nothing’s Gonna Stop Us
3. With a Woman
4. Keep Me Hanging On
5. Living Each Day Blind
6. Everybody Have a Good Time
7. She Just a Girl, Eddie
8. Forbidden Love
9. Concrete
10. Street Spirit
11. Love is Not The Answer
