Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Gent (Belgija) – Celje (Slovenija) / e-mail
Datum intervjua: 09.02.2013
Herfs† su peteročlani melodični death/black metalci iz grada Gent (Belgija). Sastav kombinira brutalnu i zvučnu osnovu death metala s mračnim šarmom black metala. »Sprijeno zlobnikava« glazbena mješavina, začinjena bogatim harmonijama gitarističkih čarolija, uperena u crne kutke duše natopljene melankolijom i vizijama propasti, stvara prepoznatljiv karizmu skupine, koja je svoju samoniklu death/black metal kulturu okrstila »Nekromantic metalom«.
Skupina je prošlog svibnja izdala EP naslovljen »The Deathcult (Chapter One: An Oath in Darkness)«, na kojem je ambiciozno proširila stvaralački raspon glazbenog karaktera studijskog prvijenca “Necrotica” (2009). RockLine je iskoristio priliku da razotkrije priču o Herfs†…
RockLine: Zadnje dvije godine bili ste samo posjetitelji Metal Campa i tamo ste odmarali, a ove godine nastupate čak na dva festivala – Metal Days i Burning Sea. Kakvi su osjećaji?
Matthieu: Zapravo, Herfst su na MC-u svirali već 2007., trebali smo i godinu poslije, ali smo otkazali nastup zbog bolesti, tako da će mi ovo biti prvi nastup na tom festivalu i mogu reći da smo svi jako sretni zbog posjeta slovenskom i hrvatskom teritoriju! Kao što si već spomenula, vjerni smo posjetitelji festivala već nekoliko godina jer obožavamo odličnu atmosferu i lokaciju festivala. Naravno, čast nam je da ćemo ove godine biti i dio line-upa. Već se jako veselimo i obećavamo vam da ćete dobiti šou »iz pakla«!
RockLine: Premotajmo na početak. Kada i kako ste se Herfst okupili?
Bram: Sve je počelo negdje 1999. Ime mi je palo na pamet u srednjoškolskim danima, dok sam što postavljao temelje za svoj bend, tada sam u sebi osjećao osamljenost. Na nizozemskom znači jesen – godišnje doba koje odražava atmosferu koju sam želio istaknuti u svojoj glazbi. No, šala na stranu. Takvo je ime naime blagoslov i prokletstvo istodobno. Često je meta glupih šala (u stilu – zakaj svirate ljeti kad se zovete jesen), a i u inozemstvu ga teško izgovaraju. Ali bez obzira na sve, mi smo i dalje zadovoljni imenom i jako nam je prirastlo srcu.
Inače, počeli smo kao doom/black metal bend, ali tada smo svi još učili svoje instrumente. Svoj stil razvili smo kroz godine. Napisali smo nekoliko autorskih pjesama, odsvirali nekoliko koncerata i počeli istraživati misteriozni svijet metal glazbenika. Prvi demo izdali smo 2003., a dvije godine poslije još i EP. U tom smo razdoblju imali puno koncerata po Belgiji. Nakon nekoliko promjena u postavi, 2009. snimili smo CD naslovljen Necrotica, a naše najnovije izdanje (s novim vokalistom) je EP »Deathcult«, izdan 2012.
RockLine: Vrstu glazbe koju svirate nazvali ste »necromantic metal«. Prizivate mrtvace da plaše pošteni svijet koji bi noću samo htio kreposno spavati.
Bram/Cristophe: Tako smo odlučili. Djelomice zbog poklona njemačkom filmu »Nekromantik« (1987), a taj nam je izraz djelovao iznimno pogodno zbog stilske kombinacije koju sviramo. To je ponekad složen napitak svih stilova metal glazbe koje volimo. Nismo tipičan, predvidljiv njemački thrash metal bend, da uzmem neki primjer. Ta naša mješavina sirovog i melodičnog je naš prepoznatljiv i karakterističan zvuk. Zasigurno je nešto što dolazi iz nas prirodno, inače ne bismo željeli svirati to što stvaramo. Odnosi se i na “romantično” načelo koje imamo u glazbi i tekstovima i to želimo istaknuti tako da je vidljiv utjecaj »romantično jezovitih« književnih djela: Fin-de-Siècle, viktorijanski London, Edgar Allan Poe… Ta potraga za lijepim, prošlošću, romantičnim osjećajem za poeziju. Kad znaš da to nikada nećeš dosegnuti. To želimo posluživati u našem glazbenom izrazu. Istodobno ne smijem zaboraviti da nas fascinira i inspirira i ljepota smrti.
RockLine: Matthieu, skupini si se pridružio 2010. Kakvi su bili osjećaji kad si postao dio benda koji je iza sebe već imao popriličan kilometraž? Jesi li se brzo uklopio ili si imao/imaš još kakvih poteškoća?
Matthieu: Kad sam prvi put gledao Herfst (2006.) na koncertu koji sam sam organizirao, odmah sam postao njihov obožavatelj. Stvarno su me oduše vili te večeri, a za moj rođendan poklonili su mi svoj album. Cijelo sam ih vrijeme pratio, vidio nekoliko njihovih koncerata. Ne znam ti reći kakva me izvanredna čast snaplala kad su mi 2010. ponudili mjesto u skupini. Imao sam prilično tešku zadaću jer su svi prijašnji vokalisti bili jako dobri, a još smo se spremali snimati novi EP. Od samog početka odlično sam se razumio s ostalim članovima. Nikad kasnije nisam osjetio takvu živčanost kao na prvom koncertu, koji se dogodio na velikom prostoru za priredbe. Nastupali smo zajedno s mojim idolima Rotting Christ. Usprkos tremi, nisam imao nikakvih problema s nastupom, a i odjek je bio pozitivan. Od tada se trudim nadograditi svoj nastup na pozornici i poboljšati različite elemente svog vokalnog pristupa. Smatram da je jako važno kakva si osoba. Na pozornici se uvijek trudim publici dati strastven nastup i spojiti se u jedno s atmosferom, osjećajima i porukama skladbi.
RockLine: 2009. izdali ste svoj prvi cjelovečernji uradak, »Necrotica«. Kako to da vam je za izdavanje trebalo čak 10 godina?
Christophe: Izdavanju »Necrotice« prethodilo je dugo razdoblje rasta skupine i naravno izmjena članova. Bend su 1999. sastavili Bram i Peter, koji su tada bili još zelenaši. Prvi demo ugledao je svjetlo dana 2003., zatim su došli prvi nastupi i zreliji uradak 2005. A onda su počeli problemi. Članovi su dolazili i odlazili, dok je pisanje i snimanje CD-a imalo strašno kašnjenje. Kad je tih problema bilo gotovo i album je bio spreman, nastupilo je dugo razdoblje bezplodne potrage za izdavačkom kućom kod koje bismo izdali CD. Na kraju smo odlučili da ćemo »Necroticu« izdati u vlastitoj režiji.
RockLine: Koja je glavna tematika vaše glazbe i tekstova?
Matthieu: Veliki smo obožavatelji okultizma, groteske, baroka, romantike i »Lovecraft« atmosfere. Horor filmovi i priče, povijest i drevni okultni rituali jako nas privlače, pa to pokušavamo uplesti i u naš izgled i nastupe. Naravno, i tekstovi naših skladbi borave u takvoj atmosferi. Naše najnovije izdanje, EP »Deathcult«, zamišljeno je kao koncept, kao neka priča koja još nije dovršena. Događa se u uskim pariškim uličicama u razdoblju Fin-de-Siècle, gdje su nositelji glavnih uloga obično čudaci koji se bave tamnom magijom (Termin potječe iz francuskog naziva za stvaralački pokret na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće. Poznato umjetničko djelo iz tog razdoblja je »Krik« (»Scream«), a među poznatim stvarateljima koji su pripadali tom stvaralačkom ritmu su Nietzsche, Wilde… op.a.).
RockLine: Tko od vas radi glazbu, a tko piše tekstove?
Christophe: Osnovne ideje za pjesme uvijek prvo predstavljamo ja i Bram, dakle oba gitarista. Ideje se razlikuju po stupnju dorađenosti. Možemo predstaviti samo jedan ‘cool riff« ili doći s gotovo dovršenom zamisli za određenu pjesmu. Odatle slijedi isprobavanje kako stvar funkcionira u bendu. Slijedi dakle ‘jam’, u toj točki i ostali dodaju svoje prijedloge i ideje. Tekstove piše Bram, on je naš »strašni i zlovoljni« pripovjedač priča. Uvijek se sjeti nekog dobrog koncepta.
RockLine: U Belgiji spadate među poznatije skupine. Imali ste preko 100 koncerata s poznatim imenima svijeta metala, kao što su Dark Funeral, Vital Remains, Belphegor, Tankard,… Kako je s metal scenom u Belgiji, je li teško dobiti priliku za koncertiranje? Kakvim nastupima ste skloniji? Samostalnim ili onima u sklopu više nastupajućih skupina, kao što je to na festivalima?
Christophe: U našoj maloj i nevažnoj državi stvarno ima puno bendova. Neki su doista jako dobri i jako se trude uspjeti. Takav trud je na žalost često previđen i takvi bendovi ne dobivaju priliku koju inače zaslužuju. Organizatori su naravno skloni stranim i provjerenim skupinama koje će im napuniti džepove zaradom umjesto da daju priliku skupinama iz domaćih krajeva. Na sreću postoje i manje organizacije i individualci koji organiziraju priredbe i festivale kako bi spriječili gore napisano. Ti ljudi rade zaista dobar posao.
RockLine: Kako ste razvijali zvučnu sliku EP-a »The Deathcult«?
Matthieu: EP smo snimali tijekom jake studeni prošlog veljače, u studiju Red Left Hand u belgijskom gradu Stabroek. Vlasnik studija je Sven Janssens, raniji basist skupina Aborted i Epica. Svoj je posao odlično obavio. Unatoč manjim problemima koji su nas zadesili tijekom snimanja, kao što su među ostalim ispad struje ili oboljeli solo gitarist točno na dan koji je bio odabran da položi na zvučnu matricu svoje solaže. Općenito je sve ti jeklo po planu. Nakon snimanja materijal smo za finalizaciju zvuka, to jest za miksanje i masteriziranje, poslali Danu Swanö-u – poznatom čarobnjaku iz slavnog Unisound studija u Švedskoj. I rad s Danom odvijao se u najboljem redu. Dan je i izuzetno ugodna osoba s kojom je bilo zaista zabavno surađivati. Tako smo na kraju svi bili jako zadovoljni rezultatima.
Za naslovnicu EP-a ovaj je put ponovno pobrinuo naš umjetnik i gitarist Bram, tako da nisu izostali ni odlično oblikovana naslovnica ni sama unutrašnjost knjižice CD-a!
RockLine: Koji su vas bendovi inspirirali da danas svirate glazbu kakvu svirate?
Matthieu: Naša se glazba razvijala kroz godine, ali bendovi koji su nas inspirirali ostajali su, više-manje kroz godine našeg djelovanja, uvijek isti, to su: Dissection, Carcass, ‘staroškolski’ bendovi iz Gothenburga (Švedska), kao na primjer At The Gates, pa grčki majstori Septic Flesh, a i Dimmu Borgir i Behemoth. Naravno, svaki član naše skupine ima svoje osobne favorite, ali ovi bendovi koje sam nabrojao neka su vrsta zajedničkog nazivnika glazbenog ukusa svih članova skupine.
RockLine: Čšto možemo očekivati od Herfst šoua na festivalu Metal Days 2013.?
Matthieu: Ono što je uvijek karakteristično za naše koncerte! Strast i puno energije. Uvijek damo sve od sebe i samo najbolje da naša duša i glazba pogode slušatelje i odvedu ih zajedno s nama na naše putovanje kroz »Lovecraftovstvo«, duhove i rituale. Dođite i s nama doživite »nekromantsku romansu«!
Rockline: U budućnosti vam želim puno sreće, hvala na intervjuu i vidimo se, ako ne prije, na festivalu Metal Days 2013.!
Herfst: Veselimo se susretu na Metal Daysu! Hvala tebi, dođi na špil, a nakon koncerta popijemo zajedno koje pivo na plaži u Tolminu!
intervju pripremila: Blažka Lovšin
besedilo uredil: Aleš Podbrežnik
