Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Stratovarius
Izdavačka kuća: Edel Records
Izdanje: 2013
Trajanje: 57:46
Ocjena: 4/5
Stratovarius se ne daju. Finski mentori suvremenog melodičnog metala, recimo izravno finske folklorne vizije euro power metala, bez kojih Sonata Arctica nikad ne bi dospjela tako visoko kao što jest, nastavljaju prkositi.
Očito je dolazak Mathiasa Kupiainena preusmjerio kola skupine, koja je nakon odlaska svog tvorca Tima Tolkkija bila osuđena na to da s neopozivom jednosmjernom kartom krene ravno u pakao i razbije se o hridi. Ne! To se nije dogodilo, a nakon opreznog (za preživljavanje važnog) »Polaris« uslijedio je odlični »Elysium« (2011), koji je opravdao tvrdoglavo prkošenje skupine – to se mnogima naime činilo besmislenim nakon Tolkkijeva odlaska. Štoviše. »Elysium« se tjedan dana nakon izlaska popeo na prvo mjesto finskih ljestvica, što se Stratovariusima dogodilo prvi put od »Destiny« iz 1998. A »Elysium« važi za vrlo ambiciozan album, sastav je na njega strpao i najdulju kompoziciju svoje karijere, čak 18-minutni naslovni ep.
Došlo je vrijeme i da se veteran među bubnjarima škole euro power metala Jörg Michael povuče. Čovjek koji je sutvorac važnog komada povijesti euro power metala, jer je uz Stratovarius svirao i u sastavima kao što su, među ostalim, Saxon, Grave Digger, Rage, Axel Rudi Pell i Running Wild, razišao se sa skupinom prošle godine zbog osobnih razloga. Zamijenio ga je Rolf Pilve. Tako je od stare garde u skupini ostao samo Timo Kotipelto, vokalist koji je svojom bojom glasa i pristupom naizgled (i na uho) barem toliko važan za Stratovarius koliko je bio Timo Tolkki, te jedinstveni majstor klavijatura Jens Johansson – tip koji je svojedobno, među ostalim, služio kod Ronnieja Jamesa Dija i Y.J. Malmsteena. Uz njih su u ekipi danas dakle trojica potentnih mladaca željnih dokazivanja. Svakako dobro, jer Stratovariusima treba svježine.
Provjerena formula dokazano djeluje, a stvar koju nudiš često postane tako predvidljiva, izlizana. Stratovarius su pronašli način da to učinkovito izbjegnu. »Nemesis« je mračniji album od prethodnika, a ima i još nabrijaniju produkciju, istaknutiji riffovski stisak gitara. Da je ovo mračniji album od »Eysium« sugerira već i značajan naslov »Nemesis«.
Timo Kotipelto je nekoliko puta namjerno propušten kroz efekt distorzije, kao kitica u Stand My Ground. Sastav razgibava svoju isprobanu formulu i uključivanjem programskih uzoraka, čega prije gotovo nikad nije radio (Halcydon Days – srednji instrumentalni dio gotovo graniči s elektro-trance skretanjem).
Stratovarius kao aranžeri vješto sazrijevaju i dokazuju da su ih potresi kroz koje su prošli u karijeri učvrstili i dali im izuzetnu snagu preživljavanja, kao i umjetnički rast. »Nemesis« je naime izuzetno zreo album. Zvučno je izvanredno dobro iskorišten. Često smetajuća hladno sterilna produkcija prošlih albuma, osobito iz razdoblja s Tolkkijem, zaboravljena je. »Nemesis« u tom pogledu nadograđuje zacrtani smjer »Elysiuma«. Spektar zvučne slike zgusnut je i na nižim tonovima, dijalog klavijatura i gitare u gradnji masivne zvučne slike pozadinske pratnje optimalno je učinkovit i u stvaranju atmosfere pun vatre. Stratovarius ostaju pojam grabežljive bombastike, koja doseže svoj vrhunac u trenutačno zarazним refrenskim napjevima. Sve to i na »Nemsis« dakle. Sve je očitije da je Tolkkijev odlazak bio gotovo nužan kako bi se skupina mogla početi kretati naprijed i umjetnički sazrijevati.
»Nemesis« je odličan album koji održava prepoznatljivo lice skupine iz prošlih radova, a istodobno učinkovito isprobava zvučne novosti i ugrađuje ih u svoj izraz tako da prepoznatljivo lice nije ugroženo ni na tren, nego zahvalno širi stvaralački raspon skupine na polju novih kompozicija. Kupiainen je »lud« glazbenik u multifacetnoj uvježbanosti i gitarist brz poput munje, a ujedno plasira još više kulture »shreddinga« nego strogi klasicist Timo Tolkki prije njega u svojoj Stratovarius karijeri. Današnji Stratovarius pojam su odlične zgusnutosti kombiniranja simfonijskih elemenata i power metalske udarnosti, što opravdava pridjev »odlične« osobito na račun iz temelja osuvremenjene produkcije, koja skupini daje prijeko potrebnu živost, organičnost i zvučnu toplinu.
Idejno su Stratovarius ponovno uspješno položili ispit. Nešto je rutina, nešto iskustvo. No kao rečeno. Trojica mladića željnih dokazivanja u kombinaciji s dvojicom »mudraca«, sati brušenja i vježbe, te povrh svega, novopronađena kreativna inspiracija. Stratovarius zadržavaju smisao za izuzetnu pjevnost, a to opet jedinstveno kombiniraju sa simfonijskim drama teatrom i vatrenom nabrijanom produkcijom koju power metal zahtijeva. Uhvatili su korak s vremenom i učinkovito ga drže s »Nemesis«.
»Nemesis« je album koji slušatelja od početka do kraja drži čvrsto prikovanog uz sebe. Favorite ćete pronaći sami, a ja bih se odlučio za epsku kompoziciju dugu dobrih sedam minuta Out Of The Fog, gdje skupina niže izuzetnu simfonijsku dramu u slijedu teatra motivskih i atmosferskih prekapčanja, a pritom ni na tren ne gubi crvenu nit u kompaktnosti kompozicije. A cijeli je album takav. Od Castles In The Air odjenute u ruski melos, preko himničnosti skladbi Dragons, Abandon, Unbreakable, Fantasy, do uspješnog eksperimentiranja u Halcyon Days. Ultrabombastična nabijenost albuma osobito se ističe u raspoloženjski bogatim, srednje brzo orijentiranim One Must Fall i Stand My Ground. Puna vatre je i power baladna pompoznost If The Story Is Over, dok će vas kataklizmični stisak završne naslovne skladbe natjerati da album u cijelosti zavrtite ponovno.
Bomba od albuma koja ne daje disati ljubitelju kombiniranja zarazne melodičnosti s udarnošću! Zasigurno najjači album Stratovariusa u post –Tolkkijevu razdoblju. Dečki su pronašli izuzetnu kreativnu snagu i zajednički nazivnik učinkovite idejne potpore, koja se kreativno samopojačava i potiče. Potpuno grabežljiv album. Pun bombastike i drama teatra. Stratovarius s njim izrastaju u prave kumove, ili bolje rečeno kar šamane europskog power metala, koji doživljavaju svoje novo proljeće.
Postava
Timo Kotipelto – vokal
Jens Johansson – klavijature
Matias Kupiainen – gitara
Lauri Porra – bas-gitara
Rolf Pilve – bubnjevi
Produkcija
Mathias Kupiainen
Popis skladbi
01. Abandon
02. Unbreakable
03. Stand My Ground
04. Halcyon Days
05. Fantasy
06. Out Of The Fog
07. Castles In The Air
08. Dragons
09. One Must Fall
10. If The Story Is Over
11. Nemesis
