Izvođač: Gahan, Dave
Izdavač: Mute Records
Izdanje: year
Ocjena: 3/5
Drugi studijski album pjevača grupe Depeche Mode naslovljen “Hourglass” zaokret je kakav od glazbenika koji pripada velikom bendu i odluči se za solo album ne bi očekivao. Obično je osnovni motiv za takvu odluku, kad ti je ime veliko, da izraziš nešto isključivo svoje, nešto za što ti umjetnički prostor unutar matičnog benda jednostavno ne dopušta mjesta. Bez sumnje je i Dave imao nešto slično na umu prije nego što se uopće prihvatio snimanja “Hourglass”, ako se osvrnemo na njegov samostalni studijski prvijenac “Paper Monsters”, koji je bio drugačiji album, za Davea puno hrabriji u eksperimentalnom smislu.
“Hourglass” je vrlo sličan onome što danas možemo čuti kod Depeche Mode, odnosno onome što nam taj bend nudi otprilike od 1993. nadalje. Očito je da je Dave u tom bendu naučio i komercijalno razmišljati, pa je gitare, koje su prednjačile na albumu “Paper Monsters”, što je u očima kritičara nedvojbeno bio pozdravljen hrabar potez s Daveove strane, maknuo, a u prvi su plan tako došli elektronički uzorci i klavijature u svim poznatim duginim oblicima, koji pak ne donose ništa posebno, novo, izazovno ni išta drsko svježe u glazbenoj dimenziji, ništa što bi pomaknulo Zemljinu os. Sve na Hourglass naime gravitira prema činjenici da je studijski album “Playing The Angel” (2005), u koji su Depeche Mode, za razliku od u apsolutni mrak utonulog “Exciter” (2001), ponovno udahnuli zraku svjetla iz doba “Violator” (1990) (hit Precious), doživio visoku prihvaćenost i odobravanje kritične mase, Depeche Mode su se ponovno našli u fokusu mase i “Hourglass” je s te strane logičan potez koji traži sličnu prepoznatljivost.
Nemoj me krivo shvatiti. Ovaj je album produkcijski silno bogat i dotjeran. Nudi upravo ono u čemu je Dave Gahan najbolji. Njegov vokal, niže intoniran, ponovno je savršeno iskorišten. Uvjerljivo luta “izgubljen” u kolažu turobnog preplitanja modernih industrial groovea, mjestimice uz ponavljajuće uzorke alternativno minimaliziranih gitarskih “razmaza”, kroz pitanja o izgubljenim ljubavima, životu, smrti, religiji, otkupljenju, ponovnom potvrđivanju sebe, a njegov vokal opet jasno ispunjava ono, s racionalno trezvenog stajališta analize, nepremostivo ponor između vječne izazovnosti elektroničkih sprava i klasičnih organski usmjerenih zvukova.
Dave je poznati majstor i vlada svojim zanatom, koji je do savršenstva izbrusio u Depeche Mode, pa njegov pristup djeluje jedinstveno. No ta se jedinstvenost ovaj put isplati tek toliko da možemo govoriti o visokoj kvaliteti i po raspoloženjskoj i po izvedbeno-kompozicijskoj strani, koja bi uz malo brušenja bila dobra poluga za novi album Depeche Mode, što donosi svojevrsnu Pirovu pobjedu. Već sam turoban početak albuma sa Saw Something, slično mračno zamotana meka tehno tužaljka Endless ili Insoluble, pomiješane sa zrakama svjetla himničnih Kingdom, Use You i A Little Lie, potvrđuju da tip zna pronaći melodiju, savršeno skrojenu po njegovoj (opet, nažalost) Depeche Mode koži. Deeper And Deeper pravo je i jedino iznenađenje albuma “Hourglass”. Gahan je u njemu uvrnuto osoran, agresivan i izobličeno hroptav, a u ukupnom zbroju nevjerojatno naporan. Više ovakvih eksperimenata albumu “Hourglass” definitivno ne bi škodilo. 21 Days opet vuče na gospeliranje, prvi put uhvaćeno izlaskom albuma “Songs Of Faith And Devotion”, s tipično svučenom gitarskom prstohvatom, koju kolege drugdje koriste samo za make-up “popravke”, a ne kao ponovno kod Depeche Mode. Ah, ponavljam se.
Trenutak mentalnog stanja duha umjetnika, kojim je uvjetovan njegov trenutačni kreativni poticaj glazbene ekspresije i potreba da tražiš slobodan prostor stvaranja izvan zabetoniranih pravila što ih diktira supostojanje unutar velikog benda, ovako ili onako, ali uglavnom sanjive pjesme žalovanja u spomenutom uzorkovanju, koje praktički ne odmiče ni korak od smjernica Depeche Mode, djeluje kroz cijeli album previše rutinski i proračunato da bi se moglo govoriti o nečem posebnom i još neslušanom na “Hourglass”. To je album koji fanovi Depeche Mode već odavno imaju kod kuće i jako im se sviđa.
Postava
Dave Gahan – vokal
Tony Hoffer – gitara, miks
John Frusciante – gitara
Niko Stoessl – gitara, prateći vokal
Kevin Murphy – violončelo
Karl Ritter – dobro
Jenni Muldaur – prateći vokal
Andrew Phillpott – gitara, bas-gitara
Christian Eigner – bubnjevi
Produkcija
Dave Gahan, Andrew Phillpott & Christian Eigner
Popis skladbi
1. Saw Something (5:14)
2. Kingdom (4:34)
3. Deeper and Deeper (4:34)
4. 21 Days (4:35)
5. Miracles (4:38)
6. Use You (4:48)
7. Insoluble (4:57)
8. Endless (5:47)
9. A Little Lie (4:53)
10. Down (4:34)
Trajanje albuma: 48.38
BONUS DVD:
1. Hourglass – A Short Film (17:52)
2. Kingdom (promotional video)(4:33)
3. Hourglass – The Studio Sessions (20:03)
3a. Saw Something
3b. Miracles
3c. Kingdom
3d. A Little Lie
4. Endless – video montage (3:44)
