Hymn Of The Seventh Galaxy
Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Return To Forever
Izdavačka kuća: Polydor Records
Izdanje: 1973
Ocjena: 5/5
Pred izlaskom “Hymn Of The Seventh Galaxy” klavijaturistički velemajstor Chick Corea odlučio je da je došlo vrijeme za ozbiljnu stilsku promjenu dotadašnjeg smjera iz (uglavnom ležernog) jazz latino fusiona u energični, često “supersonično” usijani jazz rock fusion. Taj se potez pokazao više nego ispravnim i Return To Forever je u tren oka postavio uz bok adrenalinskim eksperimentima do tada središnjih jazz “rockera”, Mahavishnu Orchestra. U tu je svrhu Chick odbacio vokalni smjer, karakterističan za prva dva albuma, i odlučio se za potpuno instrumentalni pristup. Nestali su i puhači te upotreba latino udaraljki. Umjesto njih Chick je u novi zvuk sastava uveo električnu i akustičnu gitaru te tako zvuku svoje grupe otvorio potpuno nove dimenzije.
Dotadašnji suradnici, Flora Purim, Joe Farrell i Airto Moreira, morali su se oprostiti. Na njihovo su mjesto došli glazbenici koji su odgovarali Chickovoj viziji energičnog jazz rock fusiona bez ikakvih komercijalnih kompromisa; mladi nadareni gitarist Bill Connors i bubnjarski majstor Lenny White, još jedno legendarno glazbeno ime. Dok je Connors u trenutku dolaska bio relativno nepoznat gitarist, White je već bio cijenjen kao jedan od najboljih jazz fusion bubnjara. Uz to je bio stari Chickov znanac jer je s njim već surađivao kao član kultne “Bitches Brew” postave legendarnog Milesa Davisa. Prvotno je za bubnjevima trebao sjediti Steve Gadd, još jedno cijenjeno bubnjarsko ime, ali na kraju je ispalo drukčije. Album je čak već bio snimljen s Gaddovim bubnjarskim doprinosom, no kad on nije htio nastupati uživo na najavljenoj turneji, trebalo je pronaći zamjenu i sve snimiti iznova (dakle, s Whiteom za bubnjevima). Verzije kompozicija snimljene s Gaddom za bubnjevima nikad nisu izašle i priča se da su zauvijek izgubljene.
Nova RTF smjernica, koju je zacrtao upravo “Hymn Of The Seventh Galaxy”, zvukovno se oplođivala glazbenim elementima koji su se protezali od psihodeličnog rocka (u određenim slučajevima moglo bi se reći i progresivnog rocka), avangardnog jazza, latino jazza pa i funka. Zvuk sastava općenito je postao znatno bogatiji, složeniji i energičniji, s bržim ritmovima, duhovitijim improvizacijama i duljim solažama. Chick je za ovaj album još proširio svoj arsenal klavijatura s tradicionalnog električnog klavira na orgulje, akustični klavir i čembalo, dok je njegov nerazdvojni kamerad Stanley Clarke upravo ovdje razvio svoj specifični zvuk u korištenju električnog basa. White se svojim nevjerojatnim arsenalom ritmičkih majstorija pokazao kao važna akvizicija i postao dugogodišnji član sastava. Connors, čiji je staž u sastavu bio kratkotrajan, doduše nije se mogao mjeriti s tehničkim sposobnostima, brzinom i virtuoznošću koju je prikazivao njegov nasljednik, legendarni gitarski čarobnjak Al Di Meola, ali se unatoč tome dobro snašao brojnim energičnim zahvatima, šarolikim solažama i distorziranim gitarskim pristupom. Istodobno se u njegovu stilu sviranja moglo čuti i nekoliko očitih bluesovskih elemenata, jer je prije otkrića ljubavi prema jazzu isprva bio blues gitarist.
“Hymn Of The Seventh Galaxy” je ubrzo nakon izlaska većina kritičara i ljubitelja sastava proglasila remek-djelom jazz rock fusiona sedamdesetih, a za neke je to čak i njihov najbolji album, čemu se nimalo ne treba čuditi jer ni u jazz fusionu nema mnogo sličnih albuma koji bi tako dobro utjelovljivali skladateljski perfekcionizam kroz unošenje najrazličitijih glazbenih elemenata koji nadilaze uobičajene granice jazz fusion glazbe, tehničku dovršenost pojedinih ostvarenja, razvedene i duhovite improvizacije te virtuoznost pojedinih glazbenika. Istodobno sastav tijekom cijelog trajanja albuma zadržava profinjen osjećaj za melodičnost i razigranost pojedinih motiva. Sve kompozicije na albumu zaslužuju čistu desetku, pa bi bilo teško govoriti o tome koje su na njemu najbolje.
Prva skladba na albumu je naslovno remek-djelo, “Hymn Of The Seventh Galaxy”. Ona na neki način utjelovljuje narav cijelog albuma. Pojedini instrumentalisti pokazuju zapanjujuću tehničku vještinu i virtuoznost, koja će od ovog albuma nadalje postati RTF standard za sve članove sastava, a pritom ne zanemaruju stvoriti gotovo space rockovsku atmosferu. U prvom je planu energičan tempo s debelom linijom električnog basa, brojnim prijelazima na bubnjevima te naelektriziranim i “svjetlosno” brzim gitarskim pasažama. Sve to dirigiraju Chickove majstorije na klavijaturama. Slijedi “After The Cosmic Rain”, jedina Clarkeova kompozicija na albumu. Tu posebno treba cijeniti odlične gitarske pasaže, kraće improvizacije te završne solaže na električnom klaviru i bas gitari. Potonju Clarke svira kroz poseban pedal efekt koji stvara pomalo mračnu atmosferu. Slijedi ga Chickova solaža na električnom klaviru, koja usijanom tempu ove izvrsne kompozicije daje blag mističan, ali i latino prizvuk.
Odlična “Captain Señor Mouse” među ostalim odražava i Chickov smisao za humor, jer je navodno nastala nakon što je u kući ugledao miša. To je skladba brojnih, promjenjivih motiva i mnogih improvizacija. Nakon ležernog uvodnog ugođaja pretvara se u izražen, gotovo plesni latino motiv s užarenim ritmičkim prijelazima na udaraljkama, bubnjevima i basu, ognjevitim gitarskim pasažama i klavijaturističkim umjetninama. Između pojedinih motiva na dugim i razigranim solažama izmjenjuju se Corea i Connors. Ovu izvrsnu kompoziciju Al Di Meola kasnije je na svoj način preuredio za svoj samostalni album “Casino” (1978). Vrlo složena “Theme To The Mothership” još je jedno ostvarenje s dominantnom space rockovskom atmosferom te brojnim neočekivanim prijelazima i izmjenama motiva. Nakon melodičnog uvodnog motiva nastupa fenomenalna Connorsova gitarska solaža provučena kroz ponavljajući rif. Prava nebeska mana je i završna Chickova solaža na klavijaturama.
“Space Circus, Pts. 1 & 2” u uvodu sadrži novu, nešto tajanstveniju verziju “Children’s Song”, nakon čega se preko zvukova električnog klavira prevaljuje u razgranatu sekciju s dominantnim funk ritmovima i moćnim gitarskim rifovima, gdje ne manjka ognjevitih solaža. Neke ritam improvizacije katkad čak podsjećaju na pojedina djela legendarnih prog rock veličina Gentle Giant. White također demonstrira lijepu dozu fenomenalnih bubnjarskih prijelaza. Završni “The Game Maker” sadrži spor, umiren uvod nakon kojeg prelazi u znatno avangardnije, neprestano promjenjive motive s brojnim improvizacijama između Coree i Connorsa. One su često odsvirane “svjetlosnom” brzinom, a istodobno zadržavaju dominantnu melodičnu komponentu ove izvrsne kompozicije, koja na najljepši način zaokružuje ovaj neponovljivi album.
“Hymn Of The Seventh Galaxy” je bezvremensko remek-djelo koje ne smije nedostajati u nijednoj poštenoj glazbenoj zbirci jer se ubraja u elitu najboljih jazz rock fusion ostvarenja sedamdesetih. Return To Forever su naglom promjenom dotadašnjeg zvukovnog smjera doista nadmašili sami sebe i nakon ovog albuma zasluženo postali jedna od triju i danas najcjenjenijih jazz fusion postava svih vremena (uz Weather Report i Mahavishnu Orchestra). “Hymn Of The Seventh Galaxy” je sve do pojave nevjerojatnog “Romantic Warrior” (1976) posve zasluženo držao mjesto najboljeg RTF albuma. Nakon završetka turneje Connors je odlučio napustiti sastav kako bi se mogao posvetiti samostalnoj karijeri i akustično usmjerenoj glazbi. Chick je umjesto njega potražio novog gitarista – mlađeg, bržeg i spretnijeg Al Di Meolu, s kojim je pogodio glavni zgoditak na lutriji te s njim u postavi stavio posljednji komadić mozaika za stvaranje klasičnih RTF-a, koji su stvorili tri albuma što se ubrajaju među njihova najbolja ostvarenja i uspješno nastavljaju smjer koji je zacrtao “Hymn Of The Seventh Galaxy.”
Postava
Chick Corea – električni klavir, orgulje, akustični klavir, čembalo, gongovi
Bill Connors – električna gitara, akustična gitara
Stanley Clarke – bas gitara
Lenny White – bubnjevi, udaraljke
Produkcija
Chick Corea
Popis skladbi
1. Hymn of the Seventh Galaxy (3:31)
2. After the Cosmic Rain (8:25)
3. Captain Señor Mouse (9:01)
4. Theme to the Mothership (8:49)
5. Space Circus, Pt. 1 & Pt. 2 (5:42)
6. Game Maker (6:46)
Trajanje albuma: 42:14