I Am Memory
Autor: Sandi Sadar Šoba
Izvođač: Werefox
Izdavač: god bless this mess records
Izdanje: 2013
Trajanje: 56:43
Ocjena: 5/5
O prekmurskoj aliansi glazbenih buntovnika s razlogom je u prošlosti već rečeno i napisano ogromno stvari. Za razliku od slovenskog zavidnog opozicijskog stava, gdje svaki glazbenik stoji gotovo sam na svom okopu i s uživanjem gleda poraz i ukidanje svojih konkurenata, u krajevima onkraj Mure suradnja je bitno prirodniji oblik djelovanja. Potvrda tog recepta je i sastav koji je nastao iz pepela bendova Psycho-Path, Sphericube te iz elementarnih građevnih blokova bendova Bekko, Manul i Lollobrigida, a umjesto predvidljivog nastavka već ispisanih priča, ovoga se puta u uši ulijeva nešto novo, svježe i uzbudljivo! Werefox su sastav namijenjen kvalitetnoj glazbenoj zabavi, bitno manje melankolična doza bijesa ovoga je puta čak i tonalno ljupka i ušima prijazna od početka do kraja, a upravo s tom sam se prtljagom prije nekog vremena zaputio u svijet lisičjedlakog prvijenca I Am Memory, koji je već samim izlaskom postavio svojevrsne standarde i razvio nove mjere kojima ćemo ubuduće mjeriti kvalitetu domaće glazbe.
Werefox je u Ljubljani pozicionirana sprega lendavsko – murskosobotskih zanesenjaka, a kreativna jezgra eksegeze alternativno obojenog popa ili manje opterećenog rockerskog egzorcizma isprepliće se oko karizmatične pjevačice grupe Psycho-Path, riječima uvijek protkane Melee. Uz bok crvenokosoj oratorici ovoga puta stoje stari znanac bendova Bekko, Manul i Psycho-Path, nadareni gitarist Saša Benko alias Bekko, a ritmički dvojac basističko – bubnjarskog karaktera čine znanci iz benda Sphericube – bubnjar David Halb i basist Manuel Hahn. Pa pređimo na srž svega – na samu glazbu. Već nakon prvog pritiska na gumb za lansiranje u sonični svijet drugačijosti postaje vam jasno da je ovoga puta formula eklektičnog odklopa bitno pozitivnija nego što ste bili naviknuti u, recimo to tako, izvornim grijesima glazbenih aktera iz sastava Werefox.
The Redneck Genious Story baca rukavicu izazova svim onim alternativnim puristima kojima je melodika zločin, a Werefox u maniri koju sam u prošlosti pokupio kod Smashing Pumpkins, Pearl Jam i sličnih velikana alternativno obojenog rocka daju svoju interpretaciju priče provokativnog američkog pisca Harryja Crewsa. Izvornu priču o neobnjaku koji odluči pojesti svoj auto Werefox su iskoristili kao podij za gradnju vlastite priče o zaraznoj želji za još, za drugačijošću i za neobičnom zabavom. Kombinatorika glazbe naizgled je jednostavna. Prevladavaju gitare koje rifovima boje atmosferu. Zatim su uz Melanijine vokale upletene i prateće vokale, bombastični bas te taman dobro nabrijani bubnjevi igrivo prodiru iz pora kitica i refrena. Melee pripovijeda svoju priču o krvoločnosti vremena i zaboravu, a sjećanje se ovoga puta temelji na jednom jedinom događaju, kojeg crvenovrati neobnjak daje na uvid. Werefox razvlače sve svoje registre i naizgled otkrivaju cijelu svoju dušu, a već u nastavku slijedi dokaz da je u bisagama sastava još više izvrsnosti. A Shitload Of Love je skladba o odricanju koje može iziskivati opsesivna ljubav. Postavljanje voljenih mračnih princeza na svijetli podij nadsvjetske važnosti ovoga je puta protkano imaginarijem Alise u zemlji čudesa, a Werefox ostaju suvereno zaljubljeni u svoje popoidne recepte te s glazbom koja konkretno gravitira alternativnim izvorima čudesne glazbe pletu svoj zvučni trag u maniri velikih imena ranih devedesetih, ali na način novog milenija. Ako je Billy Corgan nekoć vjerovao u principe analogne ljepote, a u artističkoj potjeri za odcjepom od te primordijalne jezgre amputirao ju je digitalnim pomagalima, Werefox u svojoj glazbenoj poziciji ostaju bitno staromodniji. Analogni zvuk, protkan mirisom užarenih lampi, fizičkim kontaktom prstiju sa žicama i udarcima palica o bubnjarske opne te mjedene činele, ne poustvaruju niti masakriraju nepotrebnom elektro krama. Larpurlatizma ovdje nema, a svaki rif funkcionira kao da je bendu u svakom trenutku do života ili smrti. Punila nema, a priča se kod sastava samo nadograđuje i poboljšava!
Doghouse nakon basističko – bubnjarskog uvoda prelazi na suspendirani gitarski vragolasti minimalizam. U opoziciji priči o lažima, prijevarama te uništenoj, ponošenoj i iskorištenoj ljubavi Werefox nižu seriju plesno obojenih rifova, a na taktove kitice i rifova možete zaplesati i vi. Simptomatika je jasna: puno sunčevih zraka u zvuku upreda se u mračnije tekstove, a svrha prosvjetljenja ovoga je puta osjetilni odklop te barem jedan ili dva zaokreta u pravom smjeru šamanskog stapanja s podlogom svemira. Fun On The Moon jedan je od ljepših trenutaka ploče, zaljubljen u kozmičke nijanse supralunarnog svijeta, a ne mogu mimo činjenice da je Werefoxima uspjelo stvoriti jednu od boljih pop pjesama kojima sam svjedočio u zadnjih 15 godina. Fun On The Moon asocira na skladbu Here Comes The Sun, a umjesto umirene igrivosti nekadašnjeg Beatlesa Georgea Harrisona prekmurski dečki i djevojka su eksplozivnije sorte. Melodične fragmente po uzoru na već spomenute Smashingse lansiraju u stratosferu, a unatoč ponavljajućim uzorcima po odslušanom ćete čeznuti za još, a to ćete dobiti u nastavku, koji miriše na Marka Lenegana i Screamin Trees ili pak na R.E.M., Toma Waitsa i još ponešto sočno.
The Boy In Me, The Girl In You jedini je duet na ploči, gdje se u domaću ekipu ušulja nitko drugi nego frontman sastava Girls Against Boys Scott McCloud, koji sada svoju glazbenu potenciju cijedi kroz sito sastava Paramount Styles. Ritmika skladbe podsjeća na vožnju vlakom, a ovim se dream expressom odvezete daleko onkraj osjetilne površnosti. Melee i Scott otvaraju vam ljepljivu smjesu osjećaja, a u imaginariju ljubavi, predavanja, otapanja u drugosti, u priči o prijelazu s muškog na žensko komplementarno počelo svega, potpuno nesvjesno ulazite u japanski zvučeću skladbu Killer Lesson. Uvjetno rečeno, ovdje bih mogao najaviti da ste na sicer kvalitetan način dobili najslabiju skladbu albuma, koja je ovoga puta strateški smještena na pravo mjesto i preživjet ćete i taj zenovski trenutak ničenja. Satori je na lisičjedlaki način zlokoban trenutak povratka izvornom kodu prošlosti, a Werefox na Placebo način odplešu svoj učni ples ubojite preciznosti i izuzetnosti, jer je to jednostavno bilo potrebno, dragi moji. Jedina mjera stvaranja na ploči I Am Memory prvoosobno je ona koja pripada samo dečkima i djevojci! Seksi eksplozije i simultane mentalne implozije nižu se dalje – sa skladbom Give Me A Life. Pomislite na Pearl Jam i na akustične trenutke albuma No Code ili na eklektično poigravanje pločama Binaural i Yield, a negdje između nalazi se zvučni DNK skladbe Give Me A Life. Odmah nakon poziva za životom nastupa vrijeme za eksplozivni završetak.
March Of The Finest je stoner iznenađenje, s udarcima zvuka koji se oslanjaju na uzorke Psycho-Path, ali s Q.O.T.S.A. osjećajem za melodiku, prvi video adut ploče beskompromisan je, kao što je na svoj ljupki način beskompromisna cijela ploča. Werefox otkrivaju svoju mračniju i udarniju stranu, koja daje do znanja da su život i preživljavanje u osnovnom zapisu ovog sastava, tako da dilema nema! Beyond Mercy je postrockovski ili postpunkerski plesni sentiš koji podsjeća na razdoblje vladavine bendova poput Joy Division, a manje svijetli trenutak ploče sve je prije nego diletantsko posezanje za prečacima ili punilima, no ipak je svojevrsno rješenje u skladbi Did I Kill The Devil In You? dobrodošlo. Stonerski briljant brani nijanse brutalnijeg spektra Werefox duge. Srčanost na potenciju namijenjena je buđenju osjetila, a ja sam se potpuno otopio uz nanose brutalnih gitarskih rifova, kojima Bekko služi kao po špagi. Gitara je kist kojim nanosi taman prave doze srčane krvi, a cijela skladba ima taman pravu, prirodnu sinusoidu stupnjevanja, zbog koje ne zvuči i ne izzvučava nimalo suvišno ili usiljeno. A nakon tog nepomućenog briljanta ploče slijedi završno djelo sa skladbom Urgency, koja vas senzualnim minimalizmom odvodi u zadimljeni klub u kojem, umorni od prilično uzbudljivog puta, padate na tlo te u dimu izgaranja primate posljednje pomazanje, inicijacijski eliksir zbog kojeg će zaljubljenost u Werefox standarde biti nešto posve prirodno, samorazumljivo i za vas prokleto nužno!
Ne, ne radi se o pretjerivanju kad napišem da je ploča I Am Memory nešto najbolje što je u zadnjih nekoliko godina stiglo na naše police. Iako je godina tek počela, štoviše, usudit ću se tvrditi da se zapravo radi o jednoj od najboljih, ako ne i najboljoj ploči ovogodišnje godine, koja postavlja visoke standarde za konkurenciju, a visoki standardi su i ono što će ubuduće morati suvereno ispuniti i Werefox, jer je nakon vrhunskog albuma I Am Memory to i daljnja stvaralačka zapovijed. Očekivanja publike bit će ubuduće samo viša, a ja se usuđujem tvrditi da je taj, doduše zahtjevan zadatak, za prekmurski kolektiv nadarenih glazbenika potpuno ostvariv! Nadam se da potvrdu te svoje vjere primim uskoro, a sastavu glazbenih rapsoda Werefox mogu šapnuti da na tijelo svoje lisicodlake mogu ušiti još sedmi, osmi i deveti rep! I Am Memory je naime ispunio sva očekivanja te u starom gunđalu ponovno probudio vjeru u savršenstvo!
https://www.youtube.com/watch?v=ZTDNEyQ3S5E
Postava
Melee – vokal
Bekko – gitara, prateći vokal
Manuel Hahn – bas gitara, prateći vokali
David Halb – bubnjevi, udaraljke, prateći vokali
GOSTUJUĆI GLAZBENIK:
Scott McCloud – vokal na skladbi br. 5
Produkcija
Plueg & Werefox
Popis skladbi
- The Redneck Genious Story
- A Shitload Of Love
- Doghouse
- Fun On The Moon
- The Boy in Me, The Girl In You (feat. Scott McCloud)
- Killer Lesson
- Give Me A Life
- March Of The Finest
- Beyond Mercy
- Did I Kill The Devil In You?
- Urgency