Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Crashdiet
Izdavač: Frontiers Records
Izdanje: 2013
Trajanje: 60:43
Ocjena: 4/5
Vjerojatno jedan od najomiljenijih sastava koji su pridonijeli procvatu »sleaze rock« scene početkom prošlog desetljeća, Crashdiet, vraćaju se četvrtim albumom »The Savage Playground«, drugim s vokalistom Simonom Cruzom, što znači da sastav uspješno tjera mračnu koprenu prošlosti koja se nadvijala nad njim, od samoubojstva pjevača Davea Leparda do neuspješne priče sastava s njegovom zamjenom na vokalu, H. Olliverom Twistedom, inače vokalistom finskih Reckless Love.
Album »Generation Wild«, izdan 2010. godine, otvorio je sastavu mnoga vrata na sceni, učvrstio mu status i proširio glas. Da je energija usmjerena u pravi tok, potvrdio je već potez korporativno uglađene MTV-ja da s programa makne prvi singl s tog albuma – istoimenu skladbu, a svoj “izgovor” za taj potez pronašao je (oh, kako predvidljivo) u opscenim kadrovima. Sastav je uspješno otjerao duhove prošlosti i predgrupama pred Ozzyjem Osbourneom i njihovim herojima Mötley Crue u jesen 2010. Slijedila je iznimno uspješna promocija albuma, koja je počela krajem ožujka 2011. u Europi sa sastavima Hardcore Superstar i The 69 Eyes, a kasnije se zaključila ko-headlinerskom britanskom turnejom u društvu sunarodnjaka Houston.
»The Savage Playground« novo je poglavlje glazbene priče koja je crpila inspiraciju iz razuzdanosti uzora Mötley Crue, Skid Row, Guns N’ Roses, Kiss, ali i tvrdoće W.A.S.P., kao i izvrsne žetve melodija sunarodnjaka Europe. Unatoč tome što ni na albumu »The Savage Playground« nećete naći ništa još neviđeno, novi album možemo proglasiti uspješno položenim ispitom zrelosti, kojim su se Crashdiet zadržali na vrhu vala sleaze rocka nove ere.
Tu je ona trivijalno predvidljiva težnja izravnoj grabežljivosti riffovske forme, koja se drži čistih klasično orijentiranih linija, što daje golem prostor za plazmatične melodije kako vokalnoj interpretaciji, tako i otrovno zavodljivim gitarskim ukrasima i solažama, zato su majstori švedske rock i metal škole i ovaj put, po očekivanju, u prvi plan postavili novi adrenalinsko napeti krešendo, koji u dobrom satu sviranja nipošto ne posustaje i uz čije slušanje svake muške hlače među nogama postanu za nekoliko brojeva premale. Međutim, »The Savage Playground« više ne predstavlja Crashdiet nužno kao utjelovljenje ekscesa velikih party time orgija. Crashdiet su naime prvenstveno izvanredni glazbenici, a »The Savage Playground« tu kvalitetu prvi put u karijeri iskazuje osjetnije. Novi album drži istaknuta mračna atmosfera, naglašenija nego ikad prije, a znatno je više naglaska i na gradnji razgibanih aranžmana u pojedinim skladbama.
Već uvodna Change the World, kao i ona na sredini, Got A Reason, dokazuju da su Crashdiet dozreli u smislu produbljenog aranžiranja, u želji da isporuče još više glazbe. Obje naime nose izvanredne srednje instrumentalne dijelove, gdje motivski obrati dočaravaju posljedične obrate raspoloženja, što dodaje kontrastnu dramatičnu težinu švedskog neoklasicizma u razvoju melodije, a u fokusu je cijelo vrijeme sačuvana središnja figura eksplozivnosti Cruzova vokala i vokalnih harmonija, koje u napjevima dosežu završni refrenski krešendo. Ta dualnost doživljava apsolutnu nadogradnju u naglašeno mračnoj Snakes In Paradise, gdje se riffovima u izlaznom dijelu pridružuju orkestralne pasaže gudača, koje odzvanjaju čak u namjernom dašku disonance, što dočarava opipljiv osjećaj da se nalazimo na albumu značajnog imena. Gates Of Babylon već naslovom nagovještava da je zavedena u melosu korištenja arabeski te dodaje točku na »i« u novodobnom aranžerskom zgušnjavanju glazbenih sadržaja sastava. Naš životni prostor je rondo kvazi-moralizma velike igre kapitala, gdje pod krinkom mimikrije »kultiviranosti« obavljamo posve iste zadaće kao druge vrste u galaksiji. Hranimo se i razmnožavamo. Da bismo održali svoju vrstu, moramo uništavati prostor i druge vrste. Konačno samouništenje ljudske vrste stoga je neizbježno, a to je već ustanovio vrli agent Smith u filmu »Matrix«. Nikako ružičasta stvaralačka polazišna točka sastava, ali vremena su takva, a misao o tome aktualna više nego ikad prije.
Naravno, prednjače trenuci iskonskog adrenalinskog svrbeža rock razvrata, koji se očekuje i zahtijeva od sastava kova Crashdiet. Jedan od mnogih takvih istaknuto je uhvatila izvrsna Cocaine Cowboys, koja kao kompozicija, svojom kompaktnošću, melodičnom grabežljivošću i izvanrednim energetskim iskorištenjem samo potvrđuje artističko sazrijevanje sastava. Ta je skladba opravdano izašla kao singl već sredinom prosinca 2012. i dočarava prvi vrhunac novog albuma. Ako je Cocaine Cowboys bila prva šamarčina u lice slijeva, iza nje je Anarchy njezin adekvatni udarac zdesna, a nešto AOR gravure dočarava California. Dinamičnog razvoja albumu nikako ne nedostaje i u svojoj voltaži ne popušta od prve do posljednje sekunde! »The Savage Playground« tako u prvom planu ostaje manifest stvaranja iskonskog grijeha. Točno ono što Crashdiet žele i, naposljetku, ono što mi od Crashdiet želimo!
»The Savage Playground« album je kojim su Crashdiet maturirali. Nemaju se više čega bojati, njime učvršćuju i produbljuju svoj izražajni karakter, sastav je sve traženiji i u SAD-u, jer je potvrdio nove nastupe s onu stranu Atlantskog oceana, nakon tamošnjeg nedavnog uspješnog klupskog lutanja, a u planu je i prva turneja sastava po Japanu. Vrata prema svjetskom prijestolju novog »sleazea« za Crashdiet su, uz konačnu konsolidaciju lika sastava, koju dodatno učvršćuje novi izvrsni studijski album, dakle širom otvorena!
Postava
Simon Cruz – gitara
Martin Sweet – gitara
Peter London – bas gitara
Eric Young – bubnjevi
Produkcija
Otto Wellton
Popis skladbi
1. Change The World
2. Cocaine Cowboys
3. Anarchy
4. California
5. Lickin’ Dog
6. Circus
7. Sin City
8. Got A Reason
9. Drinkin’ Without You
10. Snakes In Paradise
11. Damaged Kid
12. Excited
13. Garden Of Babylon
