Autor: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Hala Tivoli / Ljubljana / Slovenija
Datum koncerta: 23.06.2010
Broj posjetitelja: 5.000
Cijena karte: 49,00€ (u pretprodaji) / 60,00€ (na blagajni, na dan koncerta)
Slobodno možemo reći da je i Slovenija napokon dočekala pravi rock spektakl. Jedan od onih koji nas obično zaobiđu pa se moraš zaputiti i nekoliko stotina kilometara od slovenske prijestolnice da bi okusio pravi rock n’ roll slad! Ovaj put riječ je o koncertu 54-godišnje rock ikone Billyja Idola, koji se sa svojom družinom glazbenika visokog pedigrea zaustavio i u ljubljanskoj Hali Tivoli. Očajni pravovjerni slovenski ljubitelj zapadnoeuropske rock n’ roll poruke bez oklijevanja bi rekao da Tivoli mogu napuniti samo Plavi Orkestar, Tony Cetinski i slični čudaci neengleskog rock izričaja, koji već predugo grabe masni novac na planetarnom području između Vardara i Triglava. Potonje u vanjskom izgledu Slovenije stvara opću koprenu bolesne predodžbe o tome što je zdrav pogled na rock glazbu. Ne, nije da su se Slovenci polako zasitili melosa balkansko-mediteranske okupacije, to se vjerojatno nikada neće dogoditi, nego su Slovenci tog dana napokon pokazali da negdje duboko u sebi ipak nisu izgubili osjećaj za slijeđenje autentičnosti duha rock n’ roll poruke. Halu Tivoli su naime došli napuniti do posljednjeg kutka. Tako nešto bez Cece na pozornici u današnje vrijeme usred Tivolija doista nije bilo moguće očekivati.
Billy Idol je sa svojom postavom stupio na pozornicu 15 minuta do devet navečer. Igličasta plava frizura, napeti radijator trbušnih mišića, tipične grimase uz koje uvijek upada u oči podignuta usna, boksanje rukama! Čovjek nije odustao ni od čega od nabrojanog. Fatalni šarm je još uvijek s njim! S gitarskim čarobnjakom Steveom Stevensom s desne strane, bestijalnim bubnjarem Jeremyjem Colsonom (Steve Vai Band) iza leđa, novopridošlim ritam gitaristom Billyjem Morissonom (Camp Freddy, The Cult) odnosno basistom Stephenom McGrathom s lijeve strane, Billy je uz svoje karakteristike neumornog pozornicnog zabavljača Ljubljani osigurao vrhunski rock n’ roll spektakl.
Jesam li nekoga zaboravio? Dok skupina oru ledinu Generation X klasikom Ready Steady Go, na noge konačno digne otprilike 6.500 nogu (pomnoženo s dva) u dvorani, a Idol nastavlja s Dancing With Myself! Tu Stevens prvi put predstavlja sviranje gitare na leđima (što će u svojoj plejadi akrobacija kroz nastavak ponoviti još nekoliko puta), a dobili smo i prvi izlazni jam. Pa potpuno novi Love is Strange, a na pozornici još uvijek nema bivšeg klavijaturista Dream Theatera Dereka Sherinian, koji je službeni član Idolove koncertne postave. Već programsko uzorkovanje u Love is Strange moglo je nekoga uplašiti da je s Derekom nešto krivo, no stasiti klavijaturist armenskog podrijetla uključuje se na pozornici uz super hit i jednu od najizbrušenijih skladbi Billyjeve karijere zlatnih osamdesetih. Flesh For Fantasy. Prava art poslastica. Kamo god si pogledao, tribine su stojeći promatrale koncertno zbivanje. Kad se karizmatični šef pozornice Billy probije do refrena s peticom, dvorana ga gotovo nadglasa. Čarolija atmosfere je ovaj put jedinstvena! Skladba puna seksizma fenomenalno se pretače u ništa manje pohotni Scream, koji dokazuje da Idol u svom autorskom izrazu uspješno ostaje “Idoliziran” i za novo tisućljeće.
Slijedi kraća stanka, promjena odjeće i Billy se pojavljuje na pozornici s akustičnom gitarom. Uz Stevensovu podršku započinju “Whiplash Smile” hitić Sweet Sixteen, gdje Billy nesebično uvodno razotkriva pozadinu inspiracije koja je kumovala njezinu nastanku. Tekstovi koje je Billy sastavio na floridskom odredištu Coral Castle otkrivaju zakulisje ljubavne drame dvaju latvijskih emigranata u SAD-u, Edwarda Leedskalnina (koji je naime isklesao dvorac od koralja za svoju “slatku šesnaestogodišnjakinju”) i njegove odbjegle zaručnice Agnes Scuffs. Ona je Edwardu pobjegla samo dan prije vjenčanja.
Gotovo flamenko uložak Stevea Stevensa uljuljka dvoranu u Idolov novi mega hit, gdje opet cijela dvorana vitla rukama u zraku i prepušta se grabežljivoj melodiji klasika Eyes Without Face. Stevens ističe svoj gitarski solo, koji je u studijskoj verziji produkcijski namjerno zakopan u pozadinu, što pridonosi općoj pozornicnoj razigranosti i nadgradnji intenziteta ove skladbe. Slijedi potpuno nova i silno pjevna Kings And Queens of the Underground, koja zadržava lijenu, ali opuštenu atmosferu smirene skladbe potpomognute prirodnim zvukom akustike. Billy je oduvijek bio veliki obožavatelj sastava The Doors. Tako im je u Hali Tivoli posvetio svoju verziju L.A. Woman, koju je ekipa razvukla u novi produženi izlazni jam. Nakon nje slijede čak dva Generation X klasika, koji su iznenadili na set listi, s obzirom na bogatu torbu Idolovih autorskih aduta koje pjevač (još) nije istresao iz rukava.
Prilično smo dugo morali čekati na novi hit. Dvoranu prenuo fenomenalni Blue Highway (“Rebel Yell”, 1983), a onda pravi Idol: “Evo skladbe koju svi poznajete!” Razvučeni Rebel Yell donio je jedan od odlučnih vrhunaca koncerta, a dvorana nakon cijelog sata i petnaest minuta ostaje izgladnjela za Idolovom glazbom! Na pozornici se pojavljuju Steve i Billy. U iščekanoj verziji Stevens počinje trzati akustičnu gitaru i dvorana uskoro prepoznaje glavnu melodiju Idolovog klasika White Wedding. Negdje na polovici na pozornici stoji cijela postava. Slijedi finale s potpunim električnim naletom, kojim zapovijeda čvrsta demonstracija karizmatične pojave Billyja Idola. Nije bilo teško predvidjeti da će postava za kraj potpuno zapaliti publiku kad se prihvatila obrade Mony Mony Tommyja Jamesa. Sat i pol. Ljudi hoće još. No to je sve za večeras!
Pratnja pokazuje izuzetnu briljantnost koherentne uigranosti u koju se teško prikrade pogreška. Svi su pokupili djelić Billyjeve podsmješljivosti, nestašnosti i seksizma! Tako pozornicno ujedinjeni, dodatno su osnažili Idolov lik, a magnificiranje prepoznatljivih zaštitnih znakova posjetiteljima je na taj način zašlo još dublje pod kožu! Čak je i zvuk, inače podmuklih karakteristika Hale Tivoli, ovaj put uspješno prošao!
Što reći za kraj? Billy Idol je ostao ono što moraš ostati u zrelim godinama svoje rockerske karijere. Izniman pozornicni karakter koji bježnim pogledom fatalnog potresnog udara začara publiku tako da mu ona bez oklijevanja počne jesti iz ruke. Iza sebe s vrećom hitova, pred sobom s očuvanom žeđi za stvaralaštvom koja ga tjera naprijed. Idol kuje novi album i priči se ne nazire kraj. Vokalno očuvan, da ne govorim o njegovoj vitalnosti, koju bez zadrške može zavidjeti mnogi klinac 30 godina mlađi, koji ga je te večeri došao pogledati u dvoranu Tivoli.
Ruku na srce, Billy bi mogao izvoditi svoju glazbu uz pratnju daleko manje zvučnih imena u postavi. Bez prirodno uvjetovane veze Stevens – Idol jednostavno ne ide. I ne daj bože da bi Stevens ikad slučajno izostao uz Billyja! Billy Idol je pritom dovoljno pametan. Uz izuzetna imena u pratećoj postavi svjestan je da je to jamac popunjavanja dvorana na njegovim koncertima. Doduše, rastu isplate honorara i posljedično cijene ulaznica. Ali narod će platiti. Velika imena jamac su stabilnosti i kvalitete. Zato ljudi s manje intrige i dublje posežu u svoje džepove kad treba nabaviti ulaznicu. Zlatne osamdesete oživljene su na jedinstven način, a Idol je zadržao sve važne prepoznatljive zaštitne znakove svoje jedinstvene karizme pozornicnog izvođača i rock n’ roll zabavljača. Sa svojom darežljivošću i energetskom eksplozivnošću nije gubio vrijeme na opuštanje lakrdijama koje poznaje samo njegov šou teatar! Ne. Te večeri nije bilo junaka koji bi se usudio tvrditi da mu je slučajno bilo žao posjeta rock ikoni! I još jednom ne! Ova turneja nije posvećena best of klasicima. Billy Idol je u set listi zahvatio i karijeru s Generation X, kao i dvije potpuno nove skladbe koje će po svoj prilici biti uključene na njegov novi studijski album.
fotografije: Mojca Perdih
Setlista
1. Ready Steady Go
2. Dancing With Myself
3. Love Is Strange
4. Flesh For Fantasy
5. Scream
6. Sweet Sixteen
7. Eyes Without a Face
8. Kings & Queens of the Underground
9. L.A. Woman
10. King Rocker
11. Running With the Boss Sound
12. Blue Highway
13. Rebel Yell
—dodatak—
14. White Wedding
15. Mony Mony
Galerija slika
