Ignition (EP)
Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Unisonic
Izdavač: Ear Music Records
Izlazak: 2012
Trajanje: 18:25
Ocjena: 3.5/5
E pa, evo nove super power metal postave. Tevtonsko njemačkog podrijetla! Grade je glazbenici koji su zapravo krivci za oblikovanje europskog power metala. Prekaljeni mačkovi, koji potječu, između ostalog, i iz postave “Keeper era Helloween”. To su Kai Hansen i Michael Kiske, što je zapravo njihova prva suradnja unutar prave grupe, nakon što su se razišli u drugoj polovici osamdesetih (Hansen je krajem osamdesetih osnovao Gamma Ray)! Ostatak ekipe nije ništa manje zanimljiv. Ritam sekcija dolazi iz vjerojatno najtvrđeg hard rock sastava koji je ikad nastao na njemačkom tlu – Pink Cream 69! Američki basist Dennis Ward, koji je ujedno i producent ovog EP-a, te bubnjar Kosta Zafiriou, inače menadžer grupe Helloween. To što Michael Kiske i Michael Weikath već godinama ne komuniciraju, dakle, ne utječe na povezivanje drugih glazbenika s Michaelom Kiskeom koji su na ovaj ili onaj način usko povezani s današnjim Helloween. Peti glazbenik je sjajni švicarski gitarist Mandy Meyer, čovjek koji se u prošlosti kalio unutar švicarskih hard rock heroja Krokus i Gotthard, a najviše se urezao u pamćenje kao gitarist grupe Asia na albumu “Astra” (1985). Grupa je osnovana još 2009. kao kvartet, a prošle je godine u svoje redove primila i Kaia Hansena i prerasla u kvintet. Meyer-Hansen, dakle, sanjarska gitarska kombinacija.
Ono što donosi ova pločica prilično je očekivano. Prva predstavljena skladba naslovljena je kar Unisonic. Po grupi, dakle. U njoj grupa predstavlja korijene na kojima su rasli njezini glazbenici. U strofi ne možemo mimo usporedbi s Deep Purple. Povremeni način vođenja stihova, kao i sami stihovi, ne kriju oslanjanje na strofe skladbi Stormbringer i Speed King. Prijelazni dio se zatim razvija u pravoj maniri melodiziranja po uzoru na klasične Helloween, kao i Gamma Ray, sve dok ne nastupi jednostavan, ali himnično zanesen refren! Souls Alive slijedi sličan razvoj događaja, samo što je lišena asocijacija na Deep Purple, a refren će se svidjeti osobito svim ljubiteljima Gamma Ray, Avantasia i Edguy, potonjima dvama svakako zahvaljujući sličnosti Kiskeova vokala s onim Tobiasa Sammeta (Edguy).
Skladbe su sočno začinjene odličnim solažama, a Mayer i Hansen se naravno upuštaju i u stupnjevanje atmosferičnosti, kad riffove nadograde karakterističnim obilježjima njemačkog power metala, što ne kriju ukrasne harmonije u tercama koje su “naslagane” nad riffove. Što se produkcije tiče, možemo ocijeniti samo skladbe Souls Alive i Unisonic, jer su skladbe My Sanctuary i I Want Out (obrada Helloween) koncertne verzije. Ako u ekipi imaš Dennisa Warda, nema brige. Zvuk je nabrijano živ, tipično “Wardovski”, a prije svega bit cijele poante izložena je bas dionica, koja para ravnopravno s užarenom tevtonskom karakteristikom obiju gitara. A dodani I Want Out dobar je pokazatelj stanja vokala Michaela Kiskea. Čovjek se drži dobro i u najvišim registrima. Kao u osamdesetima.
Unisonic su grupa koja u današnje vrijeme popunjava poantu Helloween iz “Keeper ere”. Naravno, daleko od toga da bi to bile iste grupe, no Unisonic s Kiskeom i Hansenom u postavi sada imaju i svako legitimno pravo da uživo izvode prva tri albuma Helloween. To je dobrodošao melem na ranu za sve one koji danas razočarano čekaju da se Helloween možda probude iz stvaralačke i koncertne apatije. Naravno, još je malo prerano da bismo stvarali cjelovitu sliku samo na temelju triju autorskih skladbi EP-a, ali je “Ignition” ipak dobar pokazatelj za ono što nas čeka u ožujku 2012. A to je studijski prvijenac grupe.
Postava
Michael Kiske – vokal
Kai Hansen – gitara
Mandy Meyer – gitara
Dennis Ward – bas-gitara
Kosta Zafiriou – bubnjevi
Produkcija
Dennis Ward
Popis skladbi
01. Unisonic (03:25)
02. My Sanctuary (04:16)
03. Souls Alive (05:14)
04. I Want Out (05:32)