Autor: Urban Bolta
Izvođač: AC/DC
Izdavač: Sony Music
Izdanje: 2011
Trajanje: 111:48
Ocjena: 4.5/5
Na DVD-ju je zgodno uhvaćen taj trenutak u vremenu, kad je sva zemaljska raja ispod pozornice euforično hlepila za svakom kapi znoja koja je curila s čela Briana Johnsona. Četrdeset godina staža i petnaest izdanih albuma jednostavne rock n roll retorike sami za sebe govore da su AC/DC u jesen svog postojanja, pa je odlazak na turneju Black Ice bila jedna od posljednjih prilika da čovjek na vlastitoj koži osjeti žmarce uz slušanje poznatih himni starorockerske škole, čega su bili itekako svjesni i brojni argentinski obožavatelji.
Lokacija snimanja DVD-ja nije odabrana slučajno. Svaki glazbenik koji je ikad svirao u Južnoj Americi znat će reći da je tamošnja publika među svima najtemperamentnija, a koncerti najdoživljeniji, pogotovo ako te podržava sedamdesettisućna masa, koliko ih stane na domaći stadion nogometnog velikana River Plate. Početkom prosinca 2009. AC/DC su tamo u tjedan dana odsvirali tri rasprodana i precizno isplanirana koncerta, a za potrebe video izdanja snimili su sve tri koncertne večeri i prikupljenu građu spojili u jednu cjelinu. Tako su u slučaju eventualnih kiksova prvog dana još uvijek imali na raspolaganju dvije popravne večeri. Snalažljivost ili prijevara..? Prosudite sami.
Širokopotezno zamišljena Black Ice turneja u masovno-komercijalnom smislu oduševljavala je samim vrhuncima i na kraju završila čak na 2. mjestu najprofitabilnijih glazbenih turneja svih vremena. Megalomanski je bio i ulog u izdanje video dokumenta – koncert je iz svih kutova snimalo nevjerojatnih 32 kamere i pobrinulo se da gledatelju pri gledanju DVD-ja iz domaće fotelje ne promakne baš nijedan prizor.
AC/DC su koncertna atrakcija! Grupa živi i diše za masovne nastupe, na kojima njihove škakljive himne poput oluje haraju u svoj svojoj snazi. Nakon adrenalinskog dolaska lokomotive na pozornicu “klokani” su koncert otvorili singlom Rock n Roll Train, prije nego što je s Hell aint a Bed Place to Be krenula ekspresna vožnja prugom vječnozelenih AC/DC klasika. Kinetička energija u masi je neopisiva. Paklenu atmosferu s prepoznatljivim grimasama namjerno cijelo vrijeme podgrijavaju Brian Johnson i neuništivi mališan Angus Young, pri čemu vidno uživaju i, kao i obično, nehotice zasjenjuju ostatak trojca glazbenika. Središnji dvojac spretno iskorištava nekoliko desetaka metara u publiku zasječeni “cat walk”, koji uspješno služi svojoj primarnoj zadaći – još boljoj interakciji na relaciji bend – publika.
AC/DC su minimalisti posebne vrste i jasan dokaz da je za izraz iskonskog rock n roll šusa dovoljan samo udaran riff. Glazbeni minimalizam Australci na pozornici potkrepljuju plejadom komičnih šou točaka koje publiku neprestano drže u pripravnosti. Napuštenu bluzersku himnu The Jack Angus začini skidanjem sve do gaćica, Hells Bells otvara ogromno zvono na pozornici, a skladbu o prljavoj djevojci Whole Lotta Rosie začini umetak megalomanske napuhane lutke koja u pozadini jaše lokomotivu. Mjestimice tako koncert postane prava predstava za oči, a upravo je ta dodana vrijednost pri gradnji atmosfere nužan element koji na ovakve megadogađaje privlači nepregledne mase.
Vječno ista ritam mašinerija Phil Rudd / Cliff Williams i stariji od braće Young, Malcolm, podređuju se zahtjevima showa i svjetlo reflektora prepuštaju malenom Angusu, djedici koji umjesto urednih izglačanih hlača na sebe i dalje radije navlači legendarnu školsku uniformu i prepoznatljivim šepajućim hodom s lakoćom izmamljuje salve oduševljenja. Tu je i frontmen Johnson, kojemu se vokal nakon tri desetljeća službe u AC/DC-ju već čujno istrošio, ali lukavim taktiziranjem međupauza i oslanjanjem na prateći vokal koncert do kraja odvozi zadovoljavajuće.
Za najglasniju dozu oduševljenja pobrinuli su se naravno najveći biseri grupe. Tijekom Dirty Deeds Done Dirt Cheap momci indijanskih korijena među publikom su po staroj nogometnoj navici zapalili baklje, tu su još Thunderstruck, You Shook Me All Night Long i Highway To Hell s jednim od najprepoznatljivijih rock riffova ikad. Nakon povratka na pozornicu zagrmjela je završna For Those About To Rock (We Salute You) sa salvom topovskih udaraca, a vatromet nad Buenos Airesom imao je ulogu trešnje na vrhu šlaga. Ne sumnjam da su u tom veličanstvenom trenutku mnogom posjetitelju oči zalile suze sreće: upravo je čuo, vidio i doživio legende!
Brian Johnson otvorio je koncert zgodnim riječima: “We don t speak very good Spanish, but we speak rock and roll pretty good!”. I kako je u pravu! Dok god je živ duh rock n rolla, živ će biti i duh AC/DC-ja, njegovih besmrtnih promotora – posljednji dokaz za to je upravo “Live at River Plate”. Obavezna kupnja za sve kojima glazba predstavlja put do vrhunske zabave! Doduše, “Live at Donington” dogodio se samo jednom, ali i ovaj video dokument iz Argentine s vremenom će dobiti ugledno mjesto u AC/DC diskografiji.
Postava
Angus Young – glavna gitara
Malcolm Young – ritam gitara, prateći vokal
Brian Johnson – glavni vokal
Cliff Williams – bas gitara, prateći vokal
Phil Rudd – bubnjevi
Produkcija
Rocky Oldham
Popis skladbi
1. Rock N Roll Train
2. Hell Ain’t A Bad Place To Be
3. Back In Black
4. Big Jack
5. Dirty Deeds Done Dirt Cheap
6. Shot Down In Flames
7. Thunderstruck
8. Black Ice
9. The Jack
10. Hells Bells
11. Shoot To Thrill
12. War Machine
13. Dog Eat Dog
14. You Shook Me All Night Long
15. T.N.T.
16. Whole Lotta Rosie
17. Let There Be Rock
18. Highway To Hell
19. For Those About To Rock (We Salute You)
