Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Gentle Giant
Izdanje: 1973
Trajanje: 38:08
Ocjena: 5/5
Članovi sastava vjerojatno bi sliku ovog albuma opisali u obliku šaljive, društveno-kritične priče koja počinje u trenutku kad ljubazni div pokuša ući u staklenu kuću, no ona se zbog njegovih golemih dimenzija u tren oka razleti na tisuću komadića. Ljubazni div se pritom odmah pretvori u shrvanog diva. Moja pretpostavka nije posve izvučena iz zraka, jer naslov i koncept ovog albuma potječu iz duhovitog aforizma na račun zavisti, koji se krije u frazi da “ljudi koji žive u staklenim kućama ne bi smjeli bacati kamenje”. Bio je to tek jedan od mnogih šaljivih štosova ovog legendarnog britanskog progresivnorockerskog sastava, koji se nije ponosio samo iznimno kompleksnim kompozicijama, nego i ništa manje kompleksnom društveno-kritičnom filozofijom i crnim humorom.
Gentle Giant su unatoč svom neobičnom, razuzdanom humoru, ili baš zbog njega, uživali barem toliko poštovanja koliko su ga izgradili u ulozi jednog od najeksperimentalnijih i najeklektičnijih sastava u povijesti progresivnog rocka. U svoje nepredvidljive glazbene variva obično su miješali raznovrsne elemente folka, jazza, simfonike i hard rocka. Potonje su obično polagali na poliritmičke sheme i dodavali im neobična višeglasja uz povremenu pratnju razigranih puhača i gudača. Taj svojevrsni oblik eksperimentalnog prog rocka nastavili su i na izdanju o kojem govori ova recenzija.
“In a Glass House” bio je njihov prvi album nakon odlaska izvrsnog saksofonista, trubača i pjevača Phila Shulmana. Najstariji od braće Shulman odlučio se zbog sukoba s ostalim članovima sastava povući iz uloge aktivnog glazbenika. To se dogodilo odmah nakon završetka turneje “Octopus” (1972). S godinama se doduše uspio pomiriti s bivšim kolegama, ali je kao glazbenik zauvijek ostao neaktivan. Njegov odlazak bio je ključan za manji stilski zaokret, obilježen većom količinom hard rockerskih elemenata i nešto manjim naglaskom na građenju jazzovskih aranžmana. Ostali članovi sastava nakon Philova odlaska lako su se oporavili i zadržali visoku razinu harmonijske i ritmičke kompleksnosti kojom su oduševljavali u prošlosti. Album je u mnogočemu nastavio ondje gdje je stao prethodnik “Octopus”, s time da si je mjestimice priuštio nijansu agresivnije instrumentalne dionice.
Album otvara klasik “The Runaway”, koji sadrži slikovit uvod s razbijanjem stakla. Ova izvrsna kompozicija ugiba se pod težinom razigranih, nepredvidljivih ritmičkih prijelaza, usputnih baroknopastoralnih ubačaja na flauti i udarnih gitarskih pasaža. Ništa manje od šaljivih ritmova predvođenih nezaobilaznom solažom na vibrafonu, oduševljavaju šarene vokalizacije karizmatičnog saksofonista Dereka Shulmana. Uz iznimnu ritmičku i harmonijsku kompleksnost teško je izdvajati doprinos pojedinih instrumentalista, jer cijelo vrijeme sviraju kao vrlo dobro nauljen i jedinstven stroj, bez nepotrebnih duljih solističkih egotripova. “An Inmates Lullaby” nedvojbeno je jedna od najneobičnijih balada, ili bolje rečeno uspavanki, u povijesti progresivnog rocka. Ovdje se vječni šaljivdžije služe najrazličitijim trikovima avangardne uporabe udaraljki, ponajprije kad je riječ o opsežnoj uporabi ksilofona kojom dočaravaju zaštitničko ozračje ljuljajućeg diva. Pratnja Derekova falsetnog vokala u spoju sa slikovitim vokalnim harmonijama pobrinut će se za lijepu uspavanku uz koju bi i najžešći div zaspao kao nježno dijete.
“Way of Life” je poskočna burleska obilježena brojnim nepredvidljivim prijelazima, duhovitim instrumentalnim ubačajima i izbrušenim hard rockerskim gitarskim pasažama. Borbeno raspoloženom pjevanju društvo prave polimetrički ritmovi i neprestano mijenjanje motiva. Tako se kompozicija iz uvodne hard rockerske udarnosti u nastavku prevali u romantičnu, da ne kažem svečanu, baroknopastoralnu sekciju s brojnim simfonijskim elementima. Usput, kao i obično, ne manjka ni obilja avangardnih ritmičkih ubačaja. “Experience” je još jedan omiljeni klasik Gentle Gianta u kojem se mogu diviti ponajprije nekonvencionalnim vokalnim harmonijama, dinamičnoj uporabi orgulja i burleskim ritmičkim ukrasima. Osobno me atmosfera ove kompozicije podsjeća na nestašne crkvene miševe koji razigrano trčkaraju okolo, zadirkuju mačku i debljaju se na darovima bogobojaznih vjernika. Tome nedvojbeno doprinosi svečana uporaba Minnearovih crkvenih orgulja, zborska višeglasja i šeprtljasti ritmovi u režiji Johna Weathersa. Takve baroknocrkvene motive sijeku agresivne Greenove hard rockerske pasaže i razjareno Derekovo vrištanje, koji barem za nuždu unesu nešto djelić ozbiljnosti.
“A Reunion” je kraća, suptilna, baroknopastoralna tvorevina s nježnim zvukovima violine i mandoline, kojima društvo pravi Greenovo osjetljivo pjevanje. Za završno folk rockersko veselje pobrinut će se izvrsna naslovna skladba, u kojoj oduševljava ponajprije kombinatorika hard rockerskih gitarskih pasaža i elemenata pastorale na račun duhovite uporabe flaute, akustične gitare i mandoline. Green svojim udarnim gitarističkim frazama ponovno dokazuje da ga se ne bi odrekao nijedan tvrdorockerski bend tog doba. Takvom folk-hard rockerskom praksom povremeno čak povuku na svoju stranu i svoje progresivnorockerske “rođake” Jethro Tull. U završnim sekundama u obliku zvučnog kolaža ponove se glavni motivi pojedinih skladbi s albuma, zajedno s razbijanjem stakla.
Gentle Giant su s “In a Glass House” stvorili još jedno vječnozeleno remek-djelo, koje se zlatnim slovima upisalo u anale eklektičnog progresivnog rocka. U to je vrijeme unutar vječnih razigranaca više nego ikad gorjela neobuzdana vatra kompozicijskog eksperimentalizma i istraživanja instrumentalnih motiva iz nekih drugih galaksija. Svoje iznimne glazbene talente i vragolastu filozofiju uspjeli su spojiti u onu idealnu kombinaciju koja im je za sva vremena osigurala besmrtni status među glazbenim sladokuscima. “In a Glass House” postigao je na europskom tlu priličnu popularnost, dok u SAD-u uopće nije izašao te je zbog toga dosegnuo kultnu kolekcionarsku vrijednost. U obliku reizdanja na američkom se tlu pojavio tek 2005. godine.
Postava
Derek Shulman – vokal, alt saksofon, sopran saksofon, snimalnik
Gary Green – šesterožičana i dvanaesterožičana gitara, mandolina, udaraljke, alt snimalnik, prateći vokal
Kerry Minnear – klavijature, udaraljke, snimalnik, prateći vokal
Ray Shulman – bas gitara, violina, akustična gitara, udaraljke, prateći vokal
John Weathers – bubnjevi, udaraljke
Produkcija
Gentle Giant
Popis skladbi
1. The Runaway
2. An Inmates Lullaby
3. Way Of Life
4. Experience
5. A Reunion
6. In A Glass House
