In memoriam: Sašo Banovič (20. 5. 1970. – 13. 12. 2021.)

Prije nekoliko dana napustio nas je Sašo Banovič, jedna od važnijih figura s postojnskog kraja Slovenije, koji je svojom angažiranošću, entuzijazmom, žarom i stalnom uključenošću u rock aktivizam ostavio neizbrisiv trag ne samo na lokalnoj, nego i široj slovenskoj rock i metal sceni.

Sašo je prije svega bio izvrstan vokalni interpret, odličan tekstopisac i glazbeni aktivist. Svega se prihvaćao sa srčanim žarom, a svome srcu uvijek je slijedio s potpunom predanošću i golemom angažiranošću, pa je često djelovao kao pogonski motor i veliki motivator, pun pozitivne energije, koje su se vrlo rado brzo nabrali i njegovi glazbeni kolege. U Postojni i okolici bio je kroz devedesete sve do prerane smrti jedan od stupova koji su održavali na životu tamošnji rock’n’roll puls.

Sašo je u karijeri ostavio trag u sastavima Robin F’ Hood, Generacija X, Funkoolo, a snimio je i nekoliko skladbi pod imenom Sash in prijatelji. U prvoj polovici devedesetih Sašo je pokrenuo zajednički glazbeni projekt sa slovenskim gitarskim herojem Markom Lemerjem, nakon kojeg je ostalo nekoliko demo snimaka. Baš u vrijeme prije svoje preuranjene smrti Sašo se s Lemerjem dogovarao o tome da dovrše materijal i izdaju album. Sašo je pisao tekstove i za sastav Mary Rose, a kao autor tih tekstova upisao se na albumima “Feniks” (2006, RockLine recenzija) i “Resničen svet” (2019, RockLine recenzija). Godine 2007. Sašo je otvorio Klub glasbe Jazzy, koji je do 2018., kada je prestao s radom, ugostio brojne poznate domaće, ali i strane rock i metal sastave.

Detaljna povijest sastava Robin F’ Hood i razdoblje Sašine glazbene aktivnosti između 1996. i 2011.:

Robin F’ Hood bili su sastav čiji počeci sežu u 1985. godinu. Godine 1987. sastav je prešao na djelovanje pod imenom Robin Hood. Prvu postavu činili su: Boris Spinelli (vokal), Samo Milharčič (gitara), Željko Bajlovič (bas-gitara), Aljoša Može (klavijature) i Simon Banič (bubnjevi). Pod producentskom palicom Mire Bevca Robin Hood snimili su prve tri autorske skladbe, i to 1988. u ljubljanskom studiju Akademik. Nažalost, neočekivana smrt Mire Bevca učinila je da sastav do svojih prvih snimaka nikada nije mogao doći. Vokalist Boris Spinelli i bubnjar Simon Banič napustili su sastav, a ekipi su se pridružili Postojnčanin Klemen Ogrizek na bubnjevima i vokalist Peter Truden iz Rakeka. Sastav se time odkatapultirao na višu tehničku, ali i skladateljsku razinu te počeo usmjeravati kreativne snage u vlastitu autorsku glazbu. U to vrijeme sastav je stvarao hard rock. Truden je 1990. pozvan u vojsku, a Ogrizek je sastavu predložio Saša Banoviča kao novog pjevača. Robin Hood su u postavi Sašo Banovič, Samo Milharčič, Željko Bajlovič i Klemen Ogrizek u to vrijeme nastupali u društvu domaćih hard rock sastava Šank Rock i Mary Rose, a vrhunac te koncertne ere za sastav bio je nastup u talijanskoj Veneciji.

Godine 1991. Robin Hood snimili su tri nove demo snimke, kao i video spot. Ekipi se pridružio Mitja Šabec, koji je na bubnjevima zamijenio Klemna Ogrizeka. Potonji se priključio sastavu Mary Rose, u kojem je prije njega svirao upravo Mitja Šabec. Dolaskom Šabca sastav počinje gledati prema težim, odnosno metalnim zvučnim elementima, u stilu Pantere, a na njih utječe i iznenadni proboj progresivnometalske senzacije Dream Theater. Kako bi naglasili novi oštriji glazbeni pristup, imenu dodaju slovo F’ i prelaze u Robin F’ Hood. Godine 1994. sastav u svoje redove uključuje jedva šesnaestogodišnjeg, ali izuzetno talentiranog dodatnog gitarista, Sežančana Marka Čepaka. Robin F’ Hood u toj su postavi sredinom svibnja 1994. u studiju Radia 94 snimili pet demo snimaka. Studio je tada bio u fazi izgradnje pa su njegove snimateljske mogućnosti bile ograničene, što je utjecalo i na slabiju kvalitetu snimaka. Sastav je do 1995. odradio hrpu koncerata, no onda je stao s aktivnostima jer je gitarist Samo Milharčič 1995. otišao u vojsku. Sašo Banovič je 1996. pristupio novoosnovanom sastavu Generacija X.

Godine 1998. Robin F’ Hood ponovno se aktiviraju u sastavu Sašo Kuzmanovič (vokal), Samo Milharčič (gitara), Mitja Šabec (bubnjevi), Marko Čepak (gitara), Mitja Kobal (bas-gitara) i Sebastijan Ženko (klavijature). Ta se postava otputila u studio Tivoli i snimila dvije skladbe. Među njima je skladba “Nikdar ne bom” kasnije uvrštena na kompilaciju “Tivolski pomp”. Zbog različitih glazbenih pogleda ta postava nije dugo izdržala zajedno pa je prestala s radom.

U razdoblju između 1996. i 2010. Sašo je djelovao u dva sastava, a 2001. je pod imenom Sash in prijatelji snimio i 9 skladbi koje nikada nisu službeno izdane. U sastavu Generacija X uz Saša na vokalu u prvoj su postavi sudjelovali još: basist Goran Blaško, gitarist Marko Čepak ‘Maki’ , bubnjar Roman Ratej i klavijaturist Sebastijan Ženko. Godine 2007. Sašo se priključio sastavu Funkoolo, u kojem su sudjelovali gitarist Mitja Lončarek (ex-Skytower), bubnjar Simon Barič (ex-Skytower), basist Goran Blaško (ex-Skytower, Generacija X) i klavijaturist Matej Barič.

Godine 2011. okupili su se članovi postave iz 1994., među kojima je bio i Sašo Banovič, te su se vodile ozbiljne rasprave i dogovori o reaktivaciji sastava i snimanju albuma. Nažalost, sve je ostalo na tome. Mitja Šabec je potom otišao živjeti u Švedsku.

“Pusti mi sanje, le še tam se vsi smejimo
Preveč je vseh teh obljub,
Ki dušo praznijo, sesajo voljo vseh idej
Pusti mi sanje, mnogim nam je le to ostalo
Le še tam se vsi, smejimo brez skrbi.”
(dio teksta skladbe Sam II sastava Mary Rose s albuma “Resničen svet” (2019), koji je napisao Sašo Banovič)

• Pri izradi ovog članka sudjelovali su: Goran Blaško, Samo Milharčič i Eki Alilovski, kojima se u ime ekipe RockLine zahvaljujem na dostavljenim informacijama i podacima. Bez vaše izdašne pomoći ovog članka zasigurno ne bi bilo.