Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Moody Blues, The
Izdavač: Decca Records
Izlazak: 1968
Trajanje: 42:07
Ocjena: 4.5/5
Momci iz Birminghama, The Moody Blues, u drugoj su polovici šezdesetih hrabro preuzeli pionirsku ulogu na području psihodeličnog rocka i simfonijskog progresivnog rocka. U vrijeme kad su se zaputili u “potragu za izgubljenim akordom”, već su bili cijenjeni kao jedan od najžešćih psihodelično-rockerskih sastava. Ulogu velikih rock inovatora izborili su prethodnim albumom “Days of Future Passed” (1967), prijelomnim djelom na polju spajanja popularne i klasične glazbe. Njihova suradnja s orkestrom na tom albumu u mnogočemu je udarila temelje ranim oblicima simfonijskog progresivnog rocka.
Za razliku od “Days of Future Passed”, gdje je orkestar imao ključnu ulogu u stvaranju pojedinih simfonijskih aranžmana, Moodyji su na “In Search of the Lost Chord” odabrali drukčiji pristup i sve instrumente odsvirali sami, što se osjeća u njegovoj samouvjerenijoj naravi u usporedbi s konceptualno ambicioznijim prethodnikom. Pritom su prvi put eksperimentirali s nekim za ona vremena egzotičnim instrumentima. Za njihovu popularizaciju ipak su najviše zaslužni veliki uzori Beatlesi. Gitarist i glavni pjevač Justin Hayward tako se, primjerice, poigrao s indijskim sitarom, dok je klavijaturist Mike Pinder otkrivao zvučne razmjere tambure. Flautist i udaraljkaš Ray Thomas prihvatio se oboe, a basist John Lodge ugodio je čelo na frekvenciju svoje bas-gitare. Središnju ulogu u stvaranju eteričnih simfonijskih aranžmana ponovno je odigrao Pinderov melotron. Krajnji rezultat takvih eksperimentiranja bio je taj da je njihov zvuk unutar uobičajenih psihodelično-simfonijskih valova upio i nešto elemenata orijentalne mistike.
Kroz album se provlači psihodelični kvazi-koncept jer se lirske poruke većine skladbi odnose na pojedinčevu težnju za duhovnim usavršavanjem. I sam naslov albuma djelomice se nadovezuje na spomenuti koncept duhovnog procvata, budući da se potraga za mističnim “izgubljenim akordom” odnosi na poznatu duhovnu mantru “Om”. Ne treba nagađati da su znatnu težinu u skladanju i pisanju tekstova za ovaj album imale i razne opojne tvari, kojima je u tom razdoblju uspjelo izbjeći tek šačici rock sastava.
U skladu s praksom albuma “Days of Future Passed”, i ovaj put album otvaraju kraćom recitacijom koja sadrži histeričan smijeh i služi kao uvod u hit singl “Ride My See-Saw”, najpoznatiju skladbu s albuma. Ta Lodgeova klasika, koja još i danas ne smije izostati s njihovih koncerata, energetski je visoko potentan rock’n’roller s melodičnim višeglasjem i eteričnom pozadinom melotrona. “Dr. Livingstone, I Presume”, koja govori o poznatom susretu slavnog britanskog pustolova Davida Livingstonea i H. M. Stanleyja, nadasve je simpatičan primjer klasične engleske ekscentričnosti. U toj dječjoj skladbici ima puno šaljivih ritmova i grimasastih melodija, ali i eteričnih simfonijskih aranžmana i hipnotičnih višeglasja.
Melankolični “House of Four Doors”, koji je podijeljen na dva dijela, predstavlja zanimljiv, epski trenutak potpunog skladateljskog otriježnjenja. U tekstu je prisutna fantastična priča o tajanstvenoj kući usred šume koju posjećuju nepozvani posjetitelji. Za uvjerljiviju atmosferu pomogli su si efektima škripanja vrata. Između dvaju dijelova “kuće četvera vrata” smjestio se epski “Legend of Mind”, jedno od najjačih djela na albumu s nizom ukusnih simfonijskih aranžmana na melotronu. Za brojne pastoralne finese pobrinuli su se Haywardova akustična gitara i Thomasova flauta, dok psihodeliju unose hipnotična višeglasja. Jedini minus te klasike jeste jeftin tekst, koji je u osnovi hvalospjev LSD guruu Timothyju Learyju, čovjeku koji je cijeli život promovirao uporabu psihoaktivnih tvari kao izgovor za postizanje viših oblika duhovne svijesti. Romantični “Voices in the Sky” drugi je hit singl s albuma na kojem oduševljava ponajprije Haywardovo osjećajno pjevanje uz pratnju brojnih pastoralnih aranžmana na flauti i akustičnoj gitari.
“The Best Way to Travel” psihodelični je marš s Mikeom Pinderom u ulozi glavnog pjevača. Središnja melodija izgrađena je na sitaru i akustičnoj gitari. Mistični “Visions of Paradise” sadrži eterične harmonije na flauti i tambure te dramatično Haywardovo pjevanje. Gotovo je nemoguće zamisliti da je ova Haywardova oda vizijama raja nastala bez uporabe opojnih tvari. “The Actor” klasična je Haywardova ljubavna balada s pastoralnom pratećom melodijom na flauti i akustičnoj gitari te tekstom o neuzvraćenoj ljubavi između gledateljice i kazališnog glumca. Njegove rane balade nosile su zavodljiv eterično-arhaičan šarm, ponajprije zahvaljujući odličnoj vokalnoj ekspresiji i snažnoj pozadini melotrona, dok su u kasnijim godinama nažalost postale doslovno patetične i jako zaslađene. Nakon kraće recitacije slijedi završni “Om”, jedna od najslikovitijih tvorevina na albumu, jer sadrži niz orijentalnih aranžmana preko šarolikog izbora instrumenata te povremeno popratno mantranje na koje bi bio ponosan i dalaj lama. U psihodelično doba takvi su eksperimenti s orijentalnom narodnom glazbom postali vrlo popularni pa ne čudi da ta skladba ima mnogo sličnosti s klasikom The Beatlesa “Within You Without You”.
“In Search of the Lost Chord” unatoč arhaičnosti nekih motiva i općenito poprilično naivnim lirskim sadržajima klasik je psihodeličnog rocka i važan album u razvoju ranih oblika progresivnog rocka, koji i danas zaslužuje svako poštovanje. Moodyji su na njemu prvi put počeli eksperimentirati s utjecajima orijentalne glazbe, čime su svoj karakteristični orkestralni zvuk proširili prema novim zvučnim obzorjima. Jednako je tako primjetan njihov napredak u ulozi skladatelja i instrumentalista, zbog čega se isplatilo žrtvovati pomoć orkestra. Vječni glazbeni romantičari odigrali su u razdoblju velikih promjena i eksperimenata unutar popularne glazbe jednu od ključnih uloga. Njihova je glazba u narednim godinama postajala sve kompleksnija, iako su cijelo vrijeme zadržali karakterističnu pristupačnost i visoku razinu melodičnosti, čime su zaslužili status jednog od najomiljenijih, da ne kažem najpučkijih, progresivno-rockerskih sastava svih vremena.
Postava
Justin Hayward – vokal, akustična gitara, električna gitara, 12-žičana gitara, sitar, klavijature, bas-gitara, udaraljke
John Lodge – bas-gitara, akustična gitara, čelo, tamburin, vokal
Graeme Edge – bubnjevi, klavir, udaraljke, govoreni vokal
Ray Thomas – flauta, oboa, sopran-saksofon, tamburin, vokal
Mike Pinder – melotron, klavir, akustična gitara, čelo, autoharfa, bas-gitara, tambura, vokal
Produkcija
Tony Clarke
Popis skladbi
1. Departure
2. Ride My See-Saw
3. Dr. Livingstone, I Presume
4. House Of Four Doors (Part 1)
5. Legend Of A Mind
6. House Of Four Doors (Part 2)
7. Voices In The Sky
8. The Best Way To Travel
9. Visions Of Paradise
10. The Actor
11. The Word
12. Om
