Izvajalec: Duff McKagan's Loaded
Založba: Century Media
Izid: 2009
Trajanje: 49.50
Ocena: 2/5
Duff McKagan’s Loaded su nedavno ponovno orbitirali s albumom svježih cvjetova koji su u osnovi zapravo samo blijeda nadogradnja već tolikokrat čutog punkerskog instrumentarija. Sick je ploča brojnih površno nabacanih glazbenih utjecaja koji su na ovoj ili onoj točki Duffova životnog puta tog gospodičića tjerali na često prebrzu ejakulaciju. Predvidljivo, albumu ne manjka neukroćenih punk rockerskih nagnuća, nagomilanih u na prvi pogled golem rušilački potencijal, koji pak nema nikakva vrijedna spomena učinka!
Duboko u Duffovoj podsvijesti tinja prije svega divljenje punku i s njim povezanim arhaičnim strujanjima, na kojima gospodičića temeljito premeće još od ranih Guns N’ Roses dana nadalje. Kako god okreneš, punk je bio i zauvijek će ostati jedan od ključnih elemenata Duffove nespretne izražajne tehnike. Odatle potječe i koketiranje s temperamentom velikih idola The Stoogies, koje se na Sick može osjetiti praktički od prvih beskompromisnih udaraca istoimenog uvodnika nadalje. Crvena nit albuma tako je ovakvo ili onakvo podoživljavanje davno pokrenutih punk revolta. A ako išta, onda nostalgije na Sick zasigurno ne manjka. The Slide vrlo je vjerojatno namjerno naslijedila psihofizičke defekte The Damned klasika New Rose, a za No More se, recimo, čini kao da se samo nespretno pretvorila iz neke posebno oštre Fear mešetarije. Duffova četa nam u uskom okviru dobro poznatog koncepta servira i nekoliko ne baš uvjerljivo izvedenih pokušaja koketiranja s melodijski zahtjevnijim motivima, na kojima brzo pogore IOU i Mothers Day. Osim činjenice da Duff još zdaleka nije dorastao ulozi plodnog glazbenika s jasno postavljenim ciljevima i vizijom, njegov problem uz sve ostale atribute apsurdnog tinejdžerskog divljanja leži i u vokalu. Budući da sam nikad nije baš spadao u kategoriju glazbenika zavidnih sposobnosti glasovnog manevriranja, a povrh svega gospodičićev glas i 2009. ostaje lišen konkretnije sadržajnosti karaktera, cvrkutanje na klasično teško rokerski okovanim motivima zadaje mu nemalo muke, barem u smislu uvjerljivosti. Pokušaji zrelijeg i malo promišljenijeg stvaranja, za kojima teži duhomorna serija spačkarija Blind Date Girl, No Shame i Wasted Heart, tako kljaste ionako osiromašenu paletu vrijednih momenata kojima Sick raspolaže.
Ako u tvom nježnom tjelešcu ne tinja nezaustavljiva želja za konzumiranjem kvazi punkerske buke, onda ćeš Sick previdjeti bez ikakvih spomena vrijednih psihosomatskih potresa, čak i ako spadaš u kategoriju nepopravljivih štovatelja dijela obitelji “pištolja i ruža”. Tako je to, na radikalnu promjenu načina razmišljanja, kojom bi se stvaralački jezik 45-godišnjeg McKagana barem malo proširio, očito još ne ide tek tako kladiti se. U svakom slučaju, Duff McKagan mogao bi višak slobodnog vremena, koji se stričeku nudi pod krinkom novačenja svježeg i poslušnijeg Velvet Revolver vokalista, potrošiti na neki produktivniji način!
Zasedba
Duff McKagan: vokal, gitara
Mike Squires: gitara
Jeff Rouse: bas
Geoff Reading: bubnjevi, prateći vokal
Produkcija
Duff McKagan
Popis skladbi
1. Sick
2. Sleaze Factory
3. Flatline
4. IOU
5. The Slide
6. Translucent
7. Mothers Day
8. I See Through You
9. Forgive Me
10. No Shame
11. Blind Date Girl
12. Wasted Heart
13. No More
