Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Kaipa
Izdavač: Inside Out Records
Izdanje: 2010
Trajanje: 70:05
Ocjena: 3/5
“In the Wake of Evolution” drugi je studijski album kultnih švedskih progresivaca Kaipa nakon odlaska dugogodišnjeg gitarista Roinea Stolta (The Flower Kings, Agents Of Mercy). Kaipa od ponovnog okupljanja 2000., kad im je izdavačka kuća Inside Out omogućila novo uskrsnuće i time donijela svježu bazu sljedbenika, izdaju kvalitetne uratke s modernom produkcijom, koje krasi visoka instrumentalno-tehnička dovršenost i smisao za gradnju razgranatih, pompom nabijenih simfonijskih prog rock epova u maniri Yes, ELP i Genesis. Ništa drukčije nije ni s novim albumom, kojem se s tehničke strane opet nema što prigovoriti, dok se u pojedinim segmentima ne iskazuju previše dobro, ponajprije kad je riječ o samoj atmosferi albuma, koja je i ovaj put krajnje predvidljiva te tako ostavlja otvorenim mnogo neispunjenih želja.
S glazbenicima poput Jonasa Reingolda (basist u grupama The Flower Kings i Karmakanic), Morgana Agrena (bivši koncertni bubnjar kod Franka Zappe) te klavijaturista i šefa sastava Hansa Lundina nedvojbeno bi željela surađivati takoreći svaka suvremena prog rock, a i mnoga klasičnorockerska grupa. Svi ti glazbenici zaslužni su za obilje fantastičnih, epskih aranžmana na bazi fuzije simfonike i rocka, gastronomskih solaža i nepredvidljivih vremenskih prijelaza, dok gitarist Per Nilsson nikako nije usporediv sa Stoltom jer mu unatoč širokom tehničkom spektru nedostaje Roineova smisla za duhovitost i suptilnost pri stvaranju gitarskih fraza i solaža.
Mnogo veći problem koji muči “In The Wake Of Evolution” i Kaipu općenito posljednjih deset godina jest zarobljenost u stalno iste kompozicijske obrasce, pa već nekako točno znaš što možeš očekivati od svakog novog albuma, te pretjerana nametljivost s propovjedničkim “new age” tekstovima kojima ne postižu željeni učinak, nego u najboljem slučaju podsjećaju na drugorazredne Yes, a u najgorem na ostarjele hipije koje je vrijeme potpuno pregazilo. Kaipa su vječni veseljaci, čak i veći od Cvjetnih kraljeva, što znači da im ‘cvjetići neprestano cvjetaju’. Drugi je problem često iznimno naporan vokalni nastup “vječnih” suradnika, gospođe Aleene Gibson i Patricka Lindstroma (Ritual). Gospođa Gibson čim zađe u visoke linije počne ići na živce, dok Lundstrom u svojim čestim pokušajima da postigne boju glasa srodnu Freddieju Mercuryju (Queen) ispada priličan patetičan i neukusan.
Najveća je ironija Kaipe to što je riječ o jednoj od najstarijih i najcjenjenijih švedskih prog rock formacija, koja danas mnogo više podsjeća na suvremene prog rock revitaliste tipa The Flower Kings, s kojima i nakon Stoltova odlaska ima najviše srodnog u glazbenom i lirskom izrazu. Naslovna skladba posve je tipična, da ne kažemo već stereotipna veseljačka Kaipa tvorevina, puna prijaznih melodija i visokih tonova, dok tekst sadrži aluzije na neuništive uratke prog rock velikana poput The Moody Blues i Yes. Čim se oglasi gospođa Gibson, gotov je početni zamah, dok je u paru s Lindstromom, nažalost, glavni uzrok iznenadne sterilnosti i usiljenosti. Sve bi skupa bilo mnogo bolje da je cijeli album instrumentalan.
“In the Heart of Her Own Magic Field” zahvaljujući folk elementima podsjeća i na neku Ritual tvorevinu, dok drugarica Gibson još jednom dokazuje da bi joj se vokal bolje uklopio u folk rock ili pop rock, jer je to ujedno jedina skladba na albumu na kojoj je njezino pjevanje podnošljivo. “Electric Power Notes”, koja s više od sedamnaest minuta igra ulogu super epa, zahvaljujući bogatim simfonijskim aranžmanima i sjajnim improvizacijama daleko je najbolji uradak na albumu. Jedini su problem opet vokali, koji su ovaj put na sreću uglavnom u pozadini i ne uspijevaju narušiti epsku atmosferu. Instrumental “Folkia’s First Decision” još je jedna “izgubljena” Ritual tvorevina u kojoj kraljuju barokni aranžmani na flauti u izvedbi Fredrika Lindqvista, koji je najpoznatiji kao član spomenute grupe. Obećavajući “The Words Are Like Leaves” nabijen je gitarskim klasicizmom i veličanstvenim simfonijskim aranžmanima, no gotovo ga potpuno uništava Gibsonova svojim graktavim vokalnim nastupom, dok se Lindstrom nikad ne umara od svojeg neuspjelog nastojanja da postane Freddiejev dvojnik. Preostale tri kompozicije slijede stilske obrasce i zvučne smjernice prethodnih skladbi, što znači da slušatelja instrumentalno oduševljavaju, dok će vokali većinu lako zamoriti.
S “In the Wake of Evolution” Kaipa su izdali još jedan album po želji dugogodišnjih sljedbenika, koji i ovaj put slijedi sve njihove ustaljene skladateljske obrasce i kao takav ne donosi ništa uzbudljivo novo zbog čega bi bilo opravdano redovito stvaranje novih studijskih uradaka. Album će se svidjeti simfo prog fanaticima i većini ljubitelja prog revitalističkih sastava poput Transatlantic, Spock’s Beard i The Flower Kings, jer unatoč tome što Kaipa potječu iz “zlatnih” sedamdesetih, danas, i zahvaljujući produkciji, imaju više zajedničkog s navedenim sastavima nego sa svojim vršnjacima, dok će onima koje oduševljavaju eksperimentalniji pristupi i koji vjeruju da unutar progresivnog rocka još zdaleka nisu istražene sve mogućnosti biti prilično dosadan. Nada da će u svoje redove u bližoj budućnosti dovesti prikladnije pjevače vjerojatno je potpuno suvišna, jer stare drugove za prošle usluge uvijek treba nagraditi mrvicom pažnje, makar njihov pjevački nastup nudi više lošeg nego dobrog.
Postava
Patrik Lundström – vokal
Hans Lundin – klavijature i prateći vokal
Jonas Reingold – bas gitara
Morgan Ã…gren – bubnjevi
Per Nilsson – električna i akustična gitara
Aleena Gibson – vokal
GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
Fredrik Lindqvist – flaute
Elin Rubinsztein – violina
Produkcija
Hans Lundin
Popis skladbi
1. In The Wake Of Evolution (10:57)
2. In The Heart Of Her Own Magic Field (5:12)
3. Electric Power Water Notes (17:51)
4. Folkia’s First Decision (2:33)
5. The Words Are Like Leaves (5:36)
6. Arcs Of Sound (8:22)
7. Smoke From A Secret Source (9:24)
8. The Seven Oceans Of Our Mind (10:09)
