Mjesto: Ljubljana / Metelkova / Slovenija
Datum intervjua: 24.11.2010
Macabre su u osnovi death metal sastav iz Chicaga. Dugovječni sastav u karijeri nikad nije mijenjao postavu, a razvio je osebujan glazbeni stil koji predstavlja unikatnu i na milje prepoznatljivu fuziju thrasha, black, death metala i grindcorea. Tome dodaš elemente jazza, akustike, čak i dječjih pjesmica i rodi se nešto ekstravagantno. Pogotovo kad u to upleteš tekstove o serijskim ubojicama. Postaneš svjedok nove glazbene dimenzije metala, nazvane »murder metal«. Macabre su u studenom 2010. nastupali po Europi u društvu sastava Napalm Death, Immolation i Waking the Cadaver te tako odsvirali i koncert u Ljubljani na Metelkovi.
Za uzbudljivu priču o serijskim ubojicama vrijeme je za RockLine odvojio vođa sastava, vokalist i gitarist Lance Lencioni, poznat pod umjetniškim nadimkom »Corporate Death«.
RockLine: Vaš novi album »The Grim Scary Tales« donosi nov pristup u vašem glazbenom karakteru. U gorište ulazi povijest ubojstava, pa djeluje kao konceptualni album, ali ovdje je riječ o drukčijem pristupu nego na albumu »Dahmer«. Koje nam to lude ubilačke vizure Macabre donose novim albumom?
Lance: Priče su na albumu predstavljene kronološki. Na albumu zapravo postoji neki koncept, ali ne u stilu albuma »Dahmer«, koji je crpio iz zgoda jednog čovjeka. Naš fokus za novi album bio je zapravo to da pronađemo mentalno najbolesnije ljude u povijesti čovječanstva. Likove klaonika, one koji su postrijeljali desetak ljudi i slično,… Album počinje u doba Rimskog Carstva, kad neka djevojka otruje Neronova oca, rimskog cara, zatim se nastavlja o Neronu, pa je tu Vlad II., poznat kao grof Drakula, pa grofica Bathory,… Što se tiče skladbe Countess Bathory, riječ je zapravo o obradi sastava Venom. Isprva sam pripremao svoju autorsku verziju o grofici Bathory, ali mi je Venomova verzija djelovala vrlo privlačno pa sam rekao: »Zašto vraga se ne bih pokušao naučiti nju, ha, ha, ha,..?« I ispalo je. Naš novi album kronološki završava s Prvim svjetskim ratom. Slijedit će mu i drugi dio, dakle od Drugog svjetskog rata pa kronološki prema gore, do modernih vremena. O serijskim ubojicama poput Teda Bundyja, Alberta Fisha,.. Iduće godine počinjemo raditi na novom albumu.
RockLine: Što je bilo presudno za to da je novi album nastajao toliko dugo? Na njega smo čekali gotovo osam godina.
Lance: Trebao sam pauzu. Ponekad ti jednostavno treba odmor jer ne nalaziš inspiraciju za skladanje glazbe. Vratio sam se jači. O ubojicama nekoliko godina nisam čitao ništa. Prije otprilike dvije godine tek sam počeo pisati materijal za novi album. Obično kombiniram oboje. To da pišem glazbu i stihove, no s stihovima mi ide bolje, tako da oni obično nastaju prvi, a za njima dolaze ideje za same glazbene motive. Ponekad mi se melodija otkrije u glavi dok pišem stihove. Brzo otrčim kući, uzmem snimač i gitaru te te ideje brzo snimim, inače odlebde še brže u potpuni zaborav. Pristupa je mnogo i teško mogu dati op¸u formulu glede stvaranja, no svaki od tih pristupa je učinkovit i na kraju uvijek donosi željene rezultate.
RockLine: Novija stvar koju smo dobili od Macabre je i izdanje EP-a »Human Monsters«. Međutim, izašao je samo u vinilnoj verziji. Zbog čega ste se odlučili na taj potez?
Lance: Bili smo u studiju s namjerom da počnemo raditi na albumu »The Grim Scary Tales«. S inženjerom Geoffom Montgomeryjem. On je naime veliki ljubitelj Macabre pa je jednom prilikom rekao: »Dečki, za vas bih htio pripremiti demo!« Ponudio se posve besplatno, s namjerom da nam predstavi svoj studio i da dobijemo osjećaj kako Geoff radi u svom novom studiju, kako taj studio zapravo funkcionira i da se uvjeri hoće li nam se stvarno svidjeti sam studio. Svidio nam se studio, svidjelo nam se kako Geoff radi, tako je stvar putovala do Curbyja, jednog od organizatora festivala Obscene Extreme, koji je u Češkoj skupio izdanje ograničeno na 1000 komada. Samo na vinilu. Vratili smo se u studio gdje smo ponovno snimili nekoliko pjesama, istih kao na EP-u, ali prilagođenih za CD izdanje, kao i druge. Budući da je snimanje CD-a trajalo dulje, bilo je i dulje vremena na raspolaganju za brušenje zvuka, pa smo zvukom CD-a naravno zadovoljniji. No i zvuk vinilnog izdanja EP-a »Human Monsters« nipošto nije za bacanje. Učinilo nam se vrlo zgodnim da prije pravog albuma izdamo i nešto zanimljivo. To je bio taj EP. Ljudi ga vole i to je bit. Nadam se da će i ploča »The Grim Scary Tales« moći iziće na vinilu.
RockLine: S obzirom na to da je vaš novi album već dostupan za »skidanje« i to prije službenog izlaska, zanima me kakvo je tvoje mišljenje o ilegalnom »skidanju« albuma, u vezi s Macabre i općenito?
Lance: To nas sve svakako barem malo boli, pa ipak se time nije ni vrijedno baviti. Danas je za sastav važno da svira, da se pojavljuje na turnejama, jer se albumi više ne prodaju. Spašava te zarada s turneja, uključujući prodaju službenih suvenira. Ni veći sastavi više ne prodaju albume u takvoj količini kao nekoć. Trgovine s CD-ima se zatvaraju i slično. Mišljenja su tu doduše podijeljena. Ja načelno ne pečem CD-e, to činim iznimno i samo kad ne mogu dobiti određeni album koji je recimo rasprodan. Za mene je bit albuma to da kad ga dobijem, mora biti u originalnoj ambalaži, s tekstovima skladbi itd…. I naši fanovi su takvi. Žele Macabre CD-e koji su originalni.
RockLine: Vratimo se albumu »Dahmer«. Konceptualiziran je pričom o serijskom ubojici Jeffreyju Dahmeru. Kako to da si se odlučio izabrati taj koncept za album? Je li to možda tvoj najdraži lik među ubojicama, ili?
Lance: Uop¸e ne. Samo, u vrijeme kad je nastao taj album, mediji su bili puni Jeffreyja Dahmera. Isprva smo mislili snimiti samo jednu pjesmu vezanu uz Jeffreyja Dahmera, a onda se u vrijeme snimanja pojavila gomila informacija koje su mediji ispuštali u javnost i rekli smo si: »Snimimo onda cijeli album o Jeffreyju Dahmeru«. Cijela ta zgoda od njegova djetinjstva, kad je secirao pse, nabijao njihove glave na kolce, postao ozbiljan alkoholičar još prije punoljetnosti, pa sve do dana kad su mu stavili lisice i kad je kasnije i sam nasilno ubijen u zatvoru, cijela ta priča djelovala je kao smislen povod za nastanak konceptualnog albuma. Nakon toga snimili smo »Morbid Campfire Songs«. Riječ je o akustičnom EP-u od pet skladbi. Zamišljen je kao glazba za djecu, s »lijepim« vokalima (čisto pjevanje, nap. prev.), s glazbom koja se temelji isključivo na akustičnim gitarama. Zapravo sam počeo pisati album o Albertu Fishu, koji bi se trebao zvati »Fish Tales«. Dakle, trebalo je biti album o Albertu Fishu s glazbom za djecu, o tome kako Albert Fish jede djecu. Album nije dovršen i nikad nije izašao. Možda će se to dogoditi u budućnosti. Dakle, ideja o takvom, posve akustičnom albumu o Albertu Fishu rodila se u vrijeme dok smo stvarali konceptualni album o Jeffreyju Dahmeru.
RockLine: Tko je inače tvoj favorit među serijskim ubojicama?
Lance: Mislim da upravo Albert Fish. Najzanimljiviji je od svih. Zamisli tipa koji ide okolo, traži djecu i onda ih pojede. Tu je toliko »bolesti« u tim djelima, kao i perverzija, preporučujem ti da pročitaš kad koju knjigu o tome. Primjerice knjigu »The Cannibal«, koja svjedoči o Albertu Fishu. To je odlična knjiga.
RockLine: Kako si uspio kroz dugih 25 godina zadržati postavu sastava zapravo netaknutom? Ja ne mogu nabrojiti ni jedan sastav kojem je to uspjelo.
Lance: Sa sastavom smo počeli 1981., kad smo se upoznali u srednjoj školi. Svakako nas nisu uvijek okruživali lijepi trenuci. Bilo je i teško, ali preboliš to. Nismo tip ljudi koji bi, ako dođe do toga da zaiskre, odmah postavili jedan drugoga pred činjenicu: »To je to! Prestanimo s Macabre!« Nesuglasice uvijek riješimo razgovorom. Sve riješimo među sobom. To da bismo mijenjali članove naše ekipe, nije način. To ne vodi nikamo. Nikako nam se to ne sviđa, a svakako ni ljudima koji nas prate i slušaju našu glazbu.
RockLine: Macabre ste bili na sceni kad je počeo death metal. Smatrate se pionirskim sastavom i jednim od suosnivača tog žanra. Ipak, nekako ste ostali previđeni, a na sceni nikad niste dobili pravu vrijednost i priznanje za svoj rad. Kako ti to vidiš odnosno kako si to tumačiš?
Lance: Znaš da nitko od nas o tome nikad nije ozbiljno razmišljao. Uvijek smo željeli biti brzi, glasni i drukčiji. Volim puno različitog death metala. O pionirstvu ne znam puno. Bili smo jedan od ranih sastava u žanru koji se tada pojavio na sceni.
RockLine: Ali utjecali ste i na kasniji razvoj grinda i slično?
Lance: Okej, sigurno smo nadahnuli i druge sastave. Kad pjevaš o ubojicama, to ni nije više death metal ili black metal, nego murder metal. Tu možemo govoriti o pionirstvu, u smislu da smo uveli priče o serijskim ubojicama u metal. Međutim, prije više od 100 godina bili su trubaduri. Oni su putovali okolo i opjevavanjem aktualnih priča koje su čuli na različitim krajevima i mjestima pjevali među ostalim i pjesme o ubojicama. Mi zapravo radimo isto. Samo u drugim vremenima.
RockLine: Poznati ste kao fuzionisti mnogih metal žanrova. Od thrasha, death, black metala, pa grindcorea, tu su elementi jazz glazbe, pa dječjih rima odnosno dječjih pjesmica. Kako se razvila ta luda ideja i s njom tako lude skladbe?
Lance: Volim raznolikost. Da se bavim samo jednim stilom, počelo bi me jako dosađivati. To vrijedi i da koristim samo jedan stil pjevanja. Puno sam slušao i još slušam i klasičnu glazbu. Volim djela J.S. Bacha, volim i glazbu sastava The Beatles,…
RockLine: Prije smo već spomenuli EP »Morbid Campfire Songs«, koji je izašao 2002. Riječ je o posve akustičnom EP-u. Postoji li mogućnost da ćemo u budućnosti dočekati još koji sličan akustični EP od Macabre?
Lance: To je ono o čemu sam govorio malo prije. Volio bih da sastav dovrši drugi dio albuma »The Grim Story Tales«, to bi se trebalo dogoditi iduće godine. Nakon toga ću se uhvatiti dovršavanja materijala o Albertu Fishu. Prije ne, jer novi studijski album traži najviše pozornosti i koncentracije, no velika je vjerojatnost da ćemo nakon novog studijskog albuma dovršiti i rad o Albertu Fishu. Puno materijala o tome već je napisano. I vjeruj mi, taj materijal je »bolesno poremećen«, uključujući stihove he he he….
RockLine: Jesi li čuo za famoznog slovenskog ubojicu Metoda Trobca?
Lance: Ne.
RockLine: Bio je poznat po tome što je žrtvu obično silovao, ubio i zapalio…
Lance: Stvarno? Znaš, tih je ubojica toliko da jedva stižem pratiti sve skupa, ha, ha, ha,…
RockLine: Kakvi su onda kratkoročni planovi za sastav?
Lance: Novi album izlazi u siječnju 2011., slijedi proljetna turneja. Na njoj ćemo biti glavni nositelji, sa sobom ćemo povesti sastav General Surgery. Sve će se to dogoditi u travnju. Govorim o europskoj turneji. Turneja će trajati mjesec dana, ali ne znam točno koje ćemo države i gradove posjetiti.
RockLine: Pripremate li kakvo posebno iznenađenje na koncertima nove turneje?
Lance: Produbit ćemo i proširiti scenografiju i sam odrski teatar. Obući ćemo se u »seljačiće«, zatim će nam se na pozornici pridružiti »ubojice«, kao među ostalima The Zodiac Killer, Albert Fish,… Sve to htjeli bismo poduprijeti i video dokumentacijom . Vidjet ćemo što će donijeti budućnost.
RockLine: Koliko si zadovoljan tijekom trenutne turneje zajedno s Napalm Death i Immolation? Razumijete li se s tim dečkima?
Macabre: Super se imamo. Osjećaj je odličan općenito kad vidiš da je puno ljudi koji te na pozornici gledaju prvi put i postanu oduƒevljeni pa onda kupe tvoje CD-e i majice. Vrlo sam zadovoljan razvojem trenutne turneje. S Napalm Death i Immolation već smo nastupali na prijašnjim turnejama i dečki iz oba sastava su stvarno super. To vrijedi i za prvi sastav ovog paketa Waking The Cadaver, s kojima pak prvi put nastupamo na turnejama, ali su također okej dečki.
RockLine reportažu s koncerta Macabre, od 24.11.2010., u Ljubljani (Menza p.k.), možete pročitati OVDJE.
pitanja pripremio: Rok Klemše
intervju vodio: Petar Mačinkovič
tekst preveo i uredio: Aleš Podbrežnik
Galerija slika
