In Your Face

Jedan od najkontroverznijih, a ujedno i najnepoznatijih i “najmisterioznijih” slovenskih bendova prvi se put dostojno predstavlja pločom In Your Face.

7th Angel su “straight in your face” hard rockeri s uvjerljivim smislom za poštenu prljavštinu i opscene igrice! Kvartet iz Slovenske Bistrice djeluje već s prvijencem “In Your Face” kao koherentna i čvrsta cjelina. Prije svega iznenađuje učinkovita i odlučna interaktivna komunikacija između bas gitare i bubnjeva, koja rezultira prvorazrednim sijanjem učinkovite eksplozivne dinamike, a ona je nužno elementarno postolje na kojem grade gitarski riffovi i u koje se uklapa melodija s glavnim stupom 7th Angel na vokalu.

Dečki su dovoljno napadački da je lupanje kroz cijelu minutažu s punim jajima posve opravdano tog štosa. Zvuk ekipe je živ, sirov i garažno zapakiran. Zamislite prstohvat jednostavnosti AC/DC-ja, ukrižen s klasično melodičnim hard rock elementom. Nešto slično zapisalo mi se nedavno o ljubljanskim rockerima Stone Orange, samo što 7th Angel grade na manjoj eleganciji što se tiče harmoničnosti, kao i kontrole i peglanja cjelokupnog zvuka same produkcije. To saniraju većom mjerom izravne napadačkosti. Riječ je o vrlo solidnoj razbijačkoj verziji sleaze rock’n’rolla, rođenoj ravno za pozornicu Biker’s festivala. Vođa skupine Mike Pipenbaher talentirani je tvorac osnovnih riffovskih motiva, a oni uvjerljivo planu uz visokokvalitetnu fluidnu i dinamičnu ritam liniju. Vokal objedinjuje traženu mjeru agresivne izravnosti, dinamike i čistoće, koje u srednjim do višim registrima predstavljaju najvažniji element pri unosu melodije. Refreni su melodijski himnično postavljeni, po “sing along” kalupu, predstavljaju atmosferične vrhunce te pripadaju ravno u dvoranu, za zajedničko masovno pjevanje. 7th Angel su na njih mislili opremivši ih točkastim dodatkom snimljenih uzoraka povika rulje (gang screams). Produkcija je lijepo popunila zvučnu sliku druževnog djelovanja četvorke.

Svakako rezerve na ploči nije nimalo teško naći, a daljnji razvoj rasprave o tome ovisi o tome kamo će se skupina usmjeriti u budućnosti, ako uopće, ako se razvojno zadovolji trenutnim zvukom i stilom. 7th Angel imaju lijep razvojni potencijal, osobito za razvijanje melodijskih elemenata i njihovu integraciju. Već na ovoj ploči, doduše u niskim dozama (npr. refren Only Sixteen), upozore da nose osjećaj za slaganje višeglasnih harmonija, nadalje gitarske solaže, (s namjerno) jednostavnim kalupom i melodičnošću, hrabro skrbe za integritet motivske kompaktnosti odnosa refren-predrefren i dinamičnosti toka razvoja skladbi, što Pipenbacher nadograđuje i s nekoliko ukrasa osobito u prijelaznim dijelovima i/ili u uvodima. To upozorava na potencijal moguće uspješne harmonijske nadogradnje izraza skupine u budućnosti. Inače, ovako. Ako dečki i ubuduće ostanu na “prljavom” terenu, nužna je nadogradnja u produkciji samog zvuka pojedinih komponenata zvuka. Dakle, navinuti gitaru, bubnjeve i bas gitaru na maksimum u studiju, jer je klišejska sličnost s ostatkom rock’n’roll svijeta prevelika, pa je potrebno i naravno vrijedno svim silama paziti na izravno isticanje svojih jaja, što dečki s dosad pokazanim već prilično dobro znaju. Što su deblja, to temeljitije rasčešljaju slušatelju čučanj, koji tako nema vremena baviti se traženjem njihovih klišeja. Uz inače elementarnu šablonu i hard rockersku predvidljivost skladbi albuma vrijedi istaknuti skladbu Fuck The State, skladbu s najviše zahvaćene prljavštine izravnog rock stava, majstorski kombiniranu s prstohvatom Motorhead i Sex Pistols. Skladba je silno posrećena i vrijedna pokušaja da je skupina pokuša progurati na tržište kao “single”. Naslov je provokativan, a napadački rock stav njezina otrovnog laveža, odnosno izvedbe, čvrsto hvata za jaja i iznimno arogantno zareži!

Polovica ekipe već uspješno brine i za opći stav nevaljalih dečkića. Poželjan je prijenos te osobine na cijelu ekipu! Uz to u prilog nevaljalosti vrlo uspješno oživljava taj razvrat koji zahtijeva rock’n’roll, hedonizmom fotografija opremljen buklet albuma. Žene, seks, neizmjerne količine prolivenih hektolitara Jacka Danielsa, prave petarde zavijenih špinela skunka,…. Guns N’ Roses više doduše nema, ali sjećanje na njih još je uvijek daleko od mrtvog. Pjevaču preporučujem kraći “brzi tečaj” iz uzimanja engleskih stihova tijekom izvedbe odabranih vokalnih linija, da bi to pridonijelo još većoj nadogradnji dinamičnosti budućih uradaka u smislu podizanja atmosferičnog raspoloženja, opće udarnosti i protočnosti komada. Vokal je dovoljno eksplozivan i snažan, ali s nadogradnjom tog elementa bit će sposoban za još veći unos agresije, udarnog voltaža i naravno razvoja melodije! Dečkima također preporučujem malo više kopanja po blagu vlastite mašte, jer su naslovi skladbi poput Born To Rock, Free, Heat Of The Moment, pardon Heat Of The Night, Sweet Sixteeen, oh pardon opet zaj… ispravno je Only Sixteen, Fuck The State, toliko temeljito pregaženi u povijesti rocka da uz njih zaboli srčika malog mozga.