Autor: Rok Klemše
Datum koncerta: 04.10.2007
Broj posjetitelja: 510
Cijena karte: 250
Ljeto i ljetni festivali ostali su iza nas, a pred nama se širom otvaraju vrata jesenske koncertne ponude koja je, barem što se metala tiče, za prosječnu dubinu metalskog džepa previše šarolika. Prema inozemstvu ni u čemu ne zaostajemo i metal koncerti na našem terenu postaju stalnica. Zapravo vrlo česta, jer nema baš mnogo slobodnih dana između jednog i drugog koncerta. Naklapam… Idemo na stvar! Sa rujnom je počela i sezona koncerata u kranjskom Izbruhovom kulturnom bazenu i nepun mjesec nakon otvorenja Izbruhova nas je ekipa s Darčijem na čelu poslužila metal feštom kakva se pristoji. Već prošlogodišnji Izbruhov metal festival uspio je, tako da ponavljanje nije bilo upitno. Prvi dan festivala, u petak 5. listopada, ponudio nam je pet domaćih sastava, uz evil cijenu karte – 6,66€.
Na mjestu zločina oko osam navečer već se gurala crnina, s obaveznim crvenim ili zelenim produžetkom u ruci, naravno. U Kranju su točni, a točna je bila i prva grupa na pozornici, obećavajući thrash/death metalci iz Cerkna, Barehanded. Nažalost, početak njihova nastupa sam propustio i uhvatio samo kraj, ali ono što sam uspio čuti bio je odličan udarni thrash s elementima death metala. S novim vokalistom, koji je odličan growler, zvuče još brutalnije, a na thrash ne zaboravljaju. Povremeno se osjetila blaga neuigranost, koja bi trebala biti posljedica duljeg razdoblja bez proba, ali dečki su sigurni i beskompromisni. A još su nas i s Brujeria coverom iznenadili i pogodili u sridu!
Nakon Barehanded na pozornicu su stupile utvare iz Frosbitten Nordlands, ljubljanski black metalci Naberius. Nakon pjesama koje sam čuo na njihovoj MySpace stranici već sam se pripremio da se premjestim iz dvorane, jer ono što nam dečki nude na MySpaceu (ili NotMySpaceu, kako bi rekao Ziltoid…) ne sliči ni na što. Prosječan black metal, kojem ionako nisam gorljivi fan, s lošom produkcijom, nije me baš ispunio nekim velikim oduševljenjem. Ali drago mi je da sam se udario po prstima i pričekao da dečki dokažu što znaju. Uživo su Naberius posve druga slika! Pohvalan je već corpse paint, mislim da moraš imati priličnu hrabrost da si to kod nas naslikaš na faco, a najveći šus u glavu je odličan black metal kojem na slovenskoj sceni gotovo nema premca. Nažalost, pjesme nisam poznavao, ali headbangati na njih ipak nije bio problem, najviše veliko uživanje. Naberius black metal vuče uglavnom prema nekim Taake, a ja sam čuo i gitarske linije koje su me podsjetile na legendarne Windir (RIP Valfar!)… Odlična kombinacija, kojoj ne manjka ni puna mjera autorskog pečata. Dečki, naučite neki Windir cover, molim vas, iako zaslužujete odličnu ocjenu i za sviranje samo vlastitog materijala, koji je više nego odličan. Najveću pohvalu svakako zaslužuje mladi basist Vraan, kojem je ovo bio tek jedan od prvih nastupa s bendom, a odsvirao ga je sigurno, posve opušteno i izuzetno uživljeno. Do pravog kvlt! black metal benda fali vam samo još da pijenje triju srca zamijenite pijenjem krvi djevica. Black metal ist krieg!
Izbruhovci su se pobrinuli za žanrovski raznolik večer koji je ponudio svakome ponešto, pa su tako sljedeći na pozornicu (…da razjebu scenu…) stupile starine slovenskog thrash/speed metala, Sarcasm. Sarcasm su kod nas vjerojatno bend s najdužom kilometražom, jer su ove godine slavili već dvadesetu obljetnicu postojanja! Zavidan jubilej, na kojem bi mogao biti ponosan i poneki strani sastav. Svaka čast za volju i požrtvovnost, koje su urodile plodom u četiri studijska albuma, od legendarnog Crematory (1989) pa sve do najnovijeg Revolt (2006). Duljina karijere bendu se na pozornici jako osjeti, djeluje kao jedna velika cjelina, instrumentalno su odlični, osobito gitarski dvojac Aleš Blaznik i povratnik Klemen Renko (u bendu je svirao između 1990. i 1994.) koji su sa svojim Charvelkama vladali uhu ugodnim rifovima i solažama. Nad njima je bdio ludi frontman Mucy, kojem publika naravno jede iz ruke, jer je s njom uspostavio iskren kontakt. I u Kranju su upravo Sarcasm pred pozornicom imali najbrojniju i najrazuzdaniju publiku, koja je čupala kao za okladu. Sarcasm su odžgali prave slovenske zimzelene metal klasike poput Dej Mi/Sarcasm i Crematory, a sjetili su se i vječne metal klasike Judas Priest, Breaking the Law. Sarcastično!
Dotad dobar dojam pokvarili su domaći momci God Scard. Instrumentalno je sat vremena bio odsviran na razini, a najviše se istaknuo basist Andrija, koji se na pozornici posve oslobodio, no frontman Nicky ga je nažalost pokvario. Pljuvanje i psovanje između svake pjesme, predugi nagovori koji se uopće nisu razumjeli i nakon svega toga još očekivanje worshipanja… “Isch don’t think so.” Razumijem da se tip posve uživi u svoju glazbu, hvala bogu napokon, ali punk/hardcore/raperško ponašanje ne spada na metal koncert. God Scard su odsvirali dobar dio debitantske ploče …and we could have it al…., s koje je najviše zapalila pjesma To Have It All (za nju je snimljen i videospot), a iznenadio je odličan Depeche Mode cover.
Kao posljednji su na pozornicu u kasni sat zbog zadržanosti bubnjara Ropa stupili ljubljanski melodični death metalci Sweet Sorrow, koji su obećavali posebno iznenađenje, a čekalo se otkriće novog pjevača koji će naslijediti Kuzota. Nakon dugih priprema tijekom kojih su nas već naveli na pomisao da će mjesto vokalista preuzeti kar basist Us, dečki su ipak zapalili i na pozornicu je doletio bivši vokalist Valentin “Bufo” Bufolin te odlično i brutalno odscreamao prvu pjesmu, nakon koje je otkrio da on ipak nije pravo iznenađenje nego samo teaser, i predstavio pravog, novog vokalista Mareta. Mare je već s prvim tonovima iz sebe izbacio growl koji je potjerao krv po žilama i srh niz kralježnicu. Kapa dolje! S obzirom na pjevački staž, naravno da se moglo očekivati zbunjenost, koja se osjetila uglavnom između nagovora, koji bi mogli biti raznolikiji. No Mare je ogroman potencijal i zaista iskreno želim Sweet Sorrow da su napokon našli pravog vokalista koji će im pomoći stabilizirati postavu nakon neprestanih izmjena. Nažalost, nastup nisam pogledao do kraja… Jer sam bio izmoren, otišao sam kući. A prije toga, navodno, na najbolji burek u Kranju (jer sam ljubljanska pi**a (tako bi me vjerojatno nazvao Nicky, kažem da je Nobel još uvijek bolji, haha)
Tako je prošao prvi dan festivala. Velika pohvala ide Darčiju i Izbruhovoj ekipi za odličnu organizaciju događaja koji daje priliku slovenskim metal bendovima. Od vas bi se mogao štošta naučiti i koji slovenski organizator koncerata… Ali to je već druga priča.
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Tekst: Rok Klemše
Setlista
Barehanded
Naberius
Sarcasm
God Scard
Sweet Sorrow
Galerija slika
