Autor: Rok Klemše
Izvođač: Pink Cream 69
Izdavačka kuća: Frontiers Records
Izdanje: 2007
Prosto je nevjerojatno čuti bend koji nakon dvadeset godina djelovanja još uvijek zvuči tako svježe kao Pink Cream 69 2007. godine. Štoviše, izdali su vjerojatno čak i najbolju ploču svoje dugogodišnje karijere, koja se bez problema može mjeriti s prvijencem Pink Cream 69 ili njegovim odličnim nasljednikom One Size Fits All. Njihova kasnija izdanja kolebala su se od prosjeka do teških posrnuća, u staru su se formu vratili tek pločama Electrified ili Sonic Dynamite, a s prošlom pločom Thunderdome nažalost su opet pali u gadni prosjek. No intenzitet je narastao do maksimuma i Pink Cream 69 vraćaju se jači nego ikad prije.
In10sity je ploča bez ijednog dosadnog trenutka. Očito su i sami vidjeli da prošla eksperimentalna ploča nije to pravo pa se vraćaju na stare staze odličnog melodičnog metala, odnosno hard rocka. Već prvi komad Children of the Dawn izvrstan je “rocker” koji pogađa u sridu, slijedi još jedan “rocker”, pa još jedan, i još jedan… Prikladnije ploču stvarno nisu mogli nazvati – intenzivnost u pravom smislu riječi. A ta intenzivnost raste kroz cijelu ploču.
Pink Cream 69 su se dakle vratili modernom, teškom, a istodobno melodičnom i još kako zaraznom zvuku. Komadi poput Children of the Dawn i Out of This World zvuče kao pravi heavy metal rušitelji, dok su komadi poput Crossfire ili Wanna Hear You Rock povratak korijenima grupe s modernim prizvukom. Najbolje trenutke ploče stvarno je teško izdvojiti, ja bih ovdje nabrojao odličan opener Children of the Dawn, I’m Not Afraid (s tako zaraznim refrenom da je već pomalo strašno) i My Darkest Hour.
Upravo tu leži jedina mana ploče. Naravno, ni s In10sity nije drukčije – neki su komadi bolji od drugih. No bolji su komadi na ovoj ploči toliko dobri da potpuno zasjenjuju ostale, inače vrlo dobre komade, koji se vrlo brzo pretvore u prosječne.
Ako ćete ploču kupovati, posegnite samo za izdanjem s odličnim bonus komadom My Darkest Hour, koji inače ima pravi zvuk ove ploče, ali iznenadi nešto mračnijom atmosferom. Treba pohvaliti odluku grupe da su sporu i, za moj ukus, već preslatku baladu Last Train to Nowhere stavili na sam kraj ploče i time spriječili razbijanje odličnog tempa albuma.
Ono što In10sity stvarno pretvara u odličnu ploču nevjerojatan je, fantastičan vokal Davida Readmana, koji svojom izvanrednom bojom i melodičnošću glasa pristaje samoj glazbi kao ulubljenje na šešir… točnije, kao šaka na oko. Ni instrumentalni dio grupe ne zaostaje puno, a prije svega valja istaknuti gitarski dvojac Alfred Koffler i Uwe Reitenauer. Sve to naravno zaokružuje odlična, oštra produkcija zahvaljujući odličnom producentu Dennisu Wardu (surađivao je primjerice već s Angrom).
Nema se što reći, Pink Cream 69 iznenadili su odličnom pločom i možda čak nadmašili sami sebe. Fanovi melodičnog metala ili hard rocka, kako god želite – In10sity je prava stvar za vas!
Postava
David Readman – vokal
Alfred Koffler – gitara
Uwe Reitenauer – gitara
Dennis Ward – bas-gitara
Kosta Zafiriou – bubnjevi
Jochen Weiher – klavir i klavijature na Last Train to Nowhere
Produkcija
Dennis Ward
Popis skladbi
1. Children of the Dawn
2. No Way Out
3. Crossfire
4. I’m Not Afraid
5. A New Religion
6. The Hour of Freedom
7. Stop This Madness
8. Desert Land
9. Out of This World
10. It’s Just A State of Mind
11. Wanna Hear You Rock
12. My Darkest Hour (europski bonus)
13. Last Train to Nowhere
