Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Landberk
Izdavač: Record Heaven Music
Izlazak: 01.04.1996
Trajanje: 46:05
Ocjena: 3.5/5
»Indian Summer« bio je četvrti i ujedno posljednji album švedskih progresivnorockerskih revitalista Landberk, koji su bili najpoznatiji po gradnji mračnih atmosfera i kod kojih je melotron igrao jednako važnu ulogu kao gitara. Za razliku od puno poznatijih i cijenjenijih sunarodnjaka Anglagard i Anekdoten, koji i danas stvaraju novu glazbu, Landberk nisu dosegli kultni status među ljubiteljima progresivnog rocka, iako im mnogi priznaju važnu ulogu kad je riječ o utjecaju na skandinavsko-američki treći val progresivnog rocka. Raspali su se već nakon četiri studijska albuma, s tim da je njihov drugi studijski uradak »Lonely Land« (1992) ‘samo’ engleska verzija prvijenca »Riktigt Äkta« (1992), koji je sadržavao švedske tekstove. Landberk su svoj stvaralački vrhunac dosegnuli albumom »One Man Tells Another« (1994). Njihov najpoznatiji član bio je gitarist Reine Fiske, koji je kasnije svirao u cijeloj hrpi švedskih progrockerskih, jazzrockerskih i indierockerskih sastava i projekata poput Morte Macabre, Paatos, Dungen, The Amazing, Elephant9 i Motorpsycho, da navedemo samo neke. Landberk su, slično kao Anglagard i Anekdoten, oduvijek bili oduševljeni King Crimsonom, zato je melotron u njihovu zvuku zauzimao gotovo središnju ulogu. Pred kraj karijere malo su se odmaknuli od progrockerskih utjecaja i počeli se baviti post-rockom i alter rockom.
U usporedbi s poznatijim, prethodno spomenutim sunarodnjacima, koji su često voljeli ‘komplicirati’ raznim improviziranjima, Landmark su uvijek davali prednost melodičnoj strukturi većine aranžmana i tako je bilo i na »Indian Summer«, koji je bez sumnje bio njihov najlakši i najpristupačniji uradak, i to za sve one sretnike kojima slušanje postapokaliptično nastrojenih eksperimentalista skandinavske prog škole predstavlja nemali izazov. U toj fazi karijere počeli su upijati elemente post-rocka i alter rocka, što se dosta razlikovalo od njihovih početaka. Uvodna skladba »Humanize« predstavlja karakterističan Landberk uvod s melankoličnim središnjim aranžmanom na melotronu, koji slušatelja u trenu usisa u hladnoću skandinavskih noći, dok se devetominutna mračna zadušnica »All Around Me« zaigrava s psihodelijom i trenutačno pomalo podsjeća na rane Porcupine Tree, pri čemu ne manjka ni upotrebe vokodera. Posebno dobro ispada sjajni instrumentalni dio s razgranatom gitarskom solažom i melotronskim valovanjima koja stvaraju eterično ozračje.
Na relativno kompaktnom »1st of May« stvari se dobro razživ(e) udarnim gitarskim frazama zbog kojih neki Landberk označavaju kao ‘heavy prog’, dok pjevač Patric Helje, koji na trenutke dosta podsjeća na Bona (U2), učinkovito gradi melankoličnu dramu. »I Wish I Had a Boat« je melotronski usmjerena balada s brojnim kraćim improvizacijama, zanimljivim efektima i sablasnim ozračjem od kojeg ti se ledi krv u žilama. »Dustgod« sadrži otužne vokalne harmonije koje su podložene složenim bubnjarskim prijelazima s brojnim jazz fusion primjesama, dok završna gitarska solaža poslužuje vrlo učinkovit završetak. U sanjiva melotronska valovanja uronjen »Dreamdance« sadrži zanimljivu uvodnu improvizaciju na basu, nakon koje slijedi ritmički inteligentno stupnjevanje skladbe i gradnja intenzivne atmosfere.
»Why Do I Still Sleep«, u kojem vlada spor ritam, inkarnacija je mračnosti čak i za uobičajene Landberk pojmove, pri čemu treba posebno pohvaliti gostujući vokal pjevačice Sare Isaksson, koja stvara izniman kontrast i dodatno produbljuje neopisivu melankoličnu atmosferu. Album se zaključuje post-rockerski usmjerenom naslovnom skladbom, to jest »Indian Summer«, koja zvuči poput nekakve pogrebne zadušnice, pri čemu Fiske polovicu skladbe brenka samo po jednoj gitarskoj žici, nakon čega slijedi minimalistička improvizacija. Od svih skladbi na albumu riječ je bez sumnje o daleko najneobičnijem eksperimentu, koji budi poprilično pomiješane osjećaje ovisno o trenutačnom emocionalnom raspoloženju i mogao bi se svidjeti i ljubiteljima kasnih Talk Talk.
Majstori skandinavske mračnine i otužnosti s »Indian Summer« su na dostojan način zaključili svoju kratku, ali divljenja vrijednu karijeru. Nekih posebnih vrhunaca na svojem oproštajnom albumu nisu stvorili i na trenutke se čini da ih je skladateljska inspiracija uz upijanje post-rockerskih elemenata polako počela napuštati, ali su sve skladbe na albumu u najmanju ruku solidne. Naravno, slušatelj prije slušanja ne smije biti u depresivnom stanju, jer »Indian Summer« u tom pogledu zacijelo ne djeluje previše umirujuće. Landberk za razliku od Anglagard i Anekdoten u kratkom razdoblju djelovanja doduše nisu stvorili nekakvo odjekujuće remek-djelo koje bi spadalo među klasike progresivnog rocka, ali su svi njihovi albumi na svoj način bili zanimljivi i privlačni za sve one koji su u prvoj polovici devedesetih, kad je počeo treći val progresivnog rocka, nedostajali King Crimson, ali bez njihovih velikopoteznih improvizacijskih eksperimenata. Art/post-rockerski stil koji je vladao na »Indian Summer« Fiske je kasnije dobro razvio u svojem kasnijem bendu Paatos, kojeg je neko vrijeme izdašno promovirala prestižna progrockerska izdavačka kuća InsideOut.
Postava
Patric Helje – vokal
Reine Fiske – gitara
Stefan Dimle – bas-gitara
Jonas Lindholm – bubnjevi
Simon Nordberg – klavijature
GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
Sara Isaksson – vokal (7)
Lotta Johansson – saksofon (1)
Sebastian Öberg – čelo (4)
Produkcija
Simon Nordberg
Popis skladbi
1. Humanize (6:07)
2. All Around Me (9:03)
3. 1st Of May (3:34)
4. I Wish I Had A Boat (5:41)
5. Dustgod (5:04)
6. Dreamdance (4:49)
7. Why Do I Still Sleep (7:55)
8. Indian Summer (5:12)
