Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Uriah Heep
Izdavač: Sanctuary Records
Izdanje: 1977
Ocjena: 3.5/5
Uriah Heep su s “Innocent Victim” postali sofisticirani, na uho profinjeno mekani i lagani, glazba je izgubila na eksperimentiranju, a progresivnih trenutaka iz Byronove ere više nije bilo. Bez obzira na to što su Heep postajali sve više pop orijentirani, Lawton u poppy Heep razdoblje unosi izuzetnu snagu performansa svog vokala, naročito kad je riječ o njegovu izuzetno profinjenom osjećaju za improvizaciju u oživljavanju emocija. Potpuno uživljeno i s lijepom mjerom bluesy erotike. Gitare su u produkciji povučene u pozadinu, Hammond orgulja praktički nema, Hensley često grabi gitaru u ruke pa sad u bendu imaju dva gitarista. Gitare leže u finom ravnotežju, na jednostavno građenim pop ritmovima! A onda uleti Lawton kao oluja sa svojim erotičnim, strastvenim bluesy vokalom u izrazito ključnoj ulozi i napuni album hrpom emocija, što ploči daje ono – nešto više (ono “nešto” što ne nosi svaki album), pa joj bez zadrške možeš reći: “Da, ovo je mješavina veličine najvećih!” Nabrušeni Lawtonov vokal bio je pogodak u sridu. Pogotovo jer se Hensleyju tada prohtjelo pisati lakši rock kompaktne forme s dotjeranim melodičnim ekspresivnim refrenima. Lagani rock’n’ roll drive u komadima Keep On Ridin’, Flyin’ High, Roller, Free Me i Cheat ‘n’ Lie.
Koliko god su Heep postajali sofisticirani, toliko je šokantniji npr. četvrti komad Free ‘n’ Easy. Free ‘n’ Easy je zapravo u predrefrenu pravi heavy metal. Nosi “ride” ritam, onaj galopirajući Kerslakeov drive uzet izravno iz komada Easy Livin’, dakle puna mjera adrenalinske žurbe. Lawton je opet uvjerljivo razoran na vokalu, a Boxova gitara otrovno zazuji i takva vodi sve niti ovog izvrsnog heavy rock napada u pjesmi.
Illusion je pjesma koja po čarolije povezuje “Innocent Victim” s prethodnikom “Firefly” (1977) na najintenzivniji način. Sanjiva pjesma, vokal nježan, mekan, obavijen sjajnim “heep” višeglasnim linijama. Ona čarolija koju poznaju samo Uriah Heep. Tužan solo u srednjem instrumentalnom dijelu, pjesma na kojoj zvučnu pozadinu gradi melotron, kao što je to bilo tipično npr. za komad Firefly. Na ovom re-release-u dodan je Illusion u cjelovitoj verziji. Na originalu se završava funky fade outom, kroz koji je položena tercetna harmonija gitara. E, taj dodani bonus komad zove se Ilussion/Masquerade. A drugi dio tog bonus komada, nazvan Masquerade, u cijelosti nosi taj odlični funky dio. Takav novi sanjivi trenutak uhvaćen je u odličnom The Dance, koji žari u kombinaciji melotrona, gitarskog gotovo-pa-disco pop wah-waha, i s odličnim kontrastom koji leži u fokusu pjesme, a stvaraju ga s jedne strane melodična Bolderova bas-linija, a s druge, naravno, eksplozivnost Lawtonova vokala. Ta se pjesma genijalno pretvara u magičan završetak ploče. Choices i melankolija u njemu još su za dlaku pojačani, što oživljava pravu dramatičnu atmosferu. To je trenutak ploče koji je atmosferični ekvivalent naslovnog komada ploče “Firefly”. No, komad je dosta drukčiji. Zanimljivo je da se tu Heep ne služe vokalnim harmonijama, a Choices je za razliku od toga protkan izvrsnim gitarskim motivima koji se ukusno prepleću kroz pjesmu i ljevaonički se nadovezuju jedan na drugi. Ništa novo u cijelom tom umjetnom “heep” osjećaju za skladanje ekspresivnih kompozicija. Završetak pjesme je, uz komad Free ‘n’ Easy, najtvrđi trenutak i u tom dijelu napokon oživljavaju i Kerslakeovi bubnjevi. Malo manevarskog prostora dobio je Lee na “Innocent Victim”, no on se s “Fallen Angel” (1978) još smanjio.
A onda zvijezda albuma. Hit nad hitovima u 1977., pogotovo u Njemačkoj, s kojim su Uriah Heep potukli sve moguće rekorde, zvan Free Me. Nastao je potpuno spontano u studiju. Spontanost znači potpunu pobjedu, kad ništa ne očekuješ, ne planiraš, i tada k tebi dođe točno ono za čim iskreno žudi tvoje srce. I tako je Uriah Heep došla ususret inspiracija za ovu izuzetnu hit kompoziciju. Free Me je čisti pop štikl. Jednostavan kao sam vrag. Pravi “heartbeaking” trenutak. Sofisticiran, a istodobno prožet Lawtonovom putenošću i strašću, od koje se rasplamsa svako žensko srce. To je komad pisan na kožu pjevačima tipa John Lawton. Smiješno, tipa Lawton? Pogrešno, pisan je samo za Lawtona. Još jednog takvog pjevača naime nije moguće pronaći!
Pojavile su se prve pukotine u bendu. Hensley se priklanjao pop zvukovima, a u Lawtonu su tinjale više heavy rock iskre i želio je skladati komade tipa Free ‘n’ Easy, koje je naravno u svom razdoblju boravka u Uriah Heep više nego opravdano propuštao. Hensley je imao zeleno svjetlo Garyja Brona za komponiranje Heep materijala i tako je bio tihi vođa evolucije Uriah Heep. Naravno, svoje je divlje godine Ken očito već davno odživio u razdoblju Heep Byronove ere pa se sad odlično osjećao uz komponiranje posve novog materijala za novi imidž Uriah Heep. Hensley je skomponirao pet komada nove ploče i od toga su četiri izrazito pop orijentirana (među njima Free Me), a Illusion je “up-lifting dreamy eksperience” tipa pjesme Firefly (“Firefly” materijal je ionako zapravo u cijelosti napisao Hensley).
Kao bonus komad na remasteru dodana je odlična The River, koju na “Innocent Victim” nisu uvrstili. Kad je čuješ, postane ti prilično jasno zašto. Kroz nju “propelira” nafankani melodični Bolderov bas, a i Kerslake je na bubnjevima tvrd. Ritam-linija je eksplozivnija od većine ploče “Innocent Victim” i očito je Bronova politika prema bendu bila takva da “Innocent Victim” mora zvučati što komercijalnije. Dakle, što mekše. The River bi na ploči “Innocent Victim” bio nedvojben flaster za sve one koji su propuštali Uriah Heep s Byronom.
“Innocent Victim” nije ono na što su nas Uriah Heep razmazili s Davidom Byronom. Logičan je nastavak “Firefly”. S mnogo manje čudesnih trenutaka visokoambijentalne atmosfere kojom je još “Firefly” bio pun, predstavlja potpuni otklon prema tadašnjim komercijalnim pop rock trendovima. Odličan album kad je riječ o takvim kompozicijama, što za Uriah Heep nikad nije bio problem. “Innocent Victim” nije neki posebno sjajan dragulj u kruni svih Uriah Heep albuma. No s druge strane, kad odmisliš “Heep” prošlost s Byronom, dođeš do jednostavnog zaključka da je “Innocent Victim” nadasve jednostavan, seksi pop rockovski dovršen album. Mješavina veličine kojom raspolažu veliki.
Postava
John Lawton – vokal
Mick Box – gitara
Ken Hensley – klavijature, gitara, prateći vokal
Trevor Bolder – bas-gitara
Lee Kerslake – bubnjevi, prateći vokal
Produkcija
Gerry Bron
Popis skladbi
1. Keep On Ridin’ (3:41)
2. Flyin’ High (3:18)
3. Roller (4:38)
4. Free ‘N’ Easy (3:02)
5. Illusion (5:02)
6. Free Me (3:35)
7. Cheat ‘N’ Lie (4:50)
8. The Dance (4:49)
9. Choices (5:42)
Trajanje albuma: 38:37
BONUS PJESME NA REMASTERIRANOM IZDANJU IZ 1997.:
1. Illusion / Masquerade LLUSION / MASQUERADE (8:18) full unedited version, Masquerade was single b-side
2. The River (3:07) Out-take, released for the first time on ‘A Time Of Revelation’ (1996)
