Izdavač: Century Media
Datum izlaska: 24. 2. 2023.
Produkcija: Insomnium
Trajanje albuma: 50.26 min
Žanr: Melodični Death Metal
Ocjena: 9/10
Finske melo-death melankolike Insomnium nije potrebno posebno predstavljati. Bend djeluje već četvrt stoljeća, a svojim trećim albumom ‘Above the weeping world’, izdanim 2006., definirali su svoj prepoznatljivi zvuk, koji su naredna izdanja samo dodatno brusila. U koronavirusnom razdoblju Finci su objavili EP s četiri skladbe, Argent Moon (recenziju možeš pročitati OVDJE), a sada se nakon odličnog ‘Heart like a grave’ iz 2019. vraćaju s novim albumom ‘Anno 1696’.
Bend se ovaj put, kao i kod albuma ‘Winter’s Gate’ iz 2016., odlučio za konceptualni album čija je osnovna ideja, slično kao i kod ‘Winter’s Gate’, kratka priča koju je napisao pjevač/basist Niilo Sevänen, inače direktor za kulturu finskog grada Kotka.
Zadnjih trideset godina sedamnaestog stoljeća bilo je iznimno surovo za stanovnike Skandinavije, jer su ih morile izuzetno hladne i duge zime te kratka jalova ljeta, što je dovelo do dugog razdoblja siromaštva i gladi, a kler je sve to, naravno, povezao s djelima Sotone, što je vodilo u izuzetno okrutne lovove na vještice i posljedične pokolje nedužnih, ponajviše žena. I upravo je to razdoblje Niilo izabrao za svoju priču, a posljedično i za konceptualni album.
Već uvodni 1696 počinje mračno, s ritualnim bubnjem i akustičnim gitarama, dijelom klavirom i zvukom vjetra u pozadini, a Niilo nas u uvodnom dijelu pripovjedačkim stilom smješta u šume, daleko od crkava i umirućeg kralja. Glazba se zatim pretvara u divlji melodeath s atmosferskim elementima black metala, koji se potom preobražava u klasičnije Insomnium melankolične melodije, no vrlo brzo Markus bubnjarskim prijelazima iz melodike skladbu vodi natrag u divljanje blast beatova, kojima gitarski trio Friman/Vanhala/Liimatainen opet dodaje klasične melodične elemente. Slijedi prvi gost na albumu, nitko drugi nego Sakis Tolis (Rotting Christ), koji zajedno s Niilom kroz srednjetempni ‘White Christ’ zlokobno najavljuje dolazak vjerskih ekstremista i posljedice koje je njihov dolazak donio u osiromašeno nordijsko selo; skladba se zatim pretvara u iznimno melodičnu baladu, ali je vrlo brzo prekida gorka stvarnost i distorzija opet preuzima ulogu okrutne realnosti.
“I hold the flame of the White Christ, At the edge of the dark”
Slijedi epska, osam i pol minuta duga ‘Godforsaken’, koju svojim anđeoskim glasom otvara Johanna Kurkela, inače supruga osnivača i klavijaturista Nightwisha Tuomasa Holopainena. Skladba je iznimno raznolika i vijuga poput rijeke Kemijoki kroz Laponiju, a u njoj se prepleću različiti ritmovi i stilovi, eterični vokali Johanne i Niilovi death metal vokali, ali i čisti vokali gitarista, a sve je podržano i gudačkim dionicama na klavijaturama. Slijedi ‘Lilian’, protagonistica albuma i prvi singl; mogao bih reći da je riječ o klasičnoj Insomnium skladbi sa svim elementima koje su brusili na zadnjim albumima.
“I drift in twilight, I stray into the dusk, I’m lost in her eyes”
‘Starless Paths’ nas ponovno vode na stazu koja istodobno zvuči tipično za bend, a opet se ne oslanja na neke ustaljene forme i formule, a skladba se nakon prijeloma u drugu polovicu poprilično koketira s black metal elementima i mijenja taj stil s epskijim, no uskoro opet sve zamjenjuje akustičnim umetcima – pravi vrtuljak, koji se možda neće svidjeti dugogodišnjim obožavateljima na prvu, ali nakon nekoliko slušanja uvuče se pod kožu. ‘The Witch Hunter’ potom donosi pravu Amorphis atmosferu na album, a gitarski solo dodaju onu točku na i.
”To great heights has the power of Satan risen in this country, The Antichrist is like a wolf on the prowl, hunting the weakest”
‘Unrest’, koja slijedi, akustična je balada s čistim vokalima i mjestimice podsjeća na ‘The Wanderer’ s njihova zadnjeg koronskog EP-a ‘Argent Moon’, samo što za razliku od njega u cijelosti ostaje akustična, s orkestralnim klavijaturskim umetcima za podizanje atmosfere. No ona se pretvara u strašan završetak albuma s ‘The Rapids’, koja brutalnim vokalima u tutnjavi slapa i divljanju brzaca zaključuje priču o nesretnoj Lilian i njezinu neočekivanom izbavitelju.
“May Lord in his mercy forgive my deeds, May Lord in his mercy absolve
The roar engulfs us, Death’s embrace, I redeem this soul of mine”
Deveti studijski album Insomnium dokazuje zašto je bend tako omiljen – spoj izvrsne priče i vrhunskih glazbenika koji zajedno djeluju već tako dugo jednostavno mora uspjeti. Ovaj su put dokazali da se znaju i usude pomaknuti izvan ustaljenih normi, što će možda zahtijevati više od jednog slušanja da se skladbe “slegnu”, ali vjeruj mi, isplati se! Za potpuni doživljaj predlažem kupnju tzv. artbooka, koji ti uz album i knjigu velikog formata s tekstovima i fotografijama donosi i Niilovu priču o Lilian, koja je bila osnova za album, i na engleskom i na finskom, a za povrh dobiješ i ekskluzivni EP ‘Songs of the dusk’ s tri dodatne skladbe u ukupnom trajanju od 22 minute.
Autor: Sebastijan Videc
Popis skladbi:
1. 1696
2. White Christ (feat. Sakis Tolis)
3. Godforsaken (feat. Johanna Kurkela)
4. Lilian
5. Starless Paths
6. The Witch Hunter
7. The Unrest
8. The Rapids
Postava:
Niilo Sevänen – vokal, bas gitara
Ville Friman – gitara, prateći vokal
Markus Vanhala – gitara
Jani Liimatainen – gitara, prateći vokal
Markus Hirvonen – bubnjevi
