Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Father
Izdavač: Dallas Records
Izdanje: 2005
Kad sam ovaj album prvi put ubacio u CD player, samo sam se srušio, počeo zuriti preda se i nisam mogao doći k sebi od šoka. Kako svježe, kako živo, kako slojevito i hrabro drsko u eksperimentiranju, koliko je tu zvuka koji se bujno razlijeva u neograničenim količinama i koliko se posljedično može osjetiti te neutažive žeđi za savršenstvom, za serviranjem najboljeg! To su Father sa svojim prvijencem (!) “Inspirita”. A Father nisu nikakvi steroidima napumpani Amerikanci ribljeg mozga, nego naši vrli susjedi Riječani! Rijeka je oduvijek bila rock’n’roll meka!
Pa krenimo guliti i razlagati i Father. Griješiš ako misliš da se album otvara nekim “očenašem”. Osnova je masivni riff koji dolazi iz generacije što je harala kroz rane do srednje devedesete: Alice In Chains, Machine Head ili kasne devedesete – Slipknot. Već u samoj osnovi tih triju sastava žanrska su odstupanja izvanredna. Ako tome dodamo da se kroz razgrtanje velova albuma, sekundu po sekundu, otkrivaju drugi komadići cijelog mozaika, stvar vrlo brzo postaje žanrski neodrediva i shvaćamo da je cjelokupna glazbena slika Father mnogo, mnogo više. Nadstandardna je, nešto drugačije, nešto posve novo.
Ostanimo za početak kod gitara. Father izbjegavaju gitarske solaže. Sve je usredotočeno na prvu loptu, na direktan kroše među oči. Jednostavan, ali penetrantan riff koji ti odmah pokrene krv po žilama, pod još većim pritiskom! No taj pojednostavljeni rad gitara i riffovski minimalizam kompenziran je izvanserijskom ritam linijom koja djeluje trenutačno posve funkoidno – jazzovski – progrockovski eksperimentalno. Ritam linija neprestano traži prostor za slobodno izražavanje. Progresivno u najneokaljanijem značenju te riječi. Lomljenja ritmova toliko su masovna i kroz ploču neprekidna da mjestimice možemo govoriti gotovo kao da bubnjevi solira cijelu ploču. To je neprestano šetanje ruku preko cijele bubnjarske utvrde, izvlačenje različitih ritmičkih kombinacija koje jednom ne smeta, jednom ne prekida crvenu nit albuma. Riječ je o spajanju jednostavnog sa složenim na idealan način i ploča teče kroz minutažu s iznimno malim koeficijentom viskoznosti, ili preciznije rečeno, juri poput podivljale rijeke, pune opojne turbulencije, koja oduševljava i zahtjevnog slušatelja i onoga koji traži “groove” što ti se duboko i nepovratno podkožno zaljepi u uši već na prvo slušanje. Melodični minimalizam i ritmička složenost. Možemo ih okarakterizirati kao alternativni progresivni metal bend, s tim da je riječ metal u ovom slučaju trenutačno doista smetajuća, da ne kažem uvredljiva!
U svakom trenutku iznimno ekspresivan vokal, s odličnim vladanjem engleskim, idealan je izbor i kruna izraza Father te nadopunjuje dramu albuma! Album se utapa u emocijama vokala, one doista kipe na njemu. Pjesme su kompaktne, međusobno odvojene priče. Svaka za sebe nudi posve drugačije glazbeno iskustvo. Zapravo je analiziranje štetno, jer žanrska višeslojnost pri svakom slušanju ispunjava slušatelja novim osjećajima u percepciji čutog. Istu priču pri višekratnom slušanju doživljavaš drugačije, što znači da je u njoj mnogo priča! Ukratko, riječ je o kosti koju glođeš jako, jako dugo. A takvom se kosti obično mogu pohvaliti samo albumi koji su remek-djela i koji nose pečat “vječnog” glazbenog djela.
Father su tako prokleto drugačiji od svega, tako prokleto prožeti svježinom i duhovitošću stvaranja. Mogu istodobno biti arogantni i sentimentalni, oštri i u sljedećem trenutku šokantno sofisticirani. Album valja kroz mnoga raspoloženja. Riječ je o pečatu intenzivnosti i visoke drame koja se vrti kroz sat vremena materijala. Bez obzira na to je li tu arogancija, mekana krhkost, toplina i čulnost ili pravi orkan agresije. Cijelim je tijekom album odjenut u intenzivan osjećaj mračnosti i drame.
Cynosure je idealan izbor koji otvara album. Masivan zvučni zid, s razmazanim riffom koji pokriva glavninu zvuka, produkcijski odvojena i volumenom naglašena ritam linija te metalno ropotanje bubnjeva unose kontrastnu zvučnu ujednačenost te naglašavaju dubinu i dinamiku, ali i samu zvučnu svježinu. Tu je u središte smješten muški vokal koji sva zbivanja proživljava silno intenzivno i emotivno. Dinamika poskoči kroz melodičnu dramu refrena, složenog jednostavno, a bezobrazno zarazno. Refren koji možeš u tren oka početi zviždati, dakle stvar s potencijalom za veliki hit. Vjerujte mi, da su Father etablirano MTV-jevsko ime, Cynosure bi bio hit. Jednak potencijal nose i Machina te terorizirajuće razigrani Emon. Četvrta skladba preokreće stvari prilično naglavačke. Tu se smisleno uključuju svi oni mnogi drugi komadići koji kao sapunica razbijaju oznaku “metal”. Sada nismo ni na pola puta od istine, jer ćete kod Father naći i elemente jazza, pa čak i disco funka sedamdesetih, koji kao plemenit začin u malim dozama grade veliku glazbu! Lost In Words počinje akustično sofisticirano, u pozadini raspoloženje stvaraju metalni bubnjevi, stupnjevanje atmosfere iz kruga u krug do erupcije s masivnom distorzijom do cilja u melodično tragičnom refrenu, koji opet donosi poker asova zarazno slušljivog opijanja i novi krug može početi. Izvanredno valovanje dinamike! Seashore je klasičan primjer takvog trenutka rasta atmosfere iz sekunde u sekundu, do vrelišta. Tu izravno divi se tome kako zvuk raste bubnjevima. Kroz marginalnu nježnost pucketanja vatre i pastoralnu pratnju violina, do pravog završnog plemenskog slavlja udruženih podritmova, koji se brinu za spontan razvoj i izniman stupanj nepredvidljivosti. Da! Jedan od izvanrednih atributa koje “Inspirita” posjeduje velik je stupanj nepredvidljivosti albuma. Šarolik izbor vokalnih linija Mihaela Prosena unosi duhovito odabranim devijacijama melodija na određenim mjestima dobrodošlu mjeru disonance, što dodatno pridonosi dramatičnoj atmosferi albuma.
Na “Inspirita” se elementi složenosti i jednostavnosti prelijevaju u prekrasnom međusobnom dijalogu, a dah oduzima i profinjen osjećaj sastava za suptilnost i mekoću, koja se u tren oka može razbjesnjeti kroz režeće očnjake otrovnog riffa, u posve drugo raspoloženje. Riječ je o modernom, krajnje modernom pristupu i Father su u tom atributu odmah uhvatili svjetski vrh. U modernoj “groovy” produkciji i u svježoj drugačijosti. Sastav su koji nosi prepoznatljiv stil, jedinstvenost, svoj prepoznatljiv beat, svoj vlastiti Father zvuk! Sastav koji krči put i otkriva polja neistraženog. Kako je to moguće u 2007., kad se čini da je sve već rečeno, najljepše znaju pokazati Father. Pravi su dragulj glazbe i sastav koji će nam donijeti još mnogo uzbudljivih trenutaka! Glazba usmjerena na svijet, a Father njome hrabro dokazuju da su sa tom svjetskom orijentacijom prvi u Hrvatskoj prerasli nacionalne komplekse.
Postava
Mihael Prosen – vokal
Davor Tomič Pinky – gitara
Dario Pazanin – gitara
Franjo Jardas – bas gitara
Saša Vukosav – bubnjevi
Produkcija
Father
Popis skladbi
1. Cynosure
2. Machina
3. Emon
4. Lost In Words
5. Vasaii
6. Never Come Back
7. Sayana
8. Sun
9. Ultimate Selfrighteous Army
10. Chigla Pegla
11. Inspirita
12. Seashore
Trajanje albuma: 60.21
