Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Intergalactic Touring Band
Izdavač: Voiceprint
Izdanje: 1977
Ocjena: 4.5/5
Davno prije nego što je razvikani nizozemski progresivno metalski multiinstrumentalist Arjen A. Lucassen (Ayreon, Star One) prvi put došao na ideju o space rock operi koja bi uključivala međunarodnu zvjezdanu postavu pjevača i instrumentalista, postojala je glazbena formacija rječitog imena Intergalactic Touring Band, koja se prihvatila takvog pothvata. Oni nisu bili bend u pravom smislu riječi, nego međunarodni progresivno rock projekt koji je stvorio istoimeni znanstvenofantastični konceptualni album.
Na albumu je sudjelovao niz zvjezdanih imena kao što su Meat Loaf, Dave Cousins (Strawbs), Francis Rossi (Status Quo), Annie Haslam (Renaissance), Arthur Brown (ex-Crazy World of Arthur Brown, Kingdom Come, Hawkwind), Rod Argent (Argent), Anthony Phillips (ex-Genesis), Percy Jones (ex-Brand X, Soft Machine), Larry Fast (ex-Peter Gabriel, Nektar, Synergy) i Ben E. King (ex-The Drifters). Veličanstvene orkestralne aranžmane većinom su osmislili David Bedford, Stephan Galfas i Will Malone (potonji je ljubiteljima glazbe vjerojatno najpoznatiji po suradnji s Black Sabbath te kao producent prvog albuma Iron Maiden).
Pojedine skladbe izgrađene su oko relativno jednostavnog, ali ipak epskog koncepta o višegeneracijskim svemirskim putovanjima i ljudskoj kolonizaciji stranih planeta. Koncept je u osnovi vrlo jednostavan: bend je deset godina putovao različitim galaksijama i kroz glazbu promicao međusobno razumijevanje i mir. Nakon dugo vremena napokon su se vratili na Zemlju kako bi odsvirali prvi koncert u novootvorenoj Orbitalnoj koncertnoj dvorani. Naivnost i sveta jednostavnost tog koncepta zapravo je i jedina prava mana albuma koji je u svim ostalim pogledima briljantan.
Album je i danas užitak slušati od početka do kraja jer zahvaljujući mnoštvu različitih pjevača i instrumentalista, koji unose svoje karakteristične glazbene odlike, pršti raznovrsnošću, a većina skladbi iznenađujuće je dobro izdržala test vremena. Iako je riječ o progresivno rock projektu, baš sve skladbe kraće su od pet minuta. Stil albuma najlakše bi se mogao opisati kao križanac elemenata simfonijskog rocka, melodičnog rocka pa i diska (na dvije skladbe).
Već od uvodnog, orkestralno začinjenog instrumentala “Approach” jasno je da je riječ o prekrasnom glazbenom putovanju kroz simfonijsko-melodične rock galaksije, prožetom više nego uvjerljivom atmosferom koja održava slušateljev interes sve do kraja albuma. Energični “Silver Lady” odmah servira izuzetno ukusnu mješavinu melodičnog rocka i simfonike, dok se fenomenalno pjevanje Roda Argenta lako uvrštava među vrhunce albuma. Refren je namjerno provučen kroz vokoder kako bi dobio futuristički prizvuk, dok u pozadini nije teško prepoznati Fastovo karakteristično slaganje simfonijskih tekstura na melotronu (koji igra važnu ulogu na većini skladbi) i sintisajzerima. To je skladba koja će lako očarati većinu štovatelja sastava kao što su Camel, Electric Light Orchestra, Renaissance, Nektar, Styx i Yes.
“Universal Zoo-Why” ponosi se ekscentričnim, ali uvijek odlično raspoloženim Arthurom Brownom na glavnom vokalu. Teatralni uvodni dio s nekoliko “svemirskih” efekata na sintisajzerima nastavlja se u gotovo svečanu, simfonijsko-baladnu sekciju s višeglasjem i Joelom Krantzom na glavnom vokalu, što pridonosi prekrasnom kontrastu. “Starship Jingle” još je jedna fenomenalna kreacija koja se temelji na energičnom hard rock gitarskom rifu i ljupkim beatlesovskim vokalnim harmonijama, dok vokalni pristup Peppija Marchella (The Good Rats) nedvojbeno spada među elitu tada tek rađajuće AOR scene. S epskim “Heartbreaker”, u kojem svojim specifičnim vokalom kraljuje prog folk rock legenda Dave Cousins, album ponovno dosegne jedan od vrhunaca. Eterični orkestralni aranžmani skladno se prelijevaju s moćnim refrenom koji je obogaćen romantičnim višeglasjem. Dašak folka osigurava solo na flauti u izvedbi Johna Zangranda.
Orkestralna balada “Reaching Out” prilika je da Annie Haslam, jedna od najboljih pjevačica u povijesti (progresivnog) rocka, ponovno pokaže svoje izvanredne vokalne sposobnosti, dok je u pozadini uz veličanstvene simfonijske aranžmane prati londonski simfonijski orkestar. “First Landing” lijep je primjer bombastičnog arena rocka s nizom akustičnih aranžmana i odličnim pjevanjem Stevea Bartha, dok se u pozadini na sintisajzeru čuje stvoreno oglašavanje oduševljenog “puka” koji s oduševljenjem dočekuje slijetanje i povratak benda na Zemlju. “Space Commando” ima čak i blagi psihodelični puls, dok vokal Mr. Snipsa unosi dašak soula. “Robot Salesmen” okrunjen je sočnim simfonijskim aranžmanima i vokalnom teatralnošću. Vokalni pristup Jima Cuoma pomalo podsjeća na legendarnog Gordona Haskella (ex-King Crimson).
“Love Station” je zabavna mješavina soula i diska s glavnim vokalom Bena E. Kinga i ženskim višeglasjem, unutar koje se može naslutiti i hit potencijal. “A Planet Called Monday -Epilogue” još je jedna skladba podijeljena na dva dijela. U prvom se pjevačkim doprinosom ističe Francis Rossi iz sastava Status Quo, koji odlično odradi neobičnu ulogu gostujućeg pjevača, a odgovara mu i ritam s prevladavajućim boogie pulsom. Drugi dio potpuno je baladno i orkestralno obojen. Završni “Keeper Keep Us” još je jedan, posljednji vrhunac albuma s izvrsnim pjevanjem Meat Loafa, moćnim vokalnim višeglasjem i kraljevskim simfonijskim aranžmanima. Krupni se frajer i ovaj put u svoje pjevanje ulaže cijelo srce i hrpu uvjerljivih emocija, što je razveseljujuća vijest za legije njegovih štovatelja koji možda prije nikad nisu čuli za ovaj album.
Ambiciozan projekt s orkestralnim aranžmanima i space rock operom okrunjenom znanstvenofantastičnim konceptom, u domeni međunarodne zvjezdane postave, bio je 1977., kad je punk pokušavao ocrniti sve što je makar malo mirisalo na progresivni rock, izuzetno hrabar potez. Superzvjezdana glazbena posada unatoč nenaklonjenosti tadašnje kritike odlično je odradila svoj posao i stvorila klasik koji je s godinama postao svojevrsna rijetkost i izgubljeni biser za sve štovatelje sudjelujućih glazbenika i njihovih sastava. Naime, ne događa se često da su tako različiti glazbenici iz praktički posve drukčijih žanrova kao što su Arthur Brown, Francis Rossi, Dave Cousins i Meat Loaf surađivali na konceptualnom progresivno rock projektu. Svi ljubitelji prethodno nabrojenih rock legendi, ali i simfonijskog rocka, space rocka i znanstvene fantastike (pogotovo Autostoperskog vodiča kroz galaksiju) koji su tek sada prvi put čuli za ovaj projekt neka ga što prije nabave i pripreme se za nezaboravan glazbeni polet!
Postava
Rod Argent – vokal
Arthur Brown – vokal
Annie Haslam – vokal
Steve Barth – vokal
Dave Cousins – vokal
Meat Loaf – vokal
Francis Rossi – vokal
Ben E. King – vokal
Mr. Snips – vokal
Peppi Marchello – vokal
Jim Cuomo – vokal
Joel Krantz – vokal
Jeffrey Leynor – vokal
David Scance – električna i akustična gitara
Anthony Phillips – akustična gitara
John Tropea – električna gitara
Peter Sobel – bas gitara
Percy Jones – bas gitara
Frank Prescod – bas gitara
Larry Fast – klavijature
Brian Cuomo – klavijature
Paul Marchetti – bubnjevi i udaraljke
John Zagrando – flauta
David Bedford- orkestralni aranžmani
Will Malone – orkestralni aranžmani
Stephan Galfas – orkestralni aranžmani
Danny Beckerman – orkestralni aranžmani
Produkcija
Intergalactic Touring Band
Popis skladbi
1. Approach
2. Silver Lady
3. Universal Zoo – Why
4. Starship Jingle
5. Heartbreaker
6. Reaching Out
7. First Landing
8. Space Commando
9. Robot Salesmen
10. Love Station
11. A Planet Called Monday – Epilogue
12. Keeper Keep Us
