Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Fish
Izdavač: Polydor Records
Izlazak: 1991
Trajanje: 50:13
Ocjena: 4.5/5
»Internal Exile« s podnaslovom »A Collection of a Boy’s Own Stories« bio je drugi studijski podvig legendarnog škotskog pjevačkog posebnjaka Fisha u samostalnoj režiji, koji je već na odličnom prvijencu »Vigil in a Wilderness of Mirrors« (1990) najavio da će se i nakon njegova razlaza s Marillion ozbiljno morati računati na njega. Tekstovi na albumu inspirirani su Fishevom prošlošću, za njega već gotovo tradicionalno traumatičnim osobnim odnosima, ali i nezadovoljstvom prema njegovoj prijašnjoj izdavačkoj kući EMI, koju je u vrijeme snimanja albuma »Internal Exile« sa zadovoljstvom napustio te nakratko potpisao za Polydor.
»Internal Exile«, na kojem mu društvo prave glazbenici takvog kalibra kao što su njegov stalni gitarski pajdaš Frank Usher, klavijaturistički majstor Mickey Simmonds (ex-Mike Oldfield, Camel, Renaissance), basist i povremeni pjevač David Paton (ex-Pilot, The Alan Parsons Project, Camel), uvaženi bubnjar i producent Ethan Johns (između ostalog kao producent surađivao s Tomom Jonesom i Joeom Cockerom) te bubnjar Ted McKenna (ex-Rory Gallagher, The Sensational Alex Harvey Band, The Michael Schenker Group), dok je za produkciju pobrinuo kultni producent Chris Kimsey, posvećen je Fisheovoj kćeri Tari.
U glazbenom smislu »Internal Exile« je uz Fisheve karakteristične artističke odlike obilježen smjerovima koje je oduvijek želio istraživati, predvođen keltskom tradicionalnom narodnom glazbom, što nije nikakvo iznenađenje jer je oduvijek bio veliki škotski domoljub. Poveći broj tekstova na albumu posvećen je u čast njegovoj domovini i Fisheovoj čežnji za škotskom neovisnošću. Mjestimice se osjećaju i utjecaji različitih svjetskih glazbi, iako nesalomivi gorštak na radost dugogodišnjih sljedbenika ponovno prisegnuo ponajprije na simfonijske prog rock finese. »Internal Exile« sadrži poveći broj koncertnih standarda, predvođenih naslovnom skladbom, »Credo«, »Just Good Friends (Close)« te »Tongues«.
Otvarajući prog rock vrtuljak »Shadowplay«, koji pomalo prizove sjećanje na njegova vremena s Marillion, Fisha ponovno predstavlja u ulozi kompleksnog glazbenog izvođača koji se ponosi pronicljivim lirskim porukama i unikatnim vokalnim pristupom, gdje je već sama njegova karizma dovoljna za nastanak moćnog ambijenta uz koji slušatelja u trenu povede kroz meandre vlastitih, uglavnom dubokih osobnih osjećaja i iskustava. Njegov talent za pripovijedanje osobnih, ali i društvenokritičnih tema oduvijek je bio posve svojstven. Simmondsovi orkestralni aranžmani izuzetno su ukusni, dok Usherova rezka gitara Fisheovoj vokalnoj ekspresiji oduvijek izvrsno godi i odlično se stapa u hiperdramatični ambijent.
Popularna klasika »Credo« još je jedna od društveno osviještenih skladbi koja se bavi tada već goruće problematike globalizacije, koja prema Fisheovu domoljubnom uvjerenju nije donijela ništa dobro, osobito za ‘mala’ i ugrožena naroda. Taj svečanim duhom obilježeni evergreen ponosi se moćnim refrenom i melankoličnim gitarskim rifom, koji omogućuju potpunu vokalnu ekspresiju gorštakovih snažnih emocija zbog nemoći pojedinca usred brzo mijenjajućeg svijeta, u kojem naglo izumiru višetisućljetne kulture. »Just Good Friends (Close)« jedna je od najboljih ljubavnih balada u samostalnoj karijeri simpatičnog škotskog diva te pripovijeda o njegovu iskustvu s osobom koja mu je puno značila, a od koje je na kraju dobio ‘košaricu’. Unatoč ranjenom srcu raspoloženje nije tužno kao što obično biva u sličnim slučajevima kad je riječ o Fisheovim srčanim nezgodama, nego gotovo pretjerano razigrano, s prekrasnim orkestralnim aranžmanima, ugodnom akustičnom pratnjom i odličnim Usherovim gitarskim solažama.
Sljedeća balada, »Favourite Stranger«, sadrži zanimljive udaraljkaške elemente svjetske glazbe koji stvaraju tajanstven ambijent, čime se Fish pridružio Peteru Gabrielu i Stingu, još dvjema pjevačkim legendama koje su početkom devedesetih to vrlo rado prakticirale u svojoj glazbenoj produkciji. Ovdje se Fisheov vokal predstavlja u svom najnježnijem mogućem obliku, u kojem nema ni trunke razigranih emocija, a istovremeno se i dalje ponosi njegovom zaštitničkom glasovnom toplinom. Lagano funkerski razgibani »Lucky« sadrži kontrastan, prilično šaljiv i pomalo podrugljiv ambijent s društvenokritičnom porukom na račun nepravednih socijalnih razlika. »Dear Friend« još je jedna kontemplativna balada s pastoralnim elementima, koja bi u režiji nekog drugog glazbenika bila u najboljem slučaju prosječan podvig, no Fisheov vokal od nje čini bogato ispovjedno doživljavanje u kojem se slušatelj može s lakoćom uživjeti u njegova osobna proživljavanja.
»Tongues« je uvjerljivo daleko najmračnija i najnapetija tvorevina na albumu, na kojoj Fish briljira svojim zaštitnim teatralnim vokalnim pristupom, dok mu društvo prave dramatična orkestracija i prateći ženski vokali u izvedbi Maryen Cairns. Naslovna folk rock klasika na kojoj se patriot Fish dotiče svoje čežnje za škotskom neovisnošću sadrži široku keltsku atmosferu zahvaljujući puhačkim i gudačkim aranžmanima te se ponosi pjevačevim izuzetnim vokalnim zanosom i ponosom, pri čemu ga često ponese negdje ‘među oblake’. Ambijent i ritam gotovo su plesni, pa nije iznenađenje da bi ta klasika odlično pristajala na svako tradicionalno keltsko (škotsko, irsko ili velško) veselje. Završna pop rock skladba »Something In the Air«, obrada uglednog engleskog glazbenika Johna Ceena, koja je na originalnom CD izdanju izašla kao bonus skladba, još je jedan zanimljiv eksperiment s elementima svjetske glazbe, koji i u Fisheovoj verziji ima lijep hit potencijal.
Fish je s albumom »Internal Exile«, koji mu nažalost nije donio zasluženi komercijalni uspjeh, u ranom razdoblju samostalnog puta stvorio još jedan album koji svojom izuzetnom ispovjedno-ambijentalnom snagom na slušatelju uvijek ostavlja snažan pečat te se pritom na najljepši mogući način poklonio svojoj dragoj domovini. Album sadrži neka od najboljih djela u njegovoj solo karijeri, što je posve dovoljno da spada u sam vrh studijskih podviga s njegova samostalnog puta.
Postava
Derek W Dick (Fish) – vokal
Mickey Simmonds – klavijature
Frank Usher – gitara
Robin Boult – gitara, prateći vokal
David Paton – bas gitara, prateći vokal
Ethan Johns – bubnjevi i udaraljke
GOSTUJUĆI GLAZBENICI:
Ted McKenna – bubnjevi i udaraljke na ‘Tongues’ & ‘Internal Exile’
Chris Kimsey – prateći vokal
Maryen Cairns – prateći vokal
Charlie McKerron – violina na ‘Internal Exile’
Marc Duff – svirale
Donald Shaw – harmonika
Produkcija
Chris Kimsey
Popis skladbi
1. Shadowplay
2. Credo
3. Just Good Friends (Close)
4. Favourite Stranger
5. Lucky
6. Dear Friend
7. Tongues
8. Internal Exile
9. Something In The Air
