Lokacija: Ljubljana / Orto bar / Slovenija
Datum: četvrtak, 16. 11. 2017
Prije nekoliko godina bilo je teško zamisliti da moderni progresivni sastavi mogu napuniti manju koncertnu dvoranu. Bendovima poput Animals As Leaders, Scale The Summit i Intervals trebalo je podosta vremena da dokažu svoje sposobnosti i potencijal. Baza obožavatelja pak polako je rasla. Vremena su se napokon promijenila, što se vidi i u drukčijim interesima posjetitelja. To se pokazalo već prije početka koncerta Intervals, Polyphia i Nicka Johnstona, kad se skupilo iznenađujuće puno ljudi. Doduše, bila je to drukčija publika nego na metal koncertima, što se u najgorem slučaju može računati kao plus.
Prvi je na pozornicu izašao Nick Johnston, mnogima nepoznat gitarist i posljedično previđen. Johnston, koji dolazi s egzotičnog otoka u Kanadi, kako je i sam rekao, u nekoliko je minuta svojim sviranjem utišao sve sumnje. Iako nije riječ baš o modernom gitaristu u stilu Animals As Leaders, Johnston je u svom kratkom setu pokazao svoju jedinstvenost. Javilo se mnogo asocijacija, u sporijim dijelovima podsjećao je na Satrianija. S bržim dijelovima i neobičnim zahvatima pak je djelovao kao da mu je uzor i Guthrie Govan. Ono što nije uvjerilo bila je ritam sekcija, koja nije bila dovoljno razigrana. No oči posjetitelja bile su uprte u Johnstonove vragolije, kojih naprosto nije nestajalo. U svega pola sata, koliko je imao na raspolaganju, Johnston je pokazao izvanredno, jedinstveno sviranje gitare. Među ostalim, nije djelovao usiljeno, znao je graditi i na atmosferi, što je još jedan dokaz više da Johnston nije samo još jedan »shredder« koji je banuo na scenu.
Slijedili su Polyphia, mladi američki sastav iz Teksasa. Bend je stigao u vrijeme najvećeg zamaha djent sastava i nekako je i bio smješten u taj podžanr. No uživo se pokazala potpuno drukčija slika. Ponajprije je bilo vrlo iznenađujuće koliko širok spektar ima bend. Četvorka je naglašavala elemente modernih instrumentalnih sastava, jazz fusiona, post metala s dodacima elektronike, što je dodatno začinilo bogatu zvučnu sliku u kojoj su se isticale ponajprije izuzetno precizne gitare. Gitaristi su bili nedvojbeno najsvjetlija točka, virtuozno soliranje bilo je prisutno kroz cijeli repertoar. Gitarski dvojac LePage/Henson pokazao je nevjerojatnu usklađenost. Naravno, ni ritam sekcija nije posustajala, odlično se pokazao bubnjar koji je svojom snagom i ritmičkom potkovanošću cijelo vrijeme držao suverenost cjeline. Polyphia su svojim sviranjem dokazali da imaju potencijal postati nešto veće, ako će naravno ustrajati u tom smjeru.
Ostali su još Kanađani Intervals, oko kojih se pojavila polemika može li bend uopće još što pokazati s obzirom na virtuozne sposobnosti Polyphije i Nicka Johnstona. Intervals vodi gitarist Aaron Marshall, a na svakom albumu pridruže mu se različiti glazbenici koji mu pomažu snimiti njegove ideje. Marshall je u svom kratkom postojanju prošao kroz konkretne promjene. Isprva je počeo kao instrumentalni djent bend, s albumom »A Voice Within« došao je vokalist i Intervals su dosta dobili na prepoznatljivosti, no nakon toga odlučio je da će Aaron raspustiti sastav i vratiti se s melodičnije obojenom glazbom, koja nije imala takav naglasak na niskim tonovima kao prije. U tom stilu Marshall je napravio već dva albuma, drugi izlazi u prosincu.
Marshall je sa svojom ekipom dakle predstavljao skladbe s albuma »The Shape of Colour«, kojim je definirao svoj novi stil, što je dodatno potvrdio i s nekoliko novih skladbi s nadolazećeg albuma »The Way Forward«. U prvom planu bio je naravno Marshall sa svojim virtuoznim sviranjem i melodijama, no ni na ostale članove nema se što zamjeriti. Ritam sekcija bila je nedvojbeno razigrana, basist je lijepo popunjavao svojim linijama, bubnjar je snažno i precizno držao cjelinu uspravnom, a dodatni gitarist je također odlično držao ritam. U drugom dijelu pojavilo se pravo iznenađenje, odnosno filmski »twist«. Gitaristi su naime zamijenili gitare, u igri su bile sedmerostrune gitare. Intervals su naime prije prvog albuma snimili dva djentovski obojena EP-ja. Iako se Marshallova gitara svjetlucala kao novogodišnja jelka, već pri prvim taktovima djelovalo je kao da je bend uključio subwoofer. Zagrmjelo je, kao što se za djent i dolikuje. Intervals su svojim nastupom prije toga konkretno uvjerili, a sada su posjetitelji dobili šlag na torti. Nakon nekoliko rušilačkih skladbi opet je došlo vrijeme za šesterostrune gitare, Marshall je s ekipom koncert do kraja svog seta doveo do još jednog iznenađenja. Na pozornicu je pozvao još gitariste Polyphije te Nicka Johnstona na kratki »jam«, gdje se svaki gitarist iskazao svojim soliranjem. Ukratko, koncert se nije zaključio rutinski i osjetilo se da među bendovima vlada pravo prijateljsko raspoloženje. Posjetitelji su tako dobili posebno koncertno iskustvo.
Koncert Intervals, Polyphije i Nicka Johnstona u Orto baru nije bio samo uspješan. Bio je fenomenalan. Već to da bendovi koji nemaju u prvom planu vokal i jednostavnu glazbu mogu privući dovoljno publike da se više nego solidno napuni velika dvorana Orto bara, veliko je postignuće. Što se pak tiče odsviranog i atmosfere, tu više nema smisla posebno naglašavati. Ponajprije će pak vrijeme pokazati je li se i u Sloveniji počeo javljati novi trend koji u prvi plan stavlja tehničke i progresivne sastave.
Autor: Primož Novak
Fotografije: Aleš Podbrežnik
