Mjesto: Jamski dvorec, Postojna
Datum koncerta: 10.03.2009
Broj posjetitelja: 250
Cijena ulaznice: 14 €
Slovenska meka blues glazbe jučer je ugostila odličnog austrijskog gitarista po imenu Sir Oliver Mally. Riječ je o glazbeniku vatrenog izraza koji ima glas najboljeg blues gitarista u alpskom pojasu naših sjevernih susjeda. Zvuči prilično čudno, možda čak i smiješno, jer što to, dovraga, vrijedno spomena “jodlerci” mogu ponuditi svjetskoj blues kulinarici. U obveznoj “stručnoj konzultaciji” s poznatim licima, koja po tradiciji prije početka svake etape Postojna Blues festivala uvijek upriliči nekakav glazbeno-gurmanski debatni krug, dominirali su pomiješani osjećaji, a u potvrdu njih nije se jedna obrva digla u zrak. No strah je bio uzaludan! Odlično izveden nastup sastava Sir Oliver Mally Blues Distillery, pun emocija i nesputanog gitarskog vijuganja, upozorio je da blues itekako udara i vrišti i u zemlji sacher torti i valcera. Očito Sir Olivera Mallyja, uz slavenske korijene, od karakterističnog bezličnog snobizma elitnog bečkog društva spašava i iskreno oduševljenje vremenima tradicionalne, a još više čikaške blues retorike 50-ih, uz čije se korištenje ovaj vrućekrvni gitarist beskompromisno nadmeće s većinom slavnijih glazbenih imena iz sredina koje su, za razliku od Austrije, tradicionalno sklonije blues glazbi.
Repertoar Sir Oliver Blues Distillery izgrađen je na zdravim temeljima autorskog materijala, koji se uživo kameleonski prilagođava raznolikosti izražajnih poteza sastava. Glavninu improviziranih zadataka nose zvuk gitare i klavijatura, kombinacija koja po pravilu svako toliko rezultira energičnim dvobojem njih dvoje. Mallyjev se sastav ipak nije upuštao u pretjerana preigravanja, zapravo je kao kolektiv djelovao izuzetno kompaktno i organski istodobno. Dobar dio pozornosti Mally je posvetio i zvuku klavira, koji je učinkovito dopunio šareni zvučni kolaž sastava.
Mally je kroz večer hrabro rotirao sa zavidnom širinom palete glazbenih utjecaja. Iako je samouk, s nošenjem dobro uležanih blues formi nema nikakvih problema. Njegovom gitarskom intonacijom vladaju utjecaji dvojice Kingova, dakle Alberta i B. B.-ja, a najviše naš ljubitelj štrudla dugujemo veličini zvuka Buddyja Guyja. Ako tome dodaš još i ispeglanu bijelačku disciplinu, uzbudljivo glazbeno putovanje zajamčeno je. Situaciju je sa smiješkom na licu najbolje opisao sam Mally riječima: “Čovjek bi pomislio da sam crnac”! Skoro pa i jest tako, Mally na pozornici bljuje toliko životne energije da čovjeku jednostavno zastane dah.
Sir Oliver Mally neumoran je u traženju kompozicijskih rješenja kojima uporno ruši monotoniju osnovnih bluesovskih okvira. Striček je ustaljeno šetanje po već dodobra izhodanim blues stazama nerijetko prekidao nekim posebno domišljatim obratom u korist nagle promjene tonaliteta, a posebno impresivni bili su ritmički prijelomi, koji su na prvi pogled već iscrpljenim varijacijama u tren oka dodali pun mjerni vrh smrtonosnog arsenala. Kao što je kod blues gitarista već uobičajeno, i Mally s vokalom rukuje kao sa sredstvom za punjenje grube zvučne slike. Hrapavost njegova glasa itekako je dobrodošla, jer interpretaciju cijelo vrijeme nesebično napaja žmohtom, uvijek nezamjenjivim elementom izvođenja blues glazbe. Mally je naporne tragove germanskog naglaska odlično skrivao iza debele zavjese grgutave vokalne isporuke, pune emotivnih obrata i oštrih odgovora na uvijek zajedljivo nagovaranje zvuka gitare. Vokalno je striček često zvučao kao nezadovoljni jenki kojem su točno pred nosom zatvorili vrata jedinog bordela u okrugu. Vraga! Po onome što se čulo, apstinencija baš i nije čest stanovnik gospodinova glazbenog rječnika! Kako god, četvrtak navečer bio je u okviru postojnskih ekskurzija blues glazbe sigurno jedan od najuzbudljivijih do sada. Sir Oliver Mally pripremio nam je nezaboravan adrenalinski spust po oštrim zavojima blues rocka, uz koje se čak i pakao Kitzbuhela činio kao lakši poligon za testiranje pouzdanosti zračnih jastuka po uzoru na Jörga Haidera!
Fotografije: Mojca Perdih
Galerija slika
