Intervju s članovima sastava Metaphor

0 5

Datum intervjua: 18.01.2008

Metaphor je ameriški bend koji je zaslovio prvijencem Starfooted, kojega progresivna publika iznimno cijeni. Kasniji albumi doduše nikad nisu dosegnuli takvu popularnost, ali zato nisu bili ništa manje važni. Metaphor su se od čiste simfonijske postave, koja je bila vrlo slična Genesisima, razvili u bend s prilično izvornim stilom koji kombinira elemente simfonijskog rocka, neo progresivne glazbe i avangarde. S Rockline su razgovarali svi sadašnji članovi sastava – gitarist i glavni skladatelj Malcolm Smith, klavijaturist Marc Spooner, pjevač i tekstopisac John Mabry, basist Jim Anderson te bubnjar Greg Miller.

Rockline: Jeste li zaposleni kao glazbenici? Znam da Marc (Spooner) svira u neprogresivnom sastavu. Tako da, ako ste profesionalci, ne bih očekivao da dovoljno zarađujete samo s Metaphor.
Marc Spooner (MSp): Ja i svi ostali imamo i druge poslove, o glazbi samo neprestano razmišljam.
Malcolm Smith (MS): Marc je s drugim bendom najbliži tome da bude zaposlen kao glazbenik, ali svi imamo poslove da bismo mogli podržavati našu glazbu. Tako da nam je to iznimno važan hobi, kojim možemo pokriti više stvari odjednom.

Rockline: Koliko vremena provodite zajedno i vježbate? Znam da neke druge neprofesionalne grupe, kao IQ, zbog poslova nemaju puno vremena za probe, obično samo vikendom. Je li slično kod vas?
MSp: Svakako. Ako se barem dvojica nađu tjedno, to je već napredak.
MS: Osobno puno vremena posvećujem skladanju – ili cijelih skladbi, ili dijelova pjesama koje donesem pa ih zajedno s bendom pretvorimo u cjelovite skladbe. Same skladbe znamo raditi i po nekoliko mjeseci, jer radimo u manjim dozama, par sati odjednom. Onda se s bendom nađemo i uz računalo se pobrinemo za aranžmane, ali i to samo nekoliko sati odjednom, jednom tjedno ili par puta mjesečno. Kad su pjesme na računalu već gotovo gotove, počnemo vježbati i usput ih popravljati. Probe su samo jednom tjedno po tri sata, tako da traje nekoliko mjeseci dok sve ne savladamo. Ali kad bi zbrojio te tro-satne probe, ne bi dobio više od par tjedana! Kad bismo to samo mogli stalno raditi…

Rockline: Počeli ste kao bend koji je svirao obrade Genesisa, zar ne? Možete li objasniti kako ste to započeli?
MS: U lokalne novine sam stavio oglas da tražim glazbenike sličnog ukusa da bismo za zabavu svirali dobre stare Genesis. To je bilo, mislim, 1993. godine… Marc se prvi pridružio, a kasnije i drugi članovi (tada je postava bila drukčija) i svirali smo sve najbolje stvari iz Gabrielova razdoblja. Već tada sam pisao svoje stvari i nosio ih bendu, koji je tada prolazio kroz promjene, a kasnije smo nastavili rad na izvornom materijalu.

Rockline: Zašto ste počeli sami pisati skladbe? Je li to oduvijek bilo u planu?
MS: Kod mene jest! Kad sam postao dovoljno samouvjeren u pogledu svojih skladbi, donio sam ih u bend i to je bilo to!
John Mabry (JM): Mnogi od nas pišu pjesme. Na početku nije bilo pitanje izbora – jednostavno si ne možemo pomoći. Ja pjesme pišem još od srednje škole i i dalje cure iz mene. Obično nisu progresivne dok ih ne obradi bend. Moji solo uradci su više u stilu Jamesa Taylora i Jacksona Browna.

Rockline: Je li bilo teško naći izdavačku kuću za prvijenac?
JM: Koliko se sjećam, bilo je kao da baciš stotinu pita o zid i gledaš koja će se zalijepiti.
MS: Poslali smo puno promo materijala i Galileo, koji je tada bio nova izdavačka kuća, uzeo nas je. Kad tražiteš izdavača, moraš očekivati odbijanja!

Rockline: Što vam znači vaša glazba i glazba općenito?
MSp: Puno. Sve.
Jim Anderson (JA): Glazba nudi toliko toga! Kroz nju se možeš kreativno izraziti, kroz nju možeš i prenijeti misli ili priču. Ponekad zna biti terapeutska. Glazba je strast, bilo da je sviraš ili slušaš.
MS: Znači mi kreativno izražavanje. Uvijek sam tvrdio da glazbu pišem jer moram, jer sam sebe moram kreativno zadovoljiti. Obično pišem instrumentalne stvari i ne pišem ih da bih nešto poručio. Glazba jednostavno izađe i ako dobro zvuči, nastavljam u tom smjeru dok ne naiđem na prepreku. Onda idem u neki drugi smjer i tamo nešto isprobam. To radim jer je zabavno! Riječ je o važnom dijelu mog života i daje mi puno zadovoljstva.

Rockline: Možete li nabrojati vaše utjecaje? Primijetio sam Genesis, Gentle Giant. Ima li još nešto? Imate li utjecaje i izvan progresivne glazbe – jazz, klasika, blues?
MSp: Osim važnih utjecaja Yes, Genesis i Gentle Giant, među moje utjecaje spadaju i jazz, klasična glazba, Led Zep, Camel, Happy The Man, ELP, još mnogi drugi. Ali sigurno ne blues!
JA: Mislim da smo svi podložni utjecaju onoga što slušamo – i što ti se nešto više sviđa, to postaje veći utjecaj. Sviđa mi se puno jazza i klasike.
JM: Na tekstove na mene jako utječe slikovit stil Brucea Cockburna i sarkastične opaske Richarda Thompsona. Stilski dosta posuđujem od Stevea Hoggartha (Marillion) i Phila Collinsa (Genesis). Sviđa mi se i sakralno zborsko pjevanje, new age (osobito improvizacijska akustična glazba iz Windham Hill škole, eterična glazba kao Kitaro i glazba koja nikamo ne vodi kao Eno, Budd, Stearns i Serrie) i naravno dobri stari rock’n’roll.
Greg Miller (GM): Za mene Rush, Led Zep i Burt Bacharach.
MS: Sviđa mi se dobar jazz fusion. Upravo sam kupio novi CD – Joe Henderson Big Band, koji je predivan. Slušam i klasiku.

Rockline: Iako imate očite utjecaje iz sedamdesetih, radite li i dalje radije izvornu glazbu? Osjećate li pritom veće zadovoljstvo nego da samo kopirate nečiji stil?
MSp: Naravno. Označavaju nas kao retro prog, ali mislim da do toga dolazi zbog lijenosti slušatelja. Kritičari moraju napisati recenzije kad album čuju samo jednom ili dvaput, pa tako dosta promaše. Detalji i strukture dobre progresivne glazbe pokažu se s vremenom. Naravno, zvukovi su ponekad slični onima iz sedamdesetih, ali to su dobri zvukovi! No naše kompozicije i aranžmani su po mom mišljenju prilično izvorni.
MS: Puno je bolje raditi izvorne stvari – po istini govoreći, teško slušam stare Genesis (a kamoli kasnije albume) – mislim, s tim albumima sam kao većina ljubitelja progresive odrastao, ali sada je jedini prog koji slušam vlastita glazba. Trenutno se nadam da će se stil sastava Metaphor izoblikovati i smatram da se i moje skladanje razvija.
JA: Kad skladaš glazbu, zvukovi dođu sami od sebe. Nemam namjeru nikoga kopirati.

Rockline: Odakle vam ideje za tekstove? Ima li svaki album dobru zamisao ili koncept?
JM: Uglavnom je riječ o tome što me trenutno zanima, jer sam ja glavni tekstopisac. Dok smo stvarali Starfooted, puno sam se bavio gnosticizmom, pa se činilo prirodnim da te teme istražujem lirski i glazbeno. Za Entertaining Thanatos bila je to skupna odluka da ne napravimo još jedan pripovjedni album, nego da stvari same isplivaju na površinu. Mnogi od nas su na početku skladanja žalovali za smrću bliskih osoba, pa je bilo prirodno ići u tom smjeru, kao neka vrsta zajedničkog prebolijevanja žalosti. Zapravo vrlo terapeutski! Za novi album smo opet zajednički odlučili da to bude narativno djelo. Zamisao za The Sparrow imali smo već prije Entertaining Thanatos i još uvijek smo bili oduševljeni njome. Kad nam je autorica knjige, Mary Doria Russell, dopustila da koristimo njezinu priču, više nije bilo povratka.

Rockline: Jesu li vas zbog tekstova ikad kritizirale neke vjerske skupine, jer se ponekad s religijom bavite na prilično cinično način?
JM: Čudno, ali ne. Lijepo da vidiš cinizam, a ne da smo prema religiji neprijateljski nastrojeni. Budući da sam svećenik, religiju uzimam prilično ozbiljno. Ali religija bez cinizma može imati razoran učinak. U religiji je kritičko razmišljanje ključno i nadam se da to pokazujem u svojim tekstovima. Religiju uopće ne odbacujem. Samo kažem da se ne smijemo izbjegavati teških pitanja i religija se mora suočiti s teškim temama, osobito glede nasilja, neznanja, nesvjesnosti i zaglupljivanja, za koje je i sama odgovorna. Religija se zbog mnogočega mora zagovarati, ali jednako tako je dio onoga zbog čega smo ljudi. Nadam se da u tekstovima držim ravnotežu između veličanja i kritike, jer je oboje važno kod racionalnog i odraslog pristupa vjeri.

Rockline: Biste li ikad otišli na kraću turneju po Europi?
JA: OK!
MSp: S veseljem!
GM: Naravno! Ali bilo bi teško da svih pet članova istovremeno dobije dopust za turneju. Svakako se isplati pokušati ako bi se pružila prilika. Osobno bih za turneju po Europi sve ostale stvari stavio u drugi plan.
MS: Dobro, dakle ja moram biti taj razuman – turneja je malo vjerojatna s obzirom na naše opće okolnosti.

Rockline: Biste li bili spremni svirati kao predgrupa većim sastavima, primjerice The Flower Kings, Spock’s Beard, Arena, IQ?
MSp: Svakako.
GM: Ne treba me dvaput moliti!
MS: Imaju naš naslov!
JA: Nooo…pa neka bude!!

Rockline: A koncerti? Znam da u SAD-u ima puno art rock festivala. Jeste li ikad svirali na nekom, a ako niste, biste li htjeli?
MS: Osim nekoliko nastupa na početku, kad smo još svirali obrade Genesisa, zapravo još nikad nismo nastupali pred publikom.
MSp: Nažalost uživo nismo aktivni, ali osobno bih s užitkom svirao na nekom festivalu.

Rockline: Biste li zbog vaših poslova uopće mogli ići na turneju?
MSp: Ne još
JA: Prvo moramo imati prvi nastup! Poslovi i obitelji moraju biti na prvom mjestu. Nikako se ne bismo mogli uzdržavati samo glazbom, barem ne s tako čudnom glazbom kakvu trenutno sviramo.

Rockline: Od Starfooted nadalje dosta ste mijenjali ritam sekciju. Mislite li da je sada stabilna?
MSp: Da. Ali za ostale nisam siguran. Ha ha.
JA: Mislim da nismo stabilni!
JM: Prokleti bubnjari tako vole eksplodirati!
GM: Moja žena se ne bi složila, ali mislim da sam prilično stabilan.
MS: Tko zna! Bubnjari i basisti su čudaci s kojima treba lijepo i nježno postupati.

Rockline: Posvetimo se na trenutak novom albumu. Jeste li zadovoljni odzivom publike i kritičara?
MSp: Uglavnom da. Volio bih da smo prodali više primjeraka, da bi bilo više odjeka i od publike!
MS: Ali svakako smo zadovoljni pozitivnim recenzijama – a prodaji se uvijek veselimo.

Rockline: Jeste li zadovoljni skladbama na The Sparrow?
MS: Jako – mislim da pokazuju napredak u mom skladanju i u skladanju cijelog sastava.
MSp: Uglavnom da. Svi umjetnici žele da njihove tvorevine budu još bolje kad su već gotove.

Rockline: Kad se osvrnete unatrag, biste li nešto promijenili na tom izdanju?
MSp: Nikad ne razmišljaj unatrag, uvijek naprijed!
MS: Nema smisla opterećivati se učinjenim, treba započeti sljedeći projekt.
JA: Uvijek ima stvari koje bih promijenio, ali nema vremena da razmišljam unatrag.
MS: Vratio bih se i zamolio Jima da barem jednom promijeni gaće. To je bio strašan problem!

Rockline: Kako se odlučite kako će album zvučati? Dogovorite li se unaprijed ili pustite da se stvari odvijaju same od sebe?
MS: Pustimo da se glazba razvije sama – glazba dođe ne znam odakle, a mi je samo još oblikujemo.
MSp: Prije se porazgovaramo, ali na kraju se uvijek sve odvije prirodno.
JA: Na The Sparrow smo puno razgovarali o glavnim dijelovima, onda smo te dijelove podijelili na manje, gdje je na svakom bila neka posebna atmosfera koja ovisi o događajima u priči. Ponekad John (Maybry) kaže da neki dio mora biti mračniji, a onda moramo stvoriti nešto bolesno. Slično je slikanju. Do kraja ne znaš točno kako će zvučati.

Rockline: U kojim drugim glazbenim projektima sudjeluju članovi Metaphor? Marc je u Hitmen…
JM: S Gregom sam u sastavu Mind Furniture i upravo smo izdali naš drugi CD Hoop of Flame. Riječ je o prog-popu, sličnom Spock’s Beard, a na albumu su dvije suite od 25 minuta. Na jednoj suiti Bog je na optuženičkoj klupi, a druga suita govori o Kierkegaardovim trima stadijima svijesti. Glazba za mozak (i za noge)!
MS: Trenutno razmišljam o solo CD-u i dosta stvari već imam napisanih. Smiješno da zvuči slično Metaphor.
MSp: Osim Hitmen i Metaphor, vikendom sviram dosta jamova s prijateljima. Trenutno, vjerovao ili ne, sudjelujem u bendu koji svira fusion. Pokušavamo nešto postići, ali trenutno sve teče vrlo sporo. Sviramo obrade Mahavishnu Orchestra i King Crimson, a osim toga planiramo i nešto klasičnog (električnog) jazza i nešto izvornog materijala. Nadam se.

Rockline: I za kraj, što mislite da Metaphor čeka u budućnosti?
JA: Trenutno nemamo ništa u planu, ali ja sam uvijek spreman za akciju.
MSp: Nadam se još kojem albumu. Pa još jednom. Malcolme?
MS: Teško je reći. Trenutno bend miruje. Ne znam kad ćemo se opet početi kretati prema novom albumu, ali sa sigurnošću mogu reći da će od svih članova biti dostupna nova glazba!

Galerija slika

Pošalji komentar

Tvoja e-adresa neće biti objavljena.

Ova stranica koristi kolačiće radi pružanja internetske usluge, oglasnih sustava i funkcionalnosti koje bez kolačića ne bismo mogli ponuditi. Posjetom i korištenjem web-stranice pristaješ na kolačiće. Prihvati Pročitaj više

Privatnost i kolačići