Iron Maiden: Iron Maiden

0 256

Izdavačka kuća: EMI Records
Datum izlaska: 14.04.1980
Producent: Wil Malone
Trajanje albuma: 40.25 min
Žanr: Heavy Metal / N.W.O.B.H.M.
Ocjena: 8.5 / 10


14. travnja 1980. glazbena se povijest u tren oka zauvijek promijenila. Povijest koja se počela pisati pet godina prije izlaska prvijenca heavy metal čudovišta Iron Maiden. Djed Božićnjak bio je na božićni dan davne 1975. više nego darežljiv, ili je ime Steve Harris zauzimalo prvo mjesto u njegovoj knjizi “dobrih”. Kolačići i mlijeko uvijek su veselog čovjeka u crvenom čekali na Harrisovu stolu, a u zamjenu je pod Steveovom božićnom jelkom ostavio paket zamotan u sjajni ukrasni papir, vezan velikom crvenom mašnom, ali sa zlokobnim imenom srednjovjekovne sprave za mučenje, Iron Maiden.

Dosta je vode proteklo prije nego što je Iron Maiden “mastermind” Steve Harris oko sebe okupio stabilnu postavu i nakon dobrih pet godina djelovanja uspio kod izdavača EMI izdati istoimeni debitantski album. No jureći vlak imena Iron Maiden već prije spomenutog izdanja više nije bilo moguće zaustaviti. Najbolje je citirati riječi razvikanog Soundhouse DJ-a Neala Kaya, koji je bio važan dio početnog proboja Maidena na vrh: “Svako toliko iz mase nadobudnih i nepoznatih imena koja pune ulice rock svijeta izdigne se jedan posebni bend. Jedan od tih bendova su Iron Maiden, koji su svojim rođenjem donijeli stil rock glazbe toliko snažan, hrabar i iskren da njihov trud može opravdati samo uspjeh.”

Ploča Iron Maiden donosi zvuk na koji, ako poznaješ samo razdoblje s Bruceom Dickinsonom, nisi navikao. Prvijenac se ponajprije ističe sirovim, iskonskim, gotovo primitivnim “punky” zvukom, koji će šokirati one naviknute na tipične Iron Maiden melodije Dickinsonove ere. Tu osobinu dodaje ponajviše hrapavi glas Paula Di’Anna. Naravno, kvalitetom je Di’Anno kilometrima iza Dickinsona, ali ja mislim da ga nikad nismo dovoljno cijenili. U sirovi zvuk ranih Iron Maiden pasao je kao “šaka na oko”, jer glazbene početke Djevice definira neuglađen i prljav zvuk, kako samog materijala tako i produkcije. Za “prljavu” produkciju prve ploče “kriv” je ponajprije sam bend, odnosno ‘Arry, jer su unatoč tome što je kao producent naveden Will Malone, većinu producentskog posla obavili sami. Iako je Harris više puta izjavio da na produkciju ploče nije baš najponosniji, prva dva albuma među mnogim fanovima i dalje vrijede za nešto od najboljeg što su Maideni ikad snimili. Nije ni čudo, jer te svojom sirovom energijom i snagom brzo zaluđuju. Iron Maiden donosi i tako karakteristično zveckanje bas gitare brzoprstog Harrisa, koje je uvijek bilo središnja, pokretačka snaga dinamičnih skladbi i u tridesetogodišnjoj karijeri postalo Harrisov zaštitni zvuk. Većini je jedna od prvih asocijacija na riječi Iron Maiden karizmatična “maskota”, bubnjar Nicko McBrain. Nicka ćemo još dobro upoznati, a na Iron Maiden se predstavlja Clive Burr, koji s Harrisom čini izrazito čvrstu ritam sekciju. I na kraju, tu su i odlični gitaristi Dave Murray i Dennis Stratton (Iron Maiden je jedina ploča na kojoj je svirao), koji nagovještavaju još jednu osobinu koja je s Maidenima postala neodvojiva – tercne harmonije. Posebno Murray blista s nekoliko doista odličnih solaža koje su postale važan dio nezaboravnog repertoara. Imam osjećaj da nešto zaboravljam… A, da, Iron Maiden ne donosi samo zvuk koji je definirao heavy metal, naslovnica nam predstavlja lik koji je postao najprepoznatljiviji simbol benda i heavy metala i pretvorio se u pravi zaštitni znak – Eddieja, odnosno Edwarda the ‘Ead, Edwarda the Head ili još Edwarda the Great. Kako god hoćeš, s naslovnice nas zlokobno gleda prva iz serije fantastičnih ilustracija Dereka Riggsa. Možda ovdje još ukratko spomenem priču po kojoj je Eddie dobio ime: “Eddie Glava rodio se bez tijela, bez ruku i nogu. Sve što je imao bila je glava. Unatoč toj mani, roditelji su ga neizmjerno voljeli. Za Eddiejev šesnaesti rođendan njegov su otac i majka pronašli liječnika koji je Eddieju mogao dati tijelo. Kad su se roditelji vratili kući, jedva su čekali da Eddieju kažu da će dobiti tijelo i postati kao svi obični ljudi. Rekli su Eddieju: “Znaš kakvo iznenađenje imamo za tebe! Bolji poklon nećeš dobiti nikada!” A Eddie je odgovorio: “Oh ne, ne opet jebeni šešir!””

Ako neki metal bend zaslužuje detaljniju analizu albuma, onda su to naravno Iron Maiden. Ako ploču koja je pred nama još ne poznaješ, preporučujem ti da se ovdje zaustaviš, skokneš do najbliže trgovine s audio izdanjima i Iron Maiden dodaš u svoju kolekciju, u kojoj bi zapravo već trebao biti! Zašto ti to savjetujem? Ne želim ti pokvariti užitak pri prvom slušanju ovog odličnog prvijenca. Preslušaj ploču pa se vrati ovamo. Pravi fanovi ploču naravno već posjeduju i neće doživjeti veća iznenađenja, ali možda ti otkrijem kakav detalj koji još ne znaš. Krenimo onda!

Ploču otvara udarna Prowler, koja uvjerava i zarazi već s prvim taktovima zarazne melodije. Uzbudljiv “up-tempo” skladbe fantastično dočarava zbivanja u glavi potrebitog razotkrivača koji se opisuje u tekstu. Prowler je zahvaljujući odličnoj melodiji i sirovoj snazi postao jedna od najomiljenijih skladbi benda i koncertni favorit. Iako s poprilično plitkim tekstom o izopačencu koji voli otvoriti kaput pred nesuđenim damama i pokazati im svoje bogatstvo ne dostiže kasnije tekstualne majstorije benda, sirovom se energijom upisala u srca svih fanova benda. Prowler se inače prvi put pojavio već na prvim službenim snimkama benda, The Soundhouse Tapes, ali verzija na ploči Iron Maiden s bržim tempom potpuno zasjenjuje stariju inačicu. Sa solažom i udarnim “wah wah” riffovima zapalio je Murray! Sanctuary je bio drugi singl benda, koji se našao samo na američkom izdanju ploče, a na europsku je verziju dospio tek s reizdanjem iz 1998. Sanctuary nastavlja slično i brzo udarno kao Prowler, a govori o bjeguncu pred zakonom kojeg je sve zlo kojem je svjedočio gurnulo u ludilo. Jednostavna i energična skladba doduše ne dostiže Maiden standarde, ali je zahvaljujući dobrim riffovima i Murrayevoj solaži, kojoj slijedi realistična policijska sirena (zamisli slušanje u autu), zapisala se među poznatije komade benda. Kao zanimljivost spomenut ću i prašinu koju je podigla Riggsova naslovnica singla na kojoj je prikazan Eddie koji je upravo izbo Željeznu damu Margaret Thatcher. Remember Tomorrow je svakako komad koji je Maidene odvajao i podigao visoko iznad punk scene osamdesetih. Dinamičan komad s izmjenom mirnih i udarnih dijelova postao je jedan od evergreena benda. Jedan od boljih vokalnih nastupa Di’Anna, koji izmjenjuje visoke krikove s jednako vrištećom gitarom. Running Free bio je prvi singl benda i još i danas ostaje jedan od najpoznatijih ranih komada benda. Nažalost, ujedno je i jedna od slabijih skladbi ploče, jer s ponavljajućim refrenom i jednostavnom strukturom blijedi u usporedbi s ostalim komadima. I tekstualno je riječ o jednostavnoj priči o odbjeglom tinejdžeru koji prelazi SAD uzduž i poprijeko, a Di’Anno tvrdi da priča opisuje njegove problematične tinejdžerske godine. Na kasnije genijalno stvaralaštvo benda upozorava bez sumnje najbolja skladba ploče, prvi od Harrisovih “epova”, Phantom of the Opera. Naravno, temelji se na istoimenom romanu francuskog pisca Gastona Lerouxa iz 1910., koji govori o unakaženom fantomu Ericu koji terorizira pariško operno zdanje, zaljubi se u opernu pjevačicu Christine Daae, što vodi neizbježno tragičnom kraju. Instrumentalno je riječ o jednoj od najboljih Iron Maiden skladbi, jer osam genijalnih minuta ne dopušta ni jedan dosadan trenutak. Od početnog gitarskog motiva, preko višestrukih komplicioranih solo dijelova s gitarskim dvobojima Murraya i Strattona, odličnog uklapanja Di’Annova vokala i dinamične ritam sekcije koju diktira tipični Harrisov galop, riječ je o čistoj Maiden savršenosti. Jedan od najsjajnijih instrumentalnih dijelova može se bez srama mjeriti s onim iz epske Seventh Son of a Seventh Son. Na Harrisove utjecaje progresivnog rocka upućuje prvi od četiri instrumentala benda, fantastična Transylvania u kojoj svi članovi benda podivljaju i jure poput stampeda bizona. Ponovno solaže izmjenjuju odlični Murray i Stratton, dok ritam sekcija, tada bez sumnje najbolja, uništava sve pred sobom. U početku je komad imao tekst, ali su ga zbog odlične instrumentalnosti odbacili. Bi li govorio o vampirima i Vladu Tepešu? Transylvania se tiho preljeva u otužnu i melankoličnu Strange World, koja predstavlja nježnijeg i melodičnijeg Di’Anna, što se izvrsno slaže s mirnim i sporim tempom skladbe. Jedan od boljih tekstova ploče ne nudi izravno tumačenje i ostavlja prostor za vlastita tumačenja, koja se protežu od dodirivanja s drogama do toga da se tema prepleće s vampirskom temom Transylvanije. Ja tekst tumačim kao opis utopijske budućnosti, koja podsjeća na onu iz Huxleyjeva Vrlog novog svijeta. Slijedi još jedna klasika benda i uz Phantom of the Opera najbolja skladba ploče, prva od četiri dijela o prostitutki Charlotte, Charlotte the Harlot. Tekst koji govori o teškoj ljubavi prema prostitutki i boli zbog nje i instrumentalno je odlična skladba u kojoj blista ponajprije Murray, koji je skladbu napisao, a Di’Anno se iskazuje u mirnijem dijelu, koji osigurava odličnu razigranost i dinamičnost komada. Ploču zaključuje komad Iron Maiden, koji je postao himna benda i jedini komad koji sviraju od svojih početaka do danas. Šteta, mogli bismo reći, jer je riječ o posve prosječnom komadu, bez ikakvog sola i čudnog teksta. Teško je razumjeti kako je tako prosječan komad mogao postati obavezan dio Iron Maiden repertoara.

Iron Maiden je ploča koja pripada u svaku metal kolekciju, makar tek najavljuje kasnija briljantna djela benda. Unatoč tome što su gitare, bas, vokali i plitki tekstovi daleko od onoga što su nam Maideni nudili od The Number of the Beast nadalje, Iron Maiden je najbolja ploča Novog vala britanskog heavy metala (NWOBHM), iako su se Iron Maiden vrlo brzo poprilično udaljili od tog zvuka. Ploča Iron Maiden izvrstan je pokazatelj evolucije Iron Maiden zvuka i povijesno važno izdanje, kako za bend, tako za žanr, tako za cijelu glazbenu povijest. Up the Irons!

autor: Rok Klemše


Popis skladbi:
1. Prowler (03:56)
2. Sanctuary (03:16) – samo 1998 remasterizirana verzija
3. Remember Tomorrow (05:28)
4. Running Free (03:18)
5. Phantom Of The Opera (07:08)
6. Transylvania (04:19)
7. Strange World (05:32)
8. Charlotte The Harlot (04:13)
9. Iron Maiden (03:36)

Postava:
Paul Di’Anno – vokal
Dave Murray – solo i ritam gitara
Dennis Stratton – solo i ritam gitara, vokal
Steve Harris – bas gitara, vokal
Clive Burr – bubnjevi

Iron Maiden – “Iron Maiden” (originalna naslovnica, 1980.)
Pošalji komentar

Tvoja e-adresa neće biti objavljena.

Ova stranica koristi kolačiće radi pružanja internetske usluge, oglasnih sustava i funkcionalnosti koje bez kolačića ne bismo mogli ponuditi. Posjetom i korištenjem web-stranice pristaješ na kolačiće. Prihvati Pročitaj više

Privatnost i kolačići