Izdavač: EMI Records
Produkcija: Martin Birch
Datum izdanja: 3. 9. 1984.
Trajanje albuma: 51.12 min
Žanr: Heavy Metal
Ocjena: 10/10
Piece of Mind je Iron Maiden konačno ustoličio među glazbene legende i najveći heavy metal bend svih vremena. S Piece of Mind Iron Maiden su zakoračili u svoje zlatne godine, koje su potrajale gotovo do početka devedesetih, a to je istodobno bila ploča koja je pokazala veliki napredak benda, jer su se gotovo posve otresli NWOBHM korijena i gotovo do kraja razvili pravi, klasični zvuk Iron Maiden kakav poznajemo s izdanja iz osamdesetih. Piece of Mind bio je i album koji je dokazao da Maideni još zdaleka nisu rekli sve, i doista, taman kad pomisliš da je nemoguće nadmašiti najbolje trenutke prva četiri albuma, Djevice 1984. izdaju prijelomni Powerslave. Svatko ima svog favorita iz osamdesetih, bio to Somewhere in Time ili Seventh Son of a Seventh Son, ali bez ikakve sumnje Powerslave je esencija zvuka klasičnih Iron Maiden. Nepromijenjena klasična postava pobrinula se za nezaboravan dokument glazbene povijesti, koji besprijekorno hvata atmosferu, magiju, emocije i nezaustavljivu snagu koju Maideni nude sve do danas. Vrhunac, međutim, nisu dosegli samo Iron Maiden; nakon kratkog izleta među podstavljene zidove Eddie je otputovao u drevni Egipat i na jednoj od najnezaboravnijih naslovnica Dereka Riggsa ustoličio se kao faraon.
Powerslave počinje tako moćnom i čarobnom pjesmom da se s njom može usporediti samo nezaboravni uvod samih početaka Djevica, Prowler. Štoviše, Aces High je možda čak i najbolji “opener” svih vremena! Možeš ga čuti koliko god puta hoćeš, uvodni rifovi kristalno čistih gitara svaki put izazovu žmarce, a agresivan, brz tempo koji vrhunac doseže u izvanrednom solažiranju i blistavoj “air-raid” sireni Brucea Dickinsona pravi su vrhunski trenuci heavy metala. Briljantna atmosfera nadzvučnih rifova, Harrisova niskog basa, sjajnih Nickovih prijelaza i jednog od najsjajnijih Dickinsonovih trenutaka u glazbu fantastično prenosi adrenalinski doživljaj britanskog pilota tijekom prve borbe u zraku, koja se odvijala između srpnja i listopada 1940. Aces High nastavlja niz ratnih komada koje su započeli već Invaders i The Trooper, a vječna klasika s izvanrednim tekstom i nezaboravnim refrenom postala je koncertni rušilac i favorit fanova. S 2 Minutes to Midnight Maideni su na vrhuncu hladnog rata prvi put zakoračili u političke vode. Kritički pogled na izopačenost i amoralnost politike nosi izvrsnu poruku, koju osobito naglašava sam naslov pjesme. Odnosi se naime na tzv. “Sat sudnjeg dana”, koji označava prijetnju nuklearnog oružja i bliski kraj čovječanstva. Najbliže kraju, 2 minute do ponoći, sat se zaustavio u rujnu 1953., nakon sovjetske detonacije nuklearne bombe zastrašujuće snage. Danas sat stoji pet minuta do ponoći, a 2 Minutes to Midnight i dalje nosi snažnu poruku te je, uz moćan refren i malo više hardrockersko solo, u kojem se možda krije još posljednji utjecaj NWOBHM-a, jedan od najpoznatijih maidenovskih komada i čest koncertni favorit. Slijedi četvrti i ujedno do danas posljednji instrumental koji je bend snimio, Losfer Words (Big ‘Orra). Posve solidna pjesma ni u kom se slučaju ne može mjeriti sa snagom prethodnih, iako nikako nije loš komad, ali magiju Transylvanije ili Genghis Khan ipak ne dosiže. Možda je i zato pjesma dobila naslov Losfer Words (“lost for words”) (Big ‘Orra) (“big horror”). Jedan od mnogih Bruceovih talenata je i mačevanje, i bez sumnje je zbog toga nastala i, nažalost previđena, klasika Flash of the Blade. Zbog uvoda s mračnom atmosferom koju grade sjajni rifovi, izvanredne podloge u stihovima, odličnog solaža u tercama i napokon fantastičnog teksta o mladom mačevaocu koji želi osvetiti ubijenu obitelj, utoliko je teže razumjeti zašto Flash of the Blade do danas još nije svirana uživo. Isto možemo reći za sljedeću mačevalačku himnu, The Duellist, koja se temelji na istoimenom filmu Ridleyja Scotta iz 1978. Film govori o vječnom sukobu dvojice francuskih časnika u doba Napoleona. Prava je šteta što The Duellist još nije svirana uživo, jer sadrži jedan od najboljih instrumentalnih dijelova uopće, a istodobno fenomenalno u tekst i glazbu prenosi ideal časti, hrabrosti i ljubavi klasičnih mačevalaca. Back in the Village nastavlja priču pjesme The Prisoner s albuma The Number of the Beast, koja se temelji na kultnoj britanskoj seriji The Prisoner. Tekst se temelji na epizodi pred kraj serije, kad se glavni junak “Number 6” vraća u tajanstveno Selo. I Back in the Village može se pohvaliti briljantnim instrumentalnim dijelom i misterioznim tekstom, ali među ostalim izvanrednim pjesmama pomalo ipak zbljedi. Iron Maiden su već tada običavali ploču zaključiti epskim komadom, a i u tome je Powerslave vrhunac. Cijela ploča naime gotovo posve zbljedi kad se probijemo do završnih epova. Da, ovaj nas put čekaju čak dva kolosalna epa koja zajedno traju preko dvadeset minuta. Dickinson se na Powerslave doista pokazao u punom sjaju. Ne samo da mu je vokal već pomalo sazrio i često se čini da će upravo iskričati glasnice/pluća, iskazao se i kao izvrstan tekstopisac; s Flash of the Blade i prvim od dvaju epova, naslovnim Powerslave, koji je vjerojatno čak i njegov najbolji doprinos u cijeloj povijesti Djevica. Sedmominutni ep vrhunac je albuma, koji sa zastrašujućim uvodom uz šum vjetra, zavijanje vukova, kucanje srca, krik i zloban smijeh eksplodira u genijalne, orijentalne/egipatske gitarske rifove i izvanredne bas linije nad kojima u stihovima bdije zloban Dickinsonov vokal. Epski tekst o umirućem faraonu izvrsno zaključuje Powerslave, nadahnut egipatskom mitologijom, a ujedno je to jedan od najmoćnijih maidenovskih komada, koji u svoj svojoj ljepoti zasja u spektakularnom instrumentalnom dijelu u kojem se izmjenjuju prekrasno, melankolično solo, dva genijalna, munjevita sola i nevjerojatne bas linije masterminda Stevea Harrisa. Powerslave je bez sumnje jedan od najvećih maidenovskih trenutaka i ujedno jedna od najsjajnijih točaka povijesti heavy metala. A tek tako, ni iz čega, Iron Maiden za sam kraj albuma iz rukava istresu još trinaestominutni i pol ep o mornarima i albatrosima. Rime of the Ancient Mariner do danas ostaje najduža pjesma Iron Maiden, puna nezaboravnih, jezivih i moćnih dijelova koji usput podignu koju dlaku ili dvije. Možda je zajedno s Hallowed Be Thy Name čak i najmoćniji komad diskografije Iron Maiden. Ep u pravom smislu riječi temelji se na kultnoj pjesmi iz 1798., The Rime of the Ancyent Marinere, slavnog Samuela Taylora Coleridgea. Pjesma, koja možda najbolje otkriva Harrisovu genijalnost, pravo je putovanje puno izvanrednih rifova i fantastičnih Bruceovih linija koje djeluju kao pripovjedačeve rečenice. Negdje na sredini komad presijeca mistični ambijentalni dio s nezaboravnom tajanstvenom i jezivom atmosferom koju grade samo Harrisov bas, klavijaturna podloga, govorena riječ i škripanje brodskog drveta, a zatim pjesmu na posve drugu razinu diže presijecanje mirnog dijela s bržim bas linijama, upadom gitare i vokala, što je izvedeno tako majstorski da se žmarci prikradu sami od sebe. Zaista trenutak koji se može usporediti samo s izvanrednim instrumentalnim dijelom epa Seventh Son of a Seventh Son. Da ne znaš trajanje pjesme, uopće ga ne bi ni bio svjestan, jer stalno mijenjanje tempa, ritmova, Adrianovo i Daveovo sviranje s nezaboravnim linijama te raznolika ritam sekcija brinu se da Rime of the Ancient Mariner bude tako šarolik i raznovrstan da prođe u tren oka. Više nego prikladan, golem završetak moćnog albuma!
Powerslave se može opisati samo jednom riječju, koja se već višekrat ponovila: nezaboravno! Iron Maiden su s Powerslave napisali neizbrisiv dokument heavy metala. Čarolije albuma, virtuoznog sviranja i jedne od najboljih vokalnih izvedbi uopće nije uspio nadmašiti nitko; možda samo Maideni kasnijim izdanjima. Powerslave je izašao taman prije mog rođenja i nažalost monumentalnu World Slavery turneju nisam mogao doživjeti, pa je utoliko teže opisati moje veselje zbog aktualne turneje, koja ponovno oživljava spektakularnost osamdesetih s legendarnom egipatskom scenskom produkcijom i nezaboravnim klasicima. Vidimo se, dakle, na Somewhere Back in Time turneji!
Autor: Rok Klemše
Popis pjesama:
1. Aces High (4:29)
2. 2 Minutes to Midnight (5:59)
3. Losfer Words (Big ‘Orra) (4:12)
4. Flash of the Blade (4:02)
5. The Duellists (6:06)
6. Back in the Village (5:20)
7. Powerslave (6:47)
8. Rime of the Ancient Mariner (13:36)
Postava:
Bruce Dickinson – vokal
Dave Murray – gitara
Adrian Smith – gitara
Steve Harris – bas-gitara, klavijature
Nicko McBrain – bubnjevi
