Iron Maiden (predgrupa The Raven Age)
srijeda, 31. 5. 2023
Prag / O2 Arena / Češka
Treći koncert The Future Past turneje, odnosno europskog dijela nove svjetske turneje jednih i jedinih – Iron Maiden. Bio je utorak, 31. 5. 2023, što je značilo da smo se našli na drugom praškom koncertu grupe. O2 Arena. Prostrana kakva već jest. Sa svim predvorjem, golemim pješačkim platoom i trgovačkim centrom koji se nadovezuje na nju. Kolosalan objekt. Doteran do zadnje sitnice. Slično kao i zagrebačka Arena, samo što je sve skupa u Pragu još veće i još raskošnije (o napola izgrađenoj stožiškoj ruševini svaka rasprava nažalost gubi svaki smisao). Izvanredno.
Dakle, drugi dan. Novi metalski praznik! Novo metalsko pričešće u društvu titanskog heavy metal seksteta Iron Maiden. Energija je izvanredna. Očekivanja ništa manja. Prvi dan, to jest utorkov koncert 30. 5. 2023, bio je prekrasan i evo već nove porcije. Za ljubitelje nove ploče »Senjutsu« (2021, RockLine recenzija) u repertoaru je svakako dobro zbrinuto, ništa manje ni za sve ljubitelje albuma »Somewhere In Time« (1986, RockLine recenzija) – što je na ovogodišnjim koncertima grupe vrijedilo kao posebna vrsta magnetizma koji je automatski vukao svakoga na koncert grupe. Spomenimo da se svi koncerti The Future Past turneje snimaju u cijelosti. S više kamera. Dakle, Iron Maiden i s ove turneje pripremaju novi koncertni dokument.
Usput, u prijepodnevnoj nogometnoj utakmici koju je spominjao Bruce Dickinson na koncertu dan prije, nogometna ekipa Iron Maiden nabila je praškoj Slaviji 10 : 6. Protokol ostaje isti i drugog koncertnog dana u Pragu. The Raven Age, postava Georgea Harrisa, sina slavnog Maiden basista Steva Harrisa, već »rogovili« u O2 Areni. Ni u čemu loša grupa, samo za privrženika Iron Maiden, nažalost, ne spada u kontekst klasičnog heavy metal ukusa. U međuvremenu se nas dvojica još uvijek nalazimo vani. Pred O2 Arenom. Na zasluženom gutljaju (ili dva) češkog piva. Sa slovenskom ekipom neutješnih Maiden privrženika. Mogu reći da smo kroz godine postali prava bratovština. I izvan koncerata.
Ovaj put bilo je teže progurati se što bliže pozornici. Na oba koncerta nije bilo fan pit prostora pa je manevar zauzimanja najboljih pozicija trebalo izvesti znatno ranije nego inače. Kako god, to uopće nije važno. Parter je tu i kontakt s grupom sigurno će opet biti intenzivan. Intro uvodnog Caught Somewhere In Time. Do prve promjene ritma u klasični Maiden eighties galop kroz koji se sekstet razleti po pozornici. I drugog je dana zvuk kroz koncert bio dostojan. Čak i slušajući koncert na lijevoj strani partera, tridesetak metara od pozornice, čuo si sve bitne elemente, a Gersova figura ostaje češće nepoznanica. Kad je uključen, a kad nije, često je diskutabilno. No, u finalu koncerta, od Fear of the Dark do kraja repertoara (s bisom), definitivno jest. Klaun svog stasa, upravo se tijekom Fear of the Dark prikrao posve na desnu poziciju na pozornici (koju inače zauzima Murray) i zaletavao se u monitor koji je namjerno postavljen tako da se slobodno ljulja amo-tamo. Nakon što se vratio na svoju poziciju, Smith je pristupio istom tom monitoru i s kiselim izrazom lica teatralno obrisao Gersov znoj s njega.
O Dickinsonovu vedrom raspoloženju i nevjerojatnoj poskočnosti raspredali smo već u koncertnom zapisu s prvog dana, a i u Ljubljani, bio je glavni katalizator razvoja događaja na najvišoj atmosferskoj razini. Ovaj put nije bilo drukčije. S naočalama za zavarivanje kakve nismo navikli. Njih je nosio tijekom uvodnih Caught Somewhere In Time i Stranger In A Strange Land, tijekom koje nas je prvi put posjetio kiborg Eddie u odori Clinta Eastwooda iz filma »Dobri, loši, zli«. Slijedi dulji dio koncerta posvećen albumu »Senjutsu« u kojem je vjerojatno najviše uživala sama grupa.
Dickinson je trčao amo-tamo non stop. Bilo po pročelju pozornice, bilo po dodatnom podestu koji se širio na kolosalnoj kulisi pozornice, kombinaciji oba nosiva albuma aktualne turneje, visoko iznad utvrde McBrainovih bubnjeva. Tijekom Heaven Can Wait s kiborg Eddiejem uprizorio je novi streljački dvoboj. Bruce je vokalno opet odlično odradio svoj nastup. Pretežno je fokus mase tijekom koncerta prikovan za njega i na svaku ‘glupost’ koju smisli na pozornici, povratne reakcije višetisućglave mase su izvanredne. Tijekom koncerta u prvom je redu grupu pratio privrženik koji je nosio hoplitski šljem (s perjanicom). Naravno – govorimo o klasiku Alexander The Great. Kad se grupa dogrizla do izvedbe te briljantne kompozicije, što je automatski značilo jedan od vrhunaca koncertnog spektakla, taj je obožavatelj uspio predati šljem Dickinsonu. On se s njim prikrao iza Harrisa i naglo mu ga nabio na glavu. Harris, kojem takve i slične Dickinsonove nepredviđene šale očito nikako nisu po guštu, skinuo ga je još ekspresnije s glave i bacio ispred sebe.
Treći koncert djelovao je još kompaktnije od prva dva aktualne »The Future Past« turneje. Fuševa je bilo još manje nego na oba prošla koncerta, što potvrđuje da su Iron Maiden posljednjih godina sastav koji stupnjuje koncertnu formu. Iz nastupa u nastup. Treba znati da je ovogodišnji repertoar u odnosu na onaj iz zadnjeg dijela »Legacy Of The Beast« zapravo okrenut naglavce, no to ne opravdava lošiju uigranost grupe nego što se moglo očekivati. I još mali dobacivanje. Nicko! Gdje su ti dođavola rolinzi?
Can I Play With Madness (vraćen u repertoar nakon 10 godina) i The Prisoner pokazali su se kao odlične integracije, jer bi na njihovim mjestima netko očekivao standarde tipa 2 Minutes To Midnight, Run To The Hills ili The Number of the Beast. Štoviše. Materijal s ploče »Powerslave« ovaj je put posve ispao iz repertoara, kao i album »Killers«. No kad tome dodaš izvedbu Alexander The Great, sve ostaje u potpunosti besprijekorno. Čak i nadstandardno. Starac mojeg kova nije mislio da će koncertnu izvedbu Alexandera ikada doista i doživjeti. A The Prisoner uživo? Klasik koji ostaje briljantna porcija nostalgije! Nevjerojatno je što Maiden postignu izvedbom Fear Of The Dark. Kako silovito reagira masa tijekom izvedbe te skladbe. Čak najintenzivnije tijekom koncerta. Nevjerojatan favorit ostaje taj klasik. Tijekom izvedbe Iron Maiden, koja kao i uvijek najavljuje kraj regularnog dijela koncerta, u pozadini se ‘napuhne’ golema Eddiejeva samurajska skulptura. Slijedi bis. Odlična nova Hell On Earth, mogu reći jedan od najjačih skladateljskih trenutaka albuma »Senjutsu«, opravdano ga otvara, a adrenalinska jurnjava zahvati O2 Arenu u punom galopu bitke kod Balaklave – ona opisuje besmislen pokolj britanske lake konjice u Krimskom ratu 1854.–1856., kad se zaori uvodni taktovi The Trooper. Ne, još nije kraj. Bruce Dickinson zaviče: »Every fucking day we do this is the best day of our lives«. Slijedi megalomanska izvedba Wasted Years tijekom koje se u pozadini prikazuju Eddiejeve inkarnacije kroz karijeru grupe. Ludo. I ta se ludost mora jednom završiti.
Što reći za kraj? Zapravo ništa. Maiden su novom turnejom posluživali opet nešto drukčije. Nešto što još nisu isprobali, a što je naravno djelovalo i nevjerojatno nostalgično. Izvukli su dakle aduta iz rukava koji je ujedinio sve privrženike planeta. I to je bio cilj grupe. A s obzirom na sve prikazano, na trenutke čak i razigranost poput djece i nagonsku zaletavost koju zrače pojedini članovi grupe tijekom koncerata, znamo da se priča još nikako nije zaključila. Jedva da su iza nas tri koncerta Iron Maiden, a već postajemo gladni druženja s ovom legendarnom postavom. Vrlo vjerojatno ćemo ih na pozornicama uhvatiti opet već iduće godine, ako ne i prije. Do tada pak: »Up the Irons!«
Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Edita Klemen
Setlista:
1. Caught Somewhere in Time
2. Stranger in a Strange Land
3. The Writing on the Wall
4. Days of Future Past
5. The Time Machine
6. The Prisoner
7. Death of the Celts
8. Can I Play With Madness
9. Heaven Can Wait
8. Alexander the Great
9. Fear of the Dark
10. Iron Maiden
—bis
11. Hell On Earth
12. The Trooper
13. Wasted Years
