Iron Maiden

0 3

Autor: Rok Klemše

Izvođač: Iron Maiden
Izdavač: EMI Records
Izdanje: 1980

14. travnja 1980. glazbena se povijest u tren oka zauvijek promijenila. Povijest, čije je pisanje počelo pet godina prije izlaska prvijenca heavy metal čudovišta Iron Maiden. Djed Božićnjak bio je na božićni dan davne 1975. i te kako darežljiv, ili je ime Steve Harris zauzimalo prvo mjesto u njegovoj knjizi “ti pridnih”. Kolačići i mlijeko uvijek su veselog čovjeka u crvenom čekali na Harrisovu stolu, a zauzvrat je ispod Steveova božićnog drvca ostavio paket zamotan u sjajni ukrasni papir, vezan velikom crvenom mašnom, ali sa zloslutnim imenom srednjovjekovne naprave za mučenje, Iron Maiden.

Prošlo je dosta vode prije nego što je Iron Maiden “mastermind” Steve Harris oko sebe okupio stabilnu postavu i nakon pet loših godina djelovanja uspio kod izdavačke kuće EMI objaviti istoimeni debitantski album. No jureći vlak imena Iron Maiden već prije spomenutog izdanja više nije bilo moguće zaustaviti. Najbolje je jednostavno prenijeti riječi ozloglašenog Soundhouse DJ-a Neila Kaya, koji je bio važan dio početnog proboja Maidena na vrh: “Svako toliko iz mase nadobudnih i nepoznatih imena koja pune ulice rock svijeta izdigne se jedna posebna grupa. Jedna od tih grupa su Iron Maiden, koji su svojim rođenjem donijeli stil rock glazbe tako snažan, hrabar i iskren da njihov trud može opravdati samo uspjeh”.

Album Iron Maiden donosi zvuk na koji, ako poznaješ samo razdoblje s Bruceom Dickinsonom, nisi navikao. Prvijenac krasi prije svega sirov, iskonski, gotovo primitivan “punky” zvuk koji će šokirati one koji su navikli na tipične Iron Maiden melodije Dickinsonove ere. Tu osobinu dodaje ponajprije hrapav glas Paula Di’Anna. Naravno, Di’Anno je kvalitetom kilometrima iza Dickinsona, ali ja osobno mislim da ga nikad nismo dovoljno cijenili. U sirov zvuk ranih Iron Maiden ukalupio se kao “šaka na oko”, jer glazbene početke Djevice definira neuglačan i prljav zvuk i samog materijala i produkcije. Za “prljavu” produkciju prvog albuma “kriva” je prije svega sama grupa, odnosno ‘Arry, jer su, usprkos tome što je kao producent naveden Will Malone, većinu producentskog posla obavili sami. Iako je Harris više puta izjavio da na produkciju albuma nije baš najponosniji, prvi album među mnogim fanovima i dalje vrijedi za nešto najbolje što su Maideni ikad snimili. Nije ni čudo, jer te svojom sirovom energijom i snagom brzo zaluđuje. Iron Maiden donosi i onako karakteristično zveckanje bas gitare brzoprstog Harrisa, koje je uvijek bilo središnja, pokretačka snaga dinamičnih skladbi i u tridesetogodišnjoj karijeri postalo Harrisov zaštitni zvuk. Većini je jedna od prvih asocijacija na riječi Iron Maiden karizmatična “maskota”, bubnjar Nicko McBrain. Nicka ćemo još dobro upoznati, a na Iron Maiden predstavlja se Clive Burr, koji s Harrisom čini izuzetno čvrstu ritam sekciju. I naposljetku, tu su i odlični gitaristi Dave Murray i Dennis Stratton (Iron Maiden je jedini album na kojem je svirao), koji naznačuju još jednu osobinu koja je s Maidenima postala nerazdvojna – tercne harmonije. Posebno Murray blista s nekoliko doista odličnih solaža koje su postale važan dio nezaboravnog repertoara. Imam osjećaj da nešto zaboravljam… A, da, Iron Maiden ne donosi samo zvuk koji je definirao heavy metal, naslovnica nam predstavlja lik koji je postao najprepoznatljiviji simbol grupe i heavy metala i pretvorio se u pravi zaštitni znak – Eddieja, odnosno Edwarda the ‘Eada, Edwarda the Heada ili još Edwarda the Greata. Kako god hoćeš, s naslovnice nas zlokobno gleda prva iz serije fantastičnih ilustracija Dereka Riggsa. Možda na ovom mjestu samo ukratko spomenem priču po kojoj je Eddie dobio ime: “Eddie Glava rodio se bez tijela, bez ruku i nogu. Sve što je imao bila je glava. Usprkos toj mani, roditelji su ga neizmjerno voljeli. Za Eddiejev šesnaesti rođendan njegov otac i majka pronašli su liječnika koji je Eddieju mogao dati tijelo. Kad su se roditelji vratili kući, jedva su čekali reći Eddieju da će dobiti tijelo i postati kao svi obični ljudi. Rekli su Eddieju: “Znaš kakvo iznenađenje imamo za tebe! Bolji poklon nećeš dobiti nikad!” A Eddie je odgovorio: “Oh ne, ne opet jebeni šešir!”

Ako neki metal bend zaslužuje detaljniju analizu albuma, onda su to naravno Iron Maiden. Ako album koji je pred nama još ne poznaješ, preporučujem da se na ovom mjestu zaustaviš i najprije skočiš do najbliže trgovine s audio proizvodima i dodaš Iron Maiden u svoju zbirku, gdje bi zapravo već odavno trebao biti! Zašto ti tako savjetujem? Ne želim ti pokvariti užitak pri prvom slušanju ovog odličnog prvijenca. Preslušaj album pa se vrati na ovo mjesto. Pravi fanovi album naravno već posjeduju i neće doživjeti veća iznenađenja, ali možda ti otkrijem koji detalj koji još ne znaš. Krenimo dakle!

Album otvara udarna Prowler, koja već prvim taktovima zarazne melodije uvjerava i zaluđuje. Uzbudljiv “up-tempo” skladbe fantastično sažima zbivanja u glavi potrebitog razotkrivača o kojem govori tekst. Prowler je zahvaljujući odličnoj melodiji i sirovoj snazi postao jedna od najomiljenijih skladbi grupe i koncertni favorit. Iako s priličnom plitkim tekstom o perverznjaku koji voli otvoriti kaput pred nesuđenim damama i pokazati im svoje blago ne dostiže kasnija tekstualna remek-djela grupe, sirovom se energijom upisao u srca svih fanova grupe. Prowler se doduše prvi put pojavio već na prvim službenim snimkama grupe, The Soundhouse Tapes, ali verzija na albumu Iron Maiden s bržim tempom potpuno zasjenjuje stariju. Sa solažom i udarnim “wah wah” rifovima zapalit će Murray! Sanctuary je bio drugi singl grupe, koji se našao samo na američkom izdanju albuma, a na europsku verziju stigao je tek s reizdanjem iz 1998. Sanctuary nastavlja slično i brzo udarno kao Prowler, a govori o bjeguncu pred zakonom kojeg je sve strašno čemu je svjedočio gurnulo u ludilo. Jednostavna i energična skladba doduše ne dostiže Maiden standarde, ali zahvaljujući dobrim rifovima i Murrayjevoj solaži, kojoj slijedi realistična policijska sirena (zamisli slušanje u autu), upisala se među poznatije komade grupe. Kao zanimljivost spomenut ću i prašinu koju je podigla Riggsova naslovnica singla na kojoj je prikazan Eddie koji je upravo izbo Željeznu damu Margaret Thatcher. Remember Tomorrow je svakako komad koji je Maidene razlikovao i podigao visoko iznad punk scene osamdesetih. Dinamičan komad s izmjenom mirnih i udarnih dijelova postao je jedan od evergreena grupe. Jedna od boljih vokalnih izvedbi Di’Anna, koji izmjenjuje visoke krikove s jednako vrištećom gitarom. Running Free bio je prvi singl grupe i još danas ostaje jedan od najpoznatijih ranih komada grupe. Nažalost, ujedno je i jedna od slabijih skladbi albuma, jer s ponavljajućim refrenom i jednostavnom strukturom blijedi u usporedbi s ostalim komadima. I tekstualno je riječ o jednostavnoj priči o odbjeglom tinejdžeru koji prelazi SAD, a Di’Anno tvrdi da priča opisuje njegove problematične tinejdžerske godine. Na kasnije genijalno stvaralaštvo grupe upozorava bez sumnje najbolja skladba albuma, prvi od Harrisovih “epova”, Phantom of the Opera. Naravno, temelji se na istoimenom romanu francuskog pisca Gastona Lerouxa iz 1910., koji pripovijeda o unakaženom fantomu Eriku koji terorizira parišku opernu kuću i zaljubljuje se u operno pjevačicu Christine Daae, što vodi do neizbježno tragičnog kraja. Instrumentalno je riječ o jednoj od najboljih Iron Maiden skladbi, jer osam genijalnih minuta ne dopušta ni jedan dosadan trenutak. Od početnog gitarskog motiva, preko više kompliciranih solo dijelova s gitarskim dvobojima Murraya i Strattona, odličnog uklapanja Di’Annova vokala i dinamične ritam sekcije koju diktira tipični Harrisov galop, riječ je o čistoj Maiden savršenosti. Jedan od najbriljantnijih instrumentalnih dijelova može se bez srama mjeriti s onim iz epske Seventh Son of a Seventh Son. Na Harrisove utjecaje progresivnog rocka upućuje prvi od četiri instrumentala grupe, fantastična Transylvania u kojoj svi članovi grupe podivljaju i jure poput stampeda bizona. Ponovno solaže izmjenjuju odlični Murray i Stratton, dok ritam sekcija, tada bez sumnje najbolja, uništava sve pred sobom. Isprva je komad imao tekst, koji su zbog odlične instrumentalnosti odbacili. Bi li govorio o vampirima i Vladu Tepešu? Transylvania se tiho prelijeva u otužni i melankolični Strange World, koji predstavlja nježnijeg i melodičnijeg Di’Anna, što se izvrsno slaže s mirnim i sporim tempom skladbe. Jedan od boljih tekstova albuma ne nudi izravno tumačenje i ostavlja prostor za vlastita, koja sežu od drogiranja do toga da se tema isprepliće s vampirskom temom Transilvanije. Ja tekst tumačim kao opis utopijske budućnosti koja podsjeća na onu iz Huxleyjeva Vrlog novog svijeta. Slijedi još jedna klasika grupe i uz Phantom of the Opera najbolja skladba albuma, prva od četiri o prostitutki Charlotte, Charlotte the Harlot. Tekst, koji govori o teškoj ljubavi prema prostitutki i boli zbog nje, ujedno je i instrumentalno odlična skladba u kojoj blista prije svega Murray, koji je skladbu i napisao, a Di’Anno se iskazuje u mirnijem dijelu, koji osigurava odličnu raznolikost i dinamičnost komada. Album zaključuje komad Iron Maiden, koji je postao himna grupe i jedini komad koji sviraju od samih početaka do danas. Šteta, mogli bismo reći, jer je riječ o posve prosječnom komadu, bez ikakvog sola i čudnog teksta. Teško je razumjeti kako je tako prosječan komad mogao postati obvezan dio Iron Maiden repertoara.

Iron Maiden je album koji pripada u svaku metal zbirku, makar tek naznačuje kasnija briljantna djela grupe. Usprkos tome što su gitare, bas, vokali i plitki tekstovi daleko od onoga što su nam Maideni nudili od The Number of the Beast nadalje, Iron Maiden je najbolji album Novog vala britanskog heavy metala (NWOBHM), iako su se Iron Maiden vrlo brzo od tog zvuka poprilično udaljili. Album Iron Maiden izvrstan je pokazatelj evolucije Iron Maiden zvuka i povijesno važno izdanje, i za grupu, i za žanr, i za cjelokupnu glazbenu povijest. Up the Irons!

Postava

Paul Di’Anno – vokal
Steve Harris – bas gitara, vokal
Dave Murray – solo i ritam gitara
Dennis Stratton – solo i ritam gitara, vokal
Clive Burr – bubnjevi

Produkcija

Will Malone

Popis skladbi

1. Prowler 03:56
2. Sanctuary 03:16
3. Remember Tomorrow 05:28
4. Running Free 03:18
5. Phantom Of The Opera 07:08
6. Transylvania 04:19
7. Strange World 05:32
8. Charlotte The Harlot 04:13
9. Iron Maiden 03:36

Pošalji komentar

Tvoja e-adresa neće biti objavljena.

Ova stranica koristi kolačiće radi pružanja internetske usluge, oglasnih sustava i funkcionalnosti koje bez kolačića ne bismo mogli ponuditi. Posjetom i korištenjem web-stranice pristaješ na kolačiće. Prihvati Pročitaj više

Privatnost i kolačići