Islands
Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Kajagoogoo
Izdavačka kuća: EMI Records
Izdanje: 1984
Trajanje: 39:36
Ocjena: 4.5/5
Novovalni heroji Kajagoogoo svoj su drugi studijski album naslovljen »Islands« izdali kao kvartet, nakon što su se razišli s originalnim pjevačem Limahlom, kojemu je, prema njihovu svjedočenju, zvjezdani status malo previše udario u glavu. Limahla je za mikrofonom zamijenio basist i svirač Chapman sticka Nick Beggs, koji se pokazao barem jednako karizmatičnim pjevačkim talentom kao slavni bivši drugar, ako ne i još većim. Četvorka, koja za razliku od bivšeg supatnika nije žudjela za sjajem i slavom, našla se tada u neobičnoj situaciji, jer su s mega hitom »Too Shy« i komercijalno iznimno uspješnim prvijencem »White Feathers« (1983) važili za pop zvijezde. Zato su svi od njih očekivali da će nastaviti u sličnom stilu, to jest nizati velike hitove kao na traci. Beggs je pak imao poprilično drukčije planove u vezi sa zvukovnom budućnošću grupe, jer je želio dati prostora nekim artrockovskim elementima, a to je bio jedan od glavnih razloga za razlaz s Limahlom.
Manevarskog prostora za veće stilske eksperimente grupi ionako nije ostalo previše, jer je izdavačka kuća očekivala i zahtijevala hitove, a Beggs im je u tome rado udovoljio, budući da je posjedovao oštar talent za pisanje radijskih hitova. »Islands«, koji je predstavljao izniman kreativni i zrelostni napredak u odnosu na »White Feathers«, tako je već prije izlaska izbacio hit singl u obliku »The Lion’s Mouth«, skladbe koja je s pomoću puhačkih aranžmana već odražavala promijenjeni stil grupe, dok su Beggsove specifične, melodične bas linije osigurale što dinamičniju ritmičku podršku nostalgičnom i hipnotičnom refrenu.
Sve je upućivalo na to da će se Kajagoogoo i nakon Limahlova odlaska kupati u svjetlu velikih reflektora, jer je »Big Apple«, posvećen pulsu tada još kriminalom prožetog New Yorka, postao sljedeći veliki hit i također postigao lijep uspjeh s obje strane Atlantika. Tu se suptilnim sintetizatorskim teksturama posebno ističe klavijaturist Stuart Croxford Neale, dok Beggs ponovno oduševljava svojim vehementnim polaganjem razigranih bas linija i izvanrednom pjevačkom izvedbom, kojom dočarava atmosferu nepredvidljivih njujorških ulica. Usputni saksofonski ulomci takav ambijent dodatno začine, dok središnji aranžman obilježava neopisiva nostalgija.
Novoromantičnim melosom protkan »The Power To Forgive« otvara se duhovitim bas varijacijama koje otvaraju slobodan put izrazito melodičnoj strukturi sa suptilnim aranžmanima na sintetizatorima. Relativno kompleksna instrumentalna dionica, u kojoj briljira ponajprije zvuk Chapman sticka, razotkriva želje benda da svojoj glazbi utre veći put artrockerskim komponentama. Beggs pritom svojim karizmatičnim vokalom na svakom koraku pazi da se Limahla na »Islands« nimalo ne pogreš… »Melting The Ice Away«, još jedna skladba s što romantičnijim pulsom, okrunjena je izrazito profinjenim aranžmanima, dok Beggs u pjevanju ponovno pokazuje da mu karizme nije nedostajalo. Instrumentalni su ulomci tu jednom nogom već gotovo u jazz fusionu, što doista dokazuje zapanjujuću zvukovnu transformaciju u odnosu na prethodni album. Tekstovi su također osjetno bolji nego na »White Feathers«, iako su u njima i dalje prevladavale ljubavne traume.
»Turn Your Back On Me« postao je treći i posljednji hit s albuma, iako nije postigao takav uspjeh kakvom se nadala izdavačka kuća i već je poslao signal da popularnost grupe počinje polako, ali neizbježno opadati. I tu vladaju melodične i kompleksne bas linije te šarene sintetizatorske teksture, dok Beggs izvodi gotovo najbolju pjevačku izvedbu na cijelom albumu, koja doživljava vrhunac u duhovitom i nonšalantnom refrenu. U zabavnosti tog sjajnog evergrina važnu ulogu zacijelo igra i podrugljivi tekst. Naslovna kompozicija izrazito je ambijentalno usmjerena i predstavlja širokogrudan polet benda u nostalgični art rock. Moćne ambijentalne zavjese na prekrasan se način prilagođavaju Beggsovu romantičnom vokalu, dok kompleksni ritmički ukrasi cijelo vrijeme lijepo brinu za razgibanost jedne od najzanimljivijih kompozicija na albumu. Središnji motiv, u kojem vokalizacije malo povuku na dobrog starog ‘Arniea’, doduše zvuči pomalo smiješno, no fuzijskim etosom oplođena instrumentalna dionica i danas oduševljava sve sladokusce.
»On A Plane«, u kojem se ponovno vraćaju saksofonski ulomci, poprilično je zanimljiv križanac novog vala i jazz fusiona, što znači da sadrži izrazito melodičan i lijep refren te niz duhovitih ritmičkih varijacija, osobito na Beggsovu Chapman sticku. »Part Of Me Is You«, koji bi zaslužio hit status iako ga nikad nije postao, još je jedna tvorevina u kojoj vlada zarazna nostalgija, koja će slušatelja u duhu i danas preseliti natrag u osamdesete. Tu tehničke vještine pojedinih članova benda nisu toliko izražene, iako gitarist Steve Askew u završnom dijelu demonstrira nekoliko vrlo suptilnih varijacija, ali je zato veći naglasak na njihovoj izvanrednoj sposobnosti stvaranja hipnotičnih aranžmana kojima lako dočaraju nezaboravnu atmosferu.
»Islands« završava instrumentalom »The Loop«, još jednom izrazito melodičnom tvorevinom u kojoj se križaju elementi synthpopa i jazz fusiona, ponajprije zahvaljujući raskošnim saksofonskim aranžmanima i dinamičnim bas linijama, dok je i gitarska fraza jedna od najduhovitijih u karijeri Stevea Askewa. Kompleksne, ali melodične ritmičke varijacije prava su paša za uši, dok zabavne saksofonske pasaže lijepo brinu za izrazito pozitivno raspoloženje. Na »The Loop« jasno se čuje da su se Kajagoogoo u toj fazi već gotovo transformirali u progresivnorockovski bend, iako su u široj javnosti i dalje uživali status tinejdžerskih pop idola, to jest one ‘plastične’ slike od koje su nakon Limahlova odlaska željeli što prije pobjeći.
»Islands« je predstavljao skokovit artistički napredak u odnosu na »White Feathers« i razotkrio žudnju četvorke da stvori artrockovski album koji bi sadržavao najbolje elemente ‘oba svijeta’, iako je njihov komercijalni uspjeh otad počeo naglo opadati. Taj album, unatoč tome što spada među bolja dostignuća tadašnje novovalne scene, nije ponovio komercijalni uspjeh artistički puno slabijeg prethodnika, što za članove benda, koji su bili zasićeni nenadanom slavom, nije predstavljalo veliki potres. Nakon preseljenja u SAD, gdje su »Islands« ponovno izdali pod naslovom »Extra Play«, skratili su svoje ime u Kaja i na sljedećem albumu, »Crazy Peoples Right To Speak« (1985), posljednji put u osamdesetima predstavili svoju viziju pop glazbe s artrockovskim elementima.
Postava
Nick Beggs – vokal, bas gitara, chapman stick
Steve Askew – gitara
Stuart Croxford Neale – sintetizator, prateći vokal
Jez Strode – bubnjevi, udaraljke
Produkcija
Colin Thurston i Kajagoogoo
Popis skladbi
1. The Lion’s Mouth
2. Big Apple
3. The Power to Forgive
4. Melting the Ice Away
5. Turn Your Back On Me
6. Islands
7. On a Plane
8. Part Of Me Is You
9. The Loop (instrumental)