Istraživanje glazbene ostavštine Janeza Bončine Benča (2011)
Autor: Urban Bolta
Fotografije: Urban Bolta
Mjesto: Orto bar / Ljubljana / Slovenija
Datum koncerta: 14.04.2011
Broj posjetitelja: 120
Cijena ulaznice: 7€ /9€
Dvanaesto izdanje Orto festa, godišnjeg klupskog festivala u omiljenom ljubljanskom klubu, u punom je jeku. Usred poplave koncerata trenutačno popularnih izvođača, namijenjenih posjetiteljima mlađeg datuma, prava je milina doživjeti događaj koji u prvom redu zove zrelije ljubitelje glazbe. Unatoč mojim predviđanjima da će na Benčevu petkovom nastupu u Orto baru prevladavati sijeda publika, primijetio sam i mnogo mlađih duša, što je svakako dobar znak da kvalitetan staroškolski glazbeni izričaj ima svoju cijenu i poštovanje i među mladom generacijom.
Janezu Bončini Benču na maloj su pozornici Orto bara društvo pravili dugogodišnji glazbeni suradnici, gitarist Marjan Malikovič i basist Jadran Ogrin, te mlađi kolege, ritam gitarist Jani Moder i bubnjar David Chambers Morgan. Tijekom cijelog nastupa petorka je na pozornici mudro plovila između iskustva i glazbene zrelosti starije trojke te gorljivih želja, tehničke potkovanosti i dokazivanja mlađeg dvojca, a odlično uigravanje i opuštena atmosfera u klubu bili su tek goli temelji kvalitetno provedene večeri.
Benč je druženje započeo skladbom Štipenzija, uvertirom i na još uvijek aktualnom albumu “Sol, poper in sanje” (recenzija ovdje), i nagovijestio da će večer, uz vječnozelene bendologijske pjesmice, biti odjenuta i u napjeve prošlogodišnjeg izdanja. Iskreno, Benč tekstualno još uvijek pliva u vodama jeftine poruke, no to mu se može oprostiti s obzirom na to da se njegova glazba oduvijek temelji na slobodnom protoku glazbene razigranosti, gdje se blues, jazz, soul, funk i rock ritmovi slijevaju jedan u drugi bez ikakvih žanrovskih ograda. Između skladbi Benč je razvlačio svoje glazbene uspomene, pri čemu smo uši naćulili ponajviše najmlađi posjetitelji, koji o zanimljivim zgodama iz prašnjave glazbene povijesti tek rijetko možemo slušati iz prve ruke. Tako je prije najave komada Maja z biseri Benč otkrio zanimljivu anegdotu da je vokale na besprijekornom slovenskom izvorno otpjevao nitko drugi nego Dado Topić (Time), koji se samo zbog snimanja prošvercao iz Njemačke jer je izbjegavao obvezni vojni rok, no unatoč skrivanju je nakon snimanja ipak uhićen i poslan u JNA. Večer je u opuštenoj atmosferi lagano tekla dalje, a za zanesenost među posjetiteljima brinule su duge instrumentalne jam točke, u kojima je blistao ponajviše izbrušeni Davidov bubnjarski stil, koji nije štedio na pokazivanju bogate palete svog glazbenog znanja.
Pred kraj nastupa Benč je s ekipom počeo češće posezati za natrijem natopljenijim draguljima svoje dugogodišnje karijere i raspjevanu publiku natjerao da pjeva s njim, pa su se redale klasike Gvendolina, Mr. Soul i Kadar ognji dogorijo uz privlačnu funkersku bas liniju Jadrana Ogrina. Stari rockerski mačak Janez Bončina držao se odlično! Vokal mu u zrelim godinama zvuči posve neokrnjeno, a uz obilje improvizacijskih manira i razigranih karizmatičnih pokreta Benč slušatelju jasno daje do znanja da se vrijeme za njega nije zaustavilo negdje u sedamdesetima, nego svoj uspravni scenski stav njeguje i u 2011. Jedan od vrhunaca večeri bila je skladba Domovino moja (izvorno September), u kojoj je dvogitarska linija popunila prostor u zvučnoj slici uz odsutnost hammond orgulja Tihomira Asanovića, prije nego što se Benč s ekipom, na molbe prisutnih, posljednji put te večeri vratio na pozornicu. Odsvirao je skladbu Ta noč je moja i jasno dao do znanja tko je neprikosnoveni pobjednik ovog druženja.
Staroškolska svirka svih reinkarnacija Benčeve karijere još je jednom pogodila u metu, a improvizacijske izvedbe blues, jazz i rock standarda djelovale su kao pravi školski sat za cijelu današnju modernu glazbenu scenu, na kojoj je sviranje glazbe s dušom i tijelom prije iznimka nego pravilo.
Fotografije: Urban Bolta
Galerija slika











