Nakon svih godina (2011)

0 8

Fotografije: Aleš Podbrežnik

Mjesto: Cvetličarna / Ljubljana / Slovenija
Datum koncerta: 13.04.2011
Broj posjetitelja: 800
Cijena ulaznice: 29 €

Parni Valjak sam zbog određenih razloga puno više nego kao koncertnu atrakciju oduvijek doživljavao kao klupski bend. Vjerojatno zato što sam ih u razdoblju od 1988. do 1993. imao priliku vidjeti samo dvaput, u klubu/diskoteci Black Jack u Črnučama. To su tada bile jedine prilike, jer su se momci u gotovo desetljeću, iz raznih razloga, osim na ta dva nastupa, vrlo rijetko pojavljivali u Ljubljani, odnosno na slovenskoj koncertnoj sceni. Ostaje, naravno, neosporna činjenica da se momci izvrsno snalaze i na velikim koncertnim pozornicama i na manjim, klupskim.

Parni Valjak nikad nisu slovili kao veliki glazbeni filozofi. Kritičari su ih često optuživali da “posuđuju” od Rolling Stonesa. Što je zapravo istina. Pjesma Stranica dnevnika na primjer proizlazi iz pjesme Angie, Lutka za bal iz pjesme Jumpin’ Jack Flash, pa bi se našlo još štošta…

Krajem sedamdesetih Valjak je ipak brzo pronašao svoj glazbeni izraz, prije svega naravno Hus, koji je 99-postotni autor cjelokupnog opusa benda Parni Valjak. Osamdesete su bile zlatne i za Parni Valjak, jer u to vrijeme nisu izdali loš album. Njihov put nizbrdo počeo je krajem prošlog tisućljeća albumima Zastave i Pretežno sunčano?, koji su unatoč nekim “hitovima” ispali prilično prosječno. Ali više od toga kritična je bila činjenica da im je i na koncertima počelo nedostajati energije, što je pažljivom slušatelju vrlo brzo bilo jasno. Ipak su nastavili i zapravo kasno (tek 2006.) shvatili da energije za nastavak više nema pa su gitare stavili u kut. Tada sam najavio da će se na pozornice vratiti u roku od pet godina. Nisam se puno prevario, jer su bez pozornica izdržali samo tri godine.

Danas Valjak uživo zvuči bolje nego ikad. Momci iznova potvrđuju da su jedan od najboljih, ako ne i najbolji live bend iz bivše Juge, koji glatko nadmašuje i mlađe ambiciozne bendove što su u dvadeset godina samostalnosti nastajali i još nastaju u pojedinim novonastalim državama. Četvrtkov nastup u punoj Cvetličarni bio je gotovo u svakom pogledu besprijekoran. GOTOVO! Izbor pjesama zasigurno je bio negativno iznenađenje, jer je pripadao većem koncertu i široj publici, a zasigurno ne klupskoj sceni. Jako su mi, recimo, falile stare pjesme (Prevela me mala, Javi se, Ona je tako prokleto mlada, Moje dnevne paranoje…). Povrh toga, momci su potpuno zapostavili jedan od svojih najboljih albuma “Glavnom ulicom”. Jedino manje iznenađenje bila je pjesma Ostani s njim (album Uhvati Ritam, 1984.).

Srednji dio koncerta bio je prilično dosadan i izgubljen u prosječnim žalopojkama novijeg datuma, kao što su Dok je tebe, Stvarno nestvarno, Aleluja, Sunčanom stranom i jedan od najvećih komercijalnih uspjeha – Jesen u meni. Potonja mi je, ruku na srce, već pošteno dojadila, nikad me ni previše nije dirnula. Na istom albumu (Anđeli se dosađuju, 1986.) naime se nalazi pjesma Tvoji koraci, koja je u svakom pogledu neusporedivo bolja stvar. Razumijem ipak da je Jesen u meni pjesma koja široj publici puno lakše ulazi u uho, dok je Tvoji koraci više materijal za glazbene sladokusce. S obzirom na upitnik (?) koji se na setlisti nalazi pokraj natpisa JESEN, možda ipak postoji nada da će momci tu pjesmu jednom zauvijek brisati s koncertnog repertoara.

Prosječan dojam srednjeg dijela koncerta momci su u nastavku s nekoliko rockerskih pjesama ipak malo popravili. Čuli smo naime Lutka za bal, Ugasi me, Sve još miriše na nju i U prolazu. Setlista je sadržavala još pjesme Hvala ti i Godine prolaze, koje međutim nisu odsvirane. Šteta, osobito bih prvoj bio jako sretan negdje u srednjem dijelu koncertne večeri.

Koncert, koji je inače bio izvrsno izveden, tako je izvenuo u prazno. Barem sa stajališta nekoga tko prati bend od samih početaka i prokleto dobro zna kakav potencijal momci imaju, čega su sposobni i čime mogu poslužiti. Izbor pjesama naime bi više pristajao najavljenom jesenskom većem koncertu u dvorani Arena Stožice i zadovoljio bi fanove uglavnom najnovijeg razdoblja njihova stvaralaštva. Za klupsku scenu, gdje se u pravilu okupljaju pravi i dugogodišnji obožavatelji, mogli su uštedjeti razmazivanje poslasticama svog željeznog repertoara. Falile su klasike iz Husova autorski najplodnijeg razdoblja.

Ostaje gorak okus, jer mi novije baladne i mid-tempo žalopojke jednostavno nisu dovoljne. Sličan se repertoar može očekivati i na jesenskom koncertu u ljubljanskoj ljepotici Arena Stožice, pa ću se, sudeći prema onome što sam čuo u četvrtak, najvjerojatnije koncertu izbjeći u najširem mogućem luku. Husa, Akija i Preksija upoznao sam i osobno početkom devedesetih. Pri susretima na njihovu ili nekom drugom koncertu uvijek bismo koju rekli. Njihove sam nastupe vidio u mnogoj rupi, a njihovo posljednje razdoblje govori mi da je ljubavi s moje strane djelomično kraj. Stari albumi naravno ostaju u mojoj zbirci, a uživo neka momci sviraju mlađim generacijama koje se zadovolje njihovom novijom glazbom. Hvala Valjku na lijepih (prvih) 30 godina. U svakom slučaju momcima u budućnosti želim puno uspjeha.

 

Setlista

01.Ljubavna
02.Zagreb ima isti pozivni
03.Dok si pored mene
04.Zastave
05.Ostani s njim
06.Gledam je dok spava
07.Dođi
08.Molitva
09.Pusti nek’ traje
10.Dok je tebe
11.Stvarno nestvarno
12.Ivana
13.Uhvati ritam
14.Jesen u meni
15.Stranica dnevnika
16.Nakon svih godina
17.Aleluja
18.Sunčanom stranom
19.Moja je pjesma lagana
20.Prokleta nedjelja
21.U ljubav vjerujem
22.Lutka za bal
23.Ugasi me

Bis:

24.Sve još miriše na nju
25.U prolazu

Galerija fotografija

Pošalji komentar

Tvoja e-adresa neće biti objavljena.

Ova stranica koristi kolačiće radi pružanja internetske usluge, oglasnih sustava i funkcionalnosti koje bez kolačića ne bismo mogli ponuditi. Posjetom i korištenjem web-stranice pristaješ na kolačiće. Prihvati Pročitaj više

Privatnost i kolačići