Autor: Sandi Sadar Šoba
Datum intervjua: 23.04.2007
Pred sobom me čekala jedna baš ugodna večer. Kao i ostatak publike u ugodno ispunjenom Orto baru, jer su svoj krsni nastup na tradicionalnom i uhodanom glazbenom festivalu Orto Fest priredili i ljubljanski posebnjaci i glazbeni entuzijasti – grupa Intimn Frizurn. Zavojitim stepenicama krećem na prvi kat i nakon kratkog čekanja pred vratima iz glavnog koncertnog prostora izlaze pjevač Milan Jerkić, gitarist Žiga Rangus i bubnjar Igor Iskra, glavni govornici spomenutog kvinteta. Idemo do backstagea. Do sobice u kojoj već čeka ostatak postave, koja nas je na kratko pustila u sfere vlastite intime…
RockLine: Veliki pozdrav svima. Nalazimo se u nekakvoj čekaonici pred vaš krsni nastup na ovogodišnjem Orto Festu.
Milan: Pozdrav i tebi i svim čitateljima. Jako sam sretan što smo ove godine na Orto festu. Prošle smo se godine žalili zaašto nas nema tu… U svakom slučaju – danas smo, eto, tu. Ove godine nisam stigao pogledati nijedan bend iz ovogodišnje Orto fest ponude (mislio sam pogledati koncert grupe Therapy?, ali nije ispalo jer sam imao malo zdravstvenih problema)…[pokaže na zamotanu ruku s navodno jako oštećenim prstom…] Nekako namjerno…Što znam…Priča je prilično duga…Dakle… Sad smo ovdje. Odsvirat ćemo repertoar koji će trajati sat i pol. Predstavit ćemo gomilu novih stvari koje smo nedavno napravili. Polako se spremamo i na pauzu. Da se malo odmorimo, jer nam je već svega pomalo dosta, da bismo se odmorni mogli prihvatiti pripremanja nove ploče. Što će iz toga ispasti? Nemam pojma!
RockLine: Pa krenimo od toga: kad sam prvi put čuo za vas – imate definitivno seksi ime koje privlači pažnju. Kakvi su bili počeci, odnosno što je bila zamisao da ste od druženja u slobodno vrijeme izrasli u pravi bend?
Žiga: Počeli smo negdje 2000. i na početku nas je bilo troje – bubanj, bas gitara s vokalom, bez…, pa dobro – vokala je bilo, ali su bili više onako easy. Počeli smo kao trio – iz ljubavi prema glazbi, a na samom početku počeli smo svirati a da zapravo nismo znali ništa svirati. Bilo je prilično zabavno i super smo se provodili. Onda smo izgradili svoj stil, dobili još nekako bubnjara, Milana na vokalu, klavijaturista i pokušali smo to preliti u novu formu – tu muziku koju smo radili kao trio nekako smo slili u novi kalup da dobijemo svoj “šmek”.
RockLine: Kakva je bila ta prva glazba? Na samom početku vjerojatno ste se još tražili i tipali, tražili inspiraciju i utjecaje kod drugih bendova…Gdje ste vi crpili inspiraciju?
Milan: Zapravo smo – barem sam ja osobno bio jako oduševljen Faith No More, Mr. Bungle…Onima koji su bili glavni kad sam imao 15-16 godina. Tada su oni bili glavni uzor kakvu bih glazbu radio. Onda sam naletio na jedan bend na nekom koncertu koji mi je promijenio pogled do kraja – grupa se zvala Extensor. Oduševili su me svojim raznolikim metalom, koji je ujedno bio sarkastičan i zajebantski. Na koncertu se dogodila i jedna zabavna zgoda, kad je bivši vokalist, Boštjan, propao kroz pozornicu, a ja sam mislio da je to dio show-a, a ono što sam saznao bilo je da to nije bilo planirano…Malo je bio pretežak, zar ne? (smijeh) Ali dobro je izgledalo, nema šta! Onda je bila neka audicija. Došao sam k Ekstenzorima, koji su se onda raspali, zatim su se zagrijali za ska, pa smo svirali ska-punk, a rezultatima smo bili, blago rečeno, nezadovoljni, zato smo odlučili napraviti nešto novo. Prešao sam na bubnjeve. Za suradnju smo pozvali bivšeg basista grupe Ekstenzor, a onda smo ja i oba Žige lupali, malo pušili (zelenilo, zar ne?), ali ništa nam se nije sviđalo u čistoj formi – probali smo reggae, ska, funk, ali nije bilo pravog rezultata. Pa padne ideja da sve skupa pomiješamo i zalijepimo u neki novi kolaž. Onda smo sve lijepili i dobili komade s vrlo bizarnim prijelazima, s bizarnim ritmovima. Počeli smo se igrati ritmovima, počeli smo koristiti 9/8 takte, u četiri minute strpali deset tema, što već graniči sa shizofrenijom…
Iskra: Jako smo se zafrkavali…
Milan: I bilo je jako čudno. Moloko feeling, ali na Mr. Bungle flash.Čudno za moje pojmove…Meni se počelo nešto miješati…Imao sam srčane aritmije jer sam previše pušio i usred tresavice nisam mogao primjereno svirati ritmove…Kod brzih izmjena ritma počeo sam se čudno osjećati, pa sam počeo blazniti da ja to više neću raditi, da mi je dosta i da nam istovremeno treba vokal. Onda smo imali čak i neke cure na probi – među njima je došla i Polona Kasal, koja nas se više ne sjeća, ali ne krivim je jer se ni mi ne sjećamo toga do zadnje bubrege (smijeh)… Pa je pala odluka da se vraćam na vokal. Iskra je imao bend… Kako se ono zvao?
Iskra: Disenchanted smo bili, samo… Jambus neka fora – neki frend s kojim smo se našli zajedno u srednjoj školi, koji je bio bubnjar, vježbao je na nekom placu i trebali su nove najmoprimce, pa smo preko njega došli do placa, počeli vježbati i… onda me Milan jednom nazove da bih došao malo probati kakva je naša međuljudska kemija. Ja sam isprva sumnjao da će iz toga ispasti išta ozbiljno…
Milan: Čudni smo bili… Jako…
Iskra: Nije to baš bila glazba po mom ukusu…
Milan: Ja sam pak tada bio jako napet…
Iskra: Pa da… Toga se baš tako ne sjećam, ali istina je da mi glazba nije bila bliska, ali kad smo se skupili nešto je kliknulo i nadmašilo sva očekivanja. Bilo je stvarno jako. Prva proba bila je stvarno fenomenalna i tako sam ostao…
Milan: Iskra je rekao: “Ja neću bubnjati samo na dvije pjesme!”
Iskra: Pa da…
Milan: Upravo zato smo te i zvali – da bubnjaš na svima! (smijeh) Prvi konkretan koncert bio je ubrzo nakon toga… Znaš da se ne sjećam gdje je bio…
Iskra: Kako se ono zove mjesto kod Celja? Ne Mežica… Mozirje!
Milan: Da! Mozirje… To je bio prvi koncert na kojem je Iskra odsvirao dvije pjesme pa sišao dolje, bilo je nešto šaltanja i svirao je sve udaraljke. Na sljedećem koncertu već je više svirao. Mislim da je bio Orto bar…
Žiga: Točno tako…
Milan: Prvi ozbiljan koncert, koji kao takvog priznajemo, bio je koncert u Šoto klubu, gdje je u potpunosti preuzeo ulogu koja mu je bila namijenjena. Ukratko: onda smo se proširili i na klavijature i s tim su počeli naši konkretni problemi. Školovani klavijaturisti – i napsihirani tipovi, zatvoreni na prvom katu seljačke zadruge, koji zapravo nisu imali kontakta ni s čime osim sa sobom i štakorima koji su nas noću gonili, kad smo na placu prilično često zaspali…Napravili smo: nešto bizarne muzike i rekli da je vrijeme…
RockLine: Da snimite svoj prvijenac?
Milan: Da nešto napravimo.
Iskra: Iako smo upali u malo preveliki perfekcionizam. Sigurno je dobro imati ploču što dotjeranijom u svakom detalju. S klavijaturama smo htjeli biti puni…
RockLine: Kad smo već kod Kokos Kokos Presenta: Intimn Frizurn – što je bila glavna crvena nit koju ste namjerno provlačili kroz cijeli album?
Iskra: Ploča… To je bilo to! Kad imaš svoje pjesme, a ploča je samo okvir na koji želiš nanizati cijelu paletu.
Žiga: To je ionako bila glazba koja se radila više godina. Svatko na prvijenac stavi upravo te svoje najranije pjesme. Nismo stvarali pjesme s namjerom da idu baš na tu ploču, nego je ploča bila posljedica tih kreacija.
RockLine: Dobili ste mnogo pozitivnih kritika. Kako je s vašim zadovoljstvom?
Milan: Ja sam usred snimanja imao prva otrježnjenja. Kad sam shvatio da nam još nešto nedostaje i da imamo dosta rupa i tako. Već kad smo išli snimati na Dolenjsku i još prije u studiju Metro. I flash je uvijek bio isti: “Ovo nije u redu. Ovo je…Ah!”. Kad smo stvar snimili prošli smo kroz tu fazu, ali onda kad se udaljiš i poslušaš stvari s distance nakon godinu dana… Onda zvuče jako dobro. Ne volim hvaliti svoju muziku, ali groove je jako dobar. Fora je u tome kad ti snimaš nešto…
RockLine: Uvijek to drukčije čuješ…
Milan: Da. Glazbu doživljavaš drukčije od publike koja pjesmu čuje prvi put i prvi put je s njom u nekom površnom odnosu.
Iskra: Mi smo uvijek puno vježbali i slušali pjesmu i po tisući put.
Milan: Nešto što je nekome bilo stvarno jako, tebi se nakon toliko slušanja čini prilično smiješno. Konačni proizvod je pak stvarno jak, raznolik, šarolik, stvarno… Sve se poklopilo i unutra smo ubacili stvarno sve što smo željeli ubaciti, sve smo znali odsvirati. Istina je da smo imali malo smole s klavijaturistima, ali manjak smo nadomjestili prijateljima koji su nam pomogli da ublažimo probleme – Gal Gjurin, Severa Gjurin, Igor Matkovič i Boštjan Pirnar, a da ne zaboravimo – Jelena Ždrale – tipovi su stvarno upali, potrudili su se i bili su nam super, a mi smo se trudili životinjski oko bubnjeva i vokala… Pogotovo… Igor (Iskra) – svaka čast! Žiga (Rangus, gitara) – sve pohvale, jer si bio najveći fanatik, a svaka čast i meni što se nisam slomio… (smijeh) Često se tijekom snimanja znaju pojaviti problemi jer nekome nešto popusti – kod mene leđa, jer stalno nešto miješam lijevo i desno…
RockLine: Ploču, po mom mišljenju, izuzetno resi i vanjski izgled omota. Tko je dao ideju za dizajn? Kako ste došli do koncepta?
Milan: Fotografije su nastale dosta prije snimanja ploče. U nekom kukuruzištu. Inače su mi se fotke jako svidjele – vrijeme je da pohvalim… Joj…
RockLine: Davida (Haskaja, fotografa amatera i prije svega dobrog prijatelja) ?
Milan: Ne… David nas je ionako često fotografirao… Govorimo o nekom tipu koji je trebao oblikovati omot…Zack Crew! Potrudili su se zaista izuzetno. Klavijaturist je bio njihov prijatelj, pa smo se još nešto krivo razumjeli…Tip je, nakon što smo se čuli telefonom, ostavio stvar i mislio da ćemo ga mi nazvati, pa se pokazalo da nas je zato trajno ostavio, i onda padne ideja da bismo nešto nacrtali. Odlučili smo se za Žigina tetovatora, koji je, ako već nije tetovirao u Nizozemskoj ili nije imao posla ovdje, oblikovao naslovnice. Je li to točno, Žiga?
Žiga: Da, Reinhard je napravio taj mamutski posao oblikovanja!
Milan: Preživljavao je, kad nije imao posla s tattooima, crtanjem naslovnica za metal bendove.
Žiga: Da. U Nizozemskoj je napravio par omota za metalce. Mi smo osvježenje – bili smo, mogu reći, prvi bend koji nije bio metal, a ipak nam je oblikovao naslovnicu.
Milan: Potrudio se, bio je egzaktan, printanje je prošlo vrlo bez problema. Kad to dobiješ (u rukama drži CD) u ruke, srce ti zaigra i uhvati te… “To je moj CD…” Očekuješ da će osjećaji biti drukčiji, ali… (smijeh) Na kraju smo shvatili jednu stvar: kad snimaš i nešto pripremaš, može biti jako dobro, ali uvijek može biti još bolje.Prestali smo se neprestano stavljati u kožu prokletog fanatika.
RockLine: Dio promocije bili su low budget videospotovi, mali troškovi, ali ipak puno rotiranja po TV postajama.
Iskra: Sad imamo vani tri videospota. Napravljen je i videospot za pjesmu ‘Hide, Baby!’, koji mi se od svih videospotova najviše sviđa. Sad je izišao, ne znam, čini mi se da se već vidio na MTV-ju.
RockLine: …vaš prvi je okrunjen i nazivom Videospot tjedna…
Milan: A ‘What the Fuck’?
Žiga: Je li bio na Videospotnicama?
RockLine: Mislim da se vrtio i u njihovoj rotaciji videospotova…
Iskra: Majku nam, kašta! (smijeh)
Milan: Videospotnica već dosta vremena nema…
Iskra: Zato treba kladiti na nešto novo – na ‘Snow’ i ‘Hide, Baby’, kako je već Žiga spomenuo…
RockLine: Stalno je, definitivno, uočljiva neka progresija koja vam se događa iz pjesme u pjesmu. Iz koncerta u koncert… Svaki špil zapravo (a vidio sam ih već dosta od Intimaca) izgrađuje posve drugi svijet što se tiče glazbenog izraza. Koja je vizija za “Intimn Frizurn sutrašnjice”?
Milan: Zbunjeni smo, pa…
Iskra: Ako bi htio znati, svatko si mora uzeti vremena i udubiti se u nove pjesme… Ono što je sad, u ovom trenutku, stara je pjesma. Sutra imamo u pripremi novu.
RockLine: Koja se od onoga što ste radili prije razlikuje po…?
Iskra: Meni se čini…
Žiga: Malo je više rocka u njima.
Iskra: Ja imam malo otvoreniji činel, pa napravi to svoje, da! (smijeh)
Milan: Puno je prisutnije putovanje po feelingima. Htjeli smo nešto novo i ne raditi glazbu po nekim temeljnim zakonima. Ne bih htio ništa isključivati, jer osim konvencionalnog može doći i štogod jako, jako razvučeno…
Žiga: Kad uđemo u studio, iskristalizirat će se pozicija pojedinih instrumenata i mjesto koje ćemo unijeti u novi album…Ali treba znati da će feeling biti drukčiji. Sve su pjesme naštudirane do nule i jedino što se mijenja jest repertoar, redoslijed pjesama na koncertu.
Iskra: Feeling je takav… U principu smo trijezni – barem ja, jer ne mogu drukčije svirati, ali više pogodi kemija između svijeta i zvuka, i to učini svoje…
RockLine: Osim domaće kemije, isprobali ste i kemiju pozornica u inozemstvu… Prošle godine, ako se ne varam, bila je Francuska. Ove godine Engleska…
Milan: Zapravo da… Krajem 2005., u vrijeme glavnih nereda po Francuskoj, u okviru festivala ‘The Molt Of Balkan’. Žurka je bila stvarno jedinstvena. Barem meni. Prvi dan. Poslije sam bio ukočen, ali kad sam vidio da su Francuzi ludi, otvorilo nam je registre. Totalno neočekivana žurka od svijeta koji uopće nije znao tko smo. Neke su cure, recimo, kar pjevale, iako nisu znale što pjevamo (smijeh)… Meni ništa nije bilo jasno. Doduše je pomoglo što su slavili Beaujolais Nouveau, novo vino. To će mi ostati u sjećanju. Željeli bismo zahvaliti Arnauldu iz Ducky Dub, koji je zapravo omogućio da smo mogli svirati u tom klubu Intermedierre. Imali smo dvosatni, decibelima ograničen repertoar i “odradili” smo drugi dio kako se i dolikuje – puno žeće nego prvi…
RockLine: Pa to je logično. Francuska ima puno veću toleranciju za reggae, funk, dub eksperimente.
Milan: Za čudaštvo…
RockLine: A što je s Engleskom, koja je bila zadnja ekskurzija IF sounda u inozemstvo?
Milan: To je bio drukčiji feeling! Englezi su bili jako dinamični, pa i dosta zahtjevniji. Nije ih bilo toliko koliko Japanaca i Slovenaca koji tamo žive, ali žurka je bila jako jaka. Jedino… to je bio prilično svjež festival, tako da nismo do kraja popunili neke zadnje kutke tih dvorana, što bismo po mom mišljenju mogli. Super dva koncerta. Darbooka. Sve je bilo super osim vlasnika, koji je bio…
RockLine: …suzdržani Englez?
Milan: Ne! Libanonac, koji je vukao svoju foru…
Iskra: Orijentalni kafić, gdje se predstavljaš akustično…
Milan: Tamo se predstavlja više music, a ne HC…
Iskra: Smiješna kombinacija bila je tri plesa i kojekakvi bendovi koji su jako žarili. Fora je bila u tome da nije slušao snimke bendova koje je pozvao na festival…
Milan: Pa je bio malo šokiran…(smijeh) Onda su sjedala bila puna i na kraju je plesao…
Žiga: Kad je vidio financijsko pokriće bio je sretan, znaš…
Milan: Bio je nasmijan i u fazi “Opet! Opet!”. Clockwork mi kao klub nije bio tako drag i lijep (barem meni osobno). Izgledao je ne tako profesionalno, ali su se tehničar i ostalo osoblje stvarno potrudili da se događanje dobro odvije. Žao mi je, s obzirom da ima kapacitet 300 – 400 ljudi, što nije bilo puno. Došlo je oko 150 – 200 ljudi i hvala bogu su se svi stisnuli u prve redove i plesali, ja sam se malo napio i plesao, sav lud, s njima… (smijeh)
Iskra: Prvi put smo imali goste na pozornici. Na pozornicu su uletjele dvije Slovenke koje su tada bile tamo. Zapravo je na pozornicu otišla samo jedna, hrabrija, a druga je divlje bivakirala ispod pozornice…
Milan: Stvarno je bila žurka, jer smo svirali posve opušteno. Bila bi nam čast i veselje da se takva stvar ponovi. London je jedinstveno mjesto za mlade bendove. Pogotovo ako rade nešto originalno i ako im uspije. Jedini je uvjet da si uz korito – uvijek!
RockLine: Namjeravate li se vratiti?
Milan: Trenutno imamo gore jednog kolegu koji tamo študira – zapravo je gore DJ i natuknuo je da bismo se mogli nešto dogovoriti. Možda će se taj Balkanizer Festival, na kojem smo bili, sljedeće godine ponovno organizirati i bit će više pomoći s engleske strane da promocija bude sigurnije izvedena.
Žiga: Fora je u tome da je klubova stvarno puno više i da puno više mladih, obično već 19-godišnjih menadžera koji vode svoje klubove, utječe na događanja. Fora je da se moraš naći i slušati… Neke veze imamo, ali treba se samo uključiti, organizirati i promovirati zadano… To je povezano s odzivom ljudi, ali sudeći po odzivu na stranici MySpace odziv je prilično dobar, odnosno jako dobar!
Iskra: Očito na našu glazbenu foru i trip uglavnom padaju Amerikanci…
Milan: USA! Born in the USA! Aha… To samo Balkanci pjevamo… (smijeh)
Iskra: Nadamo se najboljem, ali će trebati kod Amerikanaca još puno više prionuti… Puno više raditi na promociji i na svemu, a i dati što više muzike od sebe te sve očistiti do zadnjeg detalja.
RockLine: Samo još dva pitanja pa vas puštam da dišete prije koncerta… Koliko sam vidio popis festivalske, odnosno ljetne festivalske ponude, vas nema ni na jednom velikom festivalu. Gdje je razlog za to?
Žiga: Tu je naš menadžer…Najbolje da pitaš njega…
Tešky: Ne znam… Zapravo smo na popisu za sviranje na predizboru za festival Njoki, što nije velik festival, ali je blizu… Štos je u tome da nas ljeti, dva mjeseca, zapravo nema (Intimaca…). Treba malo pauzice da se odmorimo…
Iskra: Radije malo pauze da se skupimo nego da pauze ne bude pa da se potučemo…Egzistencijalno korisno…
RockLine: Pa dobro se razumijete…
Milan: Pa kad kako, no…
Iskra: Smiješno… Otkad smo se na to odlučili u zadnja smo dva tjedna napravili čak dvije nove pjesme. Neka nam netko to objasni… Ja ne znam…
Milan: Danas opet imamo problem s kalibriranjem novih članova i dolazi do sporova. Negdje se zapali, pa se u maniri izgreda preraste u sve sfere… Mi smo se odlučili, po mom mišljenju, sasvim ispravno. Iz sebe ćemo istisnuti bolje stvari!
RockLine: I još veliko finale… Neka zadnja žrtva bude Žiga! Analiza sadašnjosti i projekcija budućnosti…- gdje ste i gdje se vidite za deset godina?
Žiga: Intimn Frizurn sada 500 € po koncertu, a za deset godina 20.000 € po koncertu. Je li to puno?
Tešky: Ne, nije puno… Sasvim normalna cijena za veterane…
Žiga: Eko – 20.000 € po koncertu (smijeh).
RockLine: Hajde da završimo još s nešto nematerijalnijim i emocionalnijim za naše čitatelje – vaša poruka našim čitateljima?
Milan: Ja bih rekao: što god i kako god radiš i ljudi ti nešto utuvljuju da to neće išti – …
Žiga: Sori, sori… 80.000 €… (smijeh)
Milan i Iskra: Da, da… Bolje zvuči…
Žiga: Volite se! I što više sijte ljubav naokolo… (smijeh)
Iskra: Budite to što jeste i radite ono što vama paše, a ne drugima radite pizdarije, no!
Milan: Stay true to yourself and you will never fall! (smijeh) I nemojte se tući…
Tešky: Ne tući glazbenike! I malo više podržavajte muziku, ako se ikako može, no…
RockLine: Hvala lijepa na ugodnom i vrlo iscrpnom razgovoru. I fino se zabavite na današnjem koncertu.
Milan: Hvala tebi i uživaj s nama još kad… (smijeh) Hvala RockLine!
